Srijeda, 20 studenoga, 2024

Sramno razgolićenje predrasuda o identitetu vjernica

Vrlo
- Advertisement -

Najnovije izjave koje dolaze iz VSTV-a, a koje se odnose na zabranu isticanja vjerskih obilježja, u najmanju ruku su nedopustive. Neću se baviti značenjem mahrame ili hidžaba u islamu, jer vidim da to sve više postaje tema onih koji podupiru ovu sramotnu odluku, nego ću se baviti naprosto ljudskim pravima i odsustvom principa u ovoj odluci.

No, prije toga da se osvrnem na temeljne prigovore koje možemo ovih dana čuti ili pročitati, upućeni su braniteljima prava vjernika na slobodno izražavanje vjere i nošenje vjerskih obilježja.

_____________piše: Sanja Vlaisavljević l poskok.info 

Ne znaju dovoljno o pravilima islama

Potpuno je nebitno poznavanje pravila islama za javno prigovaranje odluci VSTV-a o slobodi nošenja vjerskih simbola. Nije ovdje niti smije biti riječi o školskom provjeravanju znanja iz vjeronauka, nego je riječ o kršenju temeljnih sloboda građana BiH koje su im zagarantirane Ustavom. Stoga čak i da nije nikakav prioritet nositi mahramu ili hidžab, križ ili krunicu, ako su oni dio identiteta osobe koja ih nosi onda taj identitet mora biti poštovan.

Ne znaju dovoljno o radu pravosudnih institucija

Da bi se poštivala ljudska prava i slobode potrebno je, prije svega, znati deklaracije i konvencije o ljudskim slobodama na kojima bi morali da se temelje svi zakoni i odluke u Bosni i Hercegovini. Barem tako kaže Ustav ove zemlje. A sve konvencije tvrde suprotno od odluke/zaključka VSTV-a o uklanjanju svih vjerskih obilježja sa tijela svih uposlenika u sudu/sudovima.

Da se zbog neznanja ne razumije odluka VSTV-a

Potpuno je nejasno o kojoj vrsti neznanja je ovdje riječ. Da li to znači da građane koji su u toj odluci prepoznali diskriminaciju odmah treba diskreditirati kao nepismene i neobrazovane? Stav o neznanju kao temeljnu pogrešnog razumijevanja odluke smo već čuli iz VSTV-a, ali uzmimo čak i da građani ama baš ništa ne znaju o ovome, tim je sramnija odluka članova VSTV-a o odbijanju svake javne debate, e da ne bi ispalo da su pogriješili. Ali o tome nešto poslije.

Da se pogrešno tumači odluka VSTV-a

Ako je pogrešno tumačenje odluke VSTV-a tumačenje koje kaže: žene muslimanke skidajte mahrame i hidžabe, katolici i pravoslavci križeve ako kanite raditi u pravosudnim institucijama, onda je odluka potpuno pogrešno protumačena. A ako, pak, znači baš to, onda je nejasno čemu ovaj ad hominemargument kojim se pobija vrijednost  čovjeka umjesto vrijednost tumačenja.

Nameću religijsku državu i odbacuju laicizam i sekularnost

Priča o sekularnosti je stara dobra priča još iz komunističkog režima u kojoj je vladala potpuna prohibicija religije u javnom životu. No ne treba smetnuti s uma da  je jedna stvar postaviti neku religiju kao državnu, a drugi prakticirati neku religiju kao individuum. Jedna je stvar postaviti vjersko obilježje na zid neke javne institucije, a druga religijsko obilježje staviti na sebe. Laička država znači da se država prema svakoj religiji mora odnositi neutralno,  a sekularna  se odnosi na zahtjev da se država ne miješa u vjerska pitanja niti da se religija i religijska pravila pretvore u opće državne zakone.  Da li se sa ispoljavanjem religijskih simbola na tijelima pojedinca jedna država iz laičke ili sekularne pretvara u religijsku? Dakako da ne, i stoga je ovaj prigovor zapravo samo jedno izvrtanje teza i odvlačenje od problema individualnih sloboda.

Žene koje se kriju iza hidžaba su muški robovi

Sve glasnije su tvrdnje da su žene koje nose hidžab robovi muškaraca. No nas nikako ne smije zanimati da li žene biraju da se povinuju nekim pravilima (evo koja naglas možemo nazvati muškim) sve dok je to izraz njihove slobodne volje. Dok god žena slobodnom voljom bira da nosi mahramu ili hidžab nas ne smiju zanimati njene intencije. Dok god je njena odluka izbor njene volje i dok god žena glasno ne kaže da je vjersko obilježje na njoj izraz tek puke pokore muškarcu koje želi da se oslobodi, nitko, ali baš nitko, nema pravo da joj govori što je za nju dobro a što nije i čega je izraz njeno odjevno ili drugo izražavanje.

Žene koje se kriju iza hidžaba su arapske plaćenice

Čini se da je ovo možda tvrdnja koja najviše vrijeđa dostojanstvo žene. U cjelini. Tko smo to mi drugi koji sebi daju za pravo da govore o ženama kao plaćenicama. Koju to mi nadređenu instancu zauzimamo kako bismo uništili dostojanstvo određenih žena nazivajući ih plaćenicama zato što biraju da nosi hidzab. Takvi stavovi zapravo ukazuju na predrasude onih koji ih izgovaraju spram izbora životnih stilova drugih osoba.

Da su zaštitni znak islama pero, pa tinta, pa mastionica, pa knjiga, pa spoznaja tih koordinata…

Nema sumnje da je ovaj stav ispravan i valjan, ali to ne znači da je hidžab neprihvatljiv ili odbaciv samo zato što nije na prvom mjestu vjerskih obilježja. No trebamo ovdje malo zastati. Žena stavlja pokrivalo na glavu prema onom iskonskom zahtjevu nastalom pred sramom od ogoljenosti pred drugima. Ukoliko žena bira da nosi hidžab, ona to bira spram svojih moralnih načela. Tražiti od nje da se ogoli značilo bi tražiti od nje da se izvrgne sramu, sramnoj ogoljenosti.  Zahtjev za skidanjem hidžaba nije identičan zahtjevu za skidanjem nekog drugog vjerskog obilježja, jer hidžab ima dvostruku ulogu u životu žene vjernice koja slobodnom voljom bira da ga nosi… Uostalom ako hidžab nije neko posebno obilježje islama, onda nema nikakvih razloga da se zabrani u javnim institucijama.

Da je riječ o “mahalskoj eliti” koja nameće svoje “(neznalačko) poimanje vjere“

Dođosmo ovdje do izrazito agresivnog preokretanja teze i pokušaja uvođenja izvjesnog neodrživog elitizma. Što bi trebalo da znači sintagma “mahalska elita”? Neku posebnu vrstu ljudi čiji život se odvija u nekoj neprimjerenoj sredini sa neprimjerenim vrijednostima? Da li se to građanstvo brani od ideja koje mu nisu bliske tako što tim idejama pripisuje sadržaje koji treba da pokažu koliko je nekim ljudima njihovo dostojanstvo određeno geografskom lokacijom? Uostalom, neće li biti da se srce, recimo, Sarajeva nalazi upravo u mahalama, Sedrenika, Bistrika, Vratnika, Bjelavama ili su ove ulice simbol za pervertirane vrijednosti?

Da se sve više širi ropstvo u Bosni, robovanje muškom primitivcu, mafijašu i korumpiranim vođama

Ovaj stav je definitivno seksistički i rasistički naprosto jer pitanje ženine slobodne volje dovodi u vezu sa negativnim društvenim vrijednostima te stoga implicira da su pokrivene žene zapravo vidljiva strana nevidljivih mafijaša, primitivaca i korumpiranih vođa?

I konačno dođoh do najnovijih stavova koji dolaze iz VSTV-a. Saznajemo da nema povlačenja odluke, da je dobro što se počelo razgovarati o ovoj temi jer nije razjašnjena i što postoji jedno elementarno nerazumijevanje oko ove odluku u javnosti. No, dok nam ovo poručuju iz VSTV-a istovremeno sasvim eliminiraju ono što je temelj svih demokratskih liberalnih društava, a to je deliberacija o svim pitanjima koja se odnose na osnovnu strukturu društva  u koju spadaju zakoni. Kako se zakonima uređuje distributivna pravda u jednom društvu i da ako tamo nije postavljena na pravedna način, onda sva dalja nastojanja društvenih ustanova ne mogu počivati na pravičnim temeljima. Pitanje znanja i neznanja se ne rješava u eventualnom razgovoru sa samo nekim činiteljima društva nego sa svima, a ponajprije sa građanima. Odsustvo javnih rasprava s građanima izraz je despotskog i totalitarnog uređenja.

U posljednjoj izjavi VSTV-a koju potpisuje Milan Tegeltija nalazimo i sljedeće stavove: 

“Ona može da se kandiduje i može da bude izabrana na poziciju sudije, ali onog trenutka kada preuzme dužnost ona mora da poštuje pravila profesije, odnosno pravila tog posla.”

Dakle, nošenje hidžaba (križ i krunicu više nitko ne spominje čak ni u obrani stavova VSTV-a) je direktno povezano sa pravilima profesije. Dakle, ako nosite hidžab, vi onda u svome radu sa strankama ne postupate u skladu sa zakonom i time kršite pravilo profesije koje nalaže rad po zakonu.

“Postavljali su mi pitanje da li su žene koje nose mahramu