Brzo mi je došlo na naplatu moje nedavno izražavanje čuđenja što se javnim sredstvima preko Srpskog narodnog vijeća financira tjednik Novosti, nominalno i proračunski tjednik srpske manjine, a koji je postao udomilište za Feralovu siročad, gdje su de facto, ti etnički Hrvati zauzeli glasilo srpske manjine, suzili ga naekstremno-lijevo poziciju,vezali uz partikularne političke opcije i srpsku manjinu, u čije ime tobože govore i kojoj namijenjena sredstva sisaju, perfidno konfrontiraju s hrvatskom većinom.
Najprije sam se u konfuznom tekstu Karamarkovih 11, napisanom u maniri ekstremističkih tiskovina, našao na novostaškompopisu nepodobnih intelektualaca, kako kažu Karamarkovih„jurišnika“, čime autori pokazuju nisku razinu informiranosti, ali i suptilnosti u klasifikaciji bilo kakvih neistomišljenika, pa sam npr. našao istoj momčadi s prof.Bancem, s kojim sam godinama javnom sukobu oko BiH.
___________ piše: Nino Raspudić l Večernji list
Malo nakon toga Novosti su izvukle najtežu haubicu, Viktora Ivančića. U kritici moje kritike njihove uzurpacije tjednika srpske manjine, s čijim životom i interesima imaju vrlo malo veze, ali puno sa sredstvima koja su joj namijenjena, Ivančić je pokazao svu raskoš postferalovskog ekspresionizma.
Ja sam za njega: laprdalo, mudroser, razbješnjeli televizijski fastthinker, nositelj tikve, u kojoj je zgužvana karirana tkanina smještena iza čeone kosti.
Istina korektno je prenio moje štosove poput onoga da na redakciji Novosti trebaju izvjesiti Zauzeto Hrvat. Ali je prešutio da sam se već pri toj izjavi ogradio od, očekivanog, izvrtanja ikarikiranja osnovne teze, jer niti mislim da bi u tjedniku srpske manjine trebali raditi samo Srbi niti da bi se trebali baviti samo srpskim temama. Ali mi nije jasno zašto je u Novostima prekopiran Feralovimpressum i zašto se to društvo medijske siročadi besramno zakačilo na tuđu sisu?
Ivančić mi imputira da se bunim jer „list koji je financiran javnim sredstvima prelazi okvire informativnih potreba nacionalne manjine“
Okvir informativnih potreba nacionalne manjine ne ispunjava u potpunosti, niti treba ispunjavati samo državnim sredstvima dotirani časopis, jer, u ovom slučaju Srbi kao i drugi građani konzumiraju i sve druge medijske proizvode, i javne i komercijalne i neprofitne. Posebna sredstva koja se dodjeljuju tjedniku određene manjine su namijenjena specifičnim sadržajima za koja se pretpostavlja da ih drugi mediji ne ispunjavaju. A tko je odredio daje to u slučaju Srba iznošenje stavova jedne partikularne političke opcije, za koje je kompetentna jedino bivša Feralova redakcija?
Postoje li Srbi u Hrvatskoj koji nisu ekstremno lijevo-liberalni? Postoje li pravoslavci kojima je niz blasfemičnih, antikršćanstkih i antihrišćanskihnaslovnica Novosti uvredljiv ili njihov gej aktivizam nezanimljiv? Imaju li Srbi pravo biti konzervativci, libertarijanci, socijaldemokrati? Ili moraju biti u okviru kojeg im je nametnuoPupovac, čiji život ima vrlo male veze s većinom srpskog stanovništva u Hrvatskoj. Pri tom ne mislim na raskorak između terenca od 360 000 kuna od na račun SNV-a i života starice povratnice u Lici ili nezaposlenog u Belom Manastiru, već na to da se cijelu jednu zajednicu veže uz partikularnu političkupoziciju i koristi u službi dnevne politike, u ovom slučaju, izborne kampanje, formiranja i predaje vlasti.
Da je kod Ivančića još ostalo nešto od stare feralovske duhovitosti pokazuje i sljedeća, izvrsna šala: „Ona vrsta emancipacije, građanske samosvijesti i društvene odgovornosti kakvu iskazuje izdavač Novosti, razumije se, Raspudiću je posve strana“.Navedenu „emancipaciju, građansku samosvijest i društvenu odgovornost“ možda najbolje iskazuju zadnji huškački, denuncijantski tekstovi poput navedenihKaramarkovih 11.
Jedini, eventualno prihvatljiv, argument koji je Ivančić naveo je da sam glup. Ja „lupam gluposti“, a ta je „glupost univerzalna“. Budući da se izvukla Feralova najteža haubica i napisala da sam glup, izgleda da je za njih diskusija završena. Može li netko pametan onda postaviti isto pitanje? Doduše, u Jugoslaviji sam još uvijek moguće bio pametan jer sam kao osnovacdogurao do saveznog natjecanja iz matematike. Ali možda smo zaglupili u hrvatskoj državi, pa tu ni magisteriji ni doktorati stečeni u njoj ne pomažu.
Ivančić je pametan od sebe, a škola ga nije iskvarila, kao ni većinu Pupovčevih SSS (srednja stručna sprema) trupa koji u Novostima glupim doktorima znanosti, što je kulminiralo sa slučajem Šustar, daju lekcije od epistemologije i mikrobiologije do fundamentalne teologije.
Ivančić je imao godina otprilike kao ja sada kad je, za mrskog Tuđmanova režima, kako je svojedobno lijepo opisao Renato Baretić, pateći se za slobodu riječi s partnericom pokupovao i prekupovao nekoliko stanova,dok su im novinari bili na minimalcima. A ja sam, „akademski situiran reprezentant hrvatske inteligencije“, kako on sugerira, unatoč 16 godina staža na faksu, najčitanijoj kolumni i honoraru za tv-nastup koji mi nabija na nos, još uvijek podstanar.Tu se empirijski vidi da je ono pametan, a ja glup. U njegovo zlatno vrijeme lakše je bilo osnovati sindikat u najsurovijoj firmi DonaldaTrumpa nego u Feralu. A o slobodi riječi i nepostojanju cenzure u najslobodoumnijoj novini govori epizoda u kojoj je bivši FeralovacĆićoSenjanović svojedobno po Splitu tražio od „poštenog nalaznika“ da mu vrati dvije kritičke rečenice o Vesni Pusić koje su tajanstveno nestale na putu od njegova pisaćeg stroja do tiskare.Ivančićeva pamet se vidi i u tome što je stekao i simbolički kapital buntovnika (unatoč dojenju od Soroša, Stipe i Ive, Pavića i Ježića do Mudrinića i Pupovca), dok ja javno ispadam fašist, jer Pametniji piše kako „Raspudić, skupa s „hordom sve dominantnijih hrvatskih fašistoida“, cvili kako su Novosti ‘nedovoljno srpske’, pa im treba uskratiti javni novac.“Ako si u mladosti slavioMaksaLuburića ili u šezdesetoj hvalio NDH, to te ne mora spriječiti da kasnije postaneš urednik „srpskog tjednika“ Novosti ili miljenik istog lista i počasni predsjednik antifašista, naravno, pod uvjetom da si pametan. A ako si ostao glup kao ja, pa ti „fali“ Srba u tjedniku srpske nacionalne manjine, ti si dušmanin srpske zajednice, i naravno fašist. A oni koji suSrbima oteli radna mjesta, i žive od toga da ih sukobljavaju s većinom su im pravi prijatelji.
Zahvaljujući sms-ovima Pavića i Pukanića, koji su procurili na suđenju, saznali smo da je Ninoslav Pavić, na Mesićev zahtjev, neko vrijeme financirao Feral, čije novinare frendovinazivaju “gramzljivim idiotima” i “nezahvalnim luđacima”. Na Pukanićev upit: “Daj mi offtherecord reci koliko ti je Feral cca dužan za tiskanje i plaće kaj ste im u ovim godinama dali.” Pavić odgovara: “5,4 mio. Pomagal sam im jer me molio Stipe a ne Ivo. Govna.”
Tužna šutnja nekadašnjih „medijskih heroja“ na navedene sms-ove, bacila je drugačije svjetlo na Feralove zadnje trzaje, kad je za tobože neovisni tjednik tadašnji predsjednik države tajno urgirao kod čelnika mrske korporacije, koji ih je potom održavao na životu upravo u vrijeme kad su najviše tamburali po kapitalizmu.
Ivančić i ekipa odavnone djeluju kao novinari, već kao utjerivači moralnih dugova nacije, bolje rečeno kao moralni kamatari. Mi moramo plaćati njih da nas podsjećaju i nabijaju nam na nos sve kolektivne krivnje, od kojih sebe, naravno, izuzimaju.Svaki tekst im već skoro četvrt stoljeća leži na istim ključnim riječima: fašizam (frekvencija korištenja se približava onoj sastavnog veznika), ustaše, Aleksandra Zec, Ahmići, Stari most, privatizacija. Bilo kakvo drugačije mišljenje i dovođenje u pitanje njihovog prava na tuđu sisu povlači paljbu „ključnim riječima“ u vašem smjeru, bez obzira imate li s tim ikakve zamislive veze.
Ivančić je bio na Soroševoj sisi, pa onda na Pavićevoj na zamolbu Mesića, pa ga je Sanader prekopčao na Ježićevu, gdje je, kao novinarski Thompson primao plaću da ne piše,da bi se na koncu, s većim dijelom stare ekipe, prikačio na hrvatsku državnu sisu namijenjenu srpskoj zajednici. Ako se Srbi emancipiraju i jednog dana riješe njihovog jarma u Novostima, ne bi iznenadilo daIvančić i drugovi nakon kratkog zatišja opet osvanu na braniku samoproglašenog antifašizma u javno financiranom časopisu pčelarskog saveza, biltenu Hrvatskih željeznica ili čak u Narodnim novinama.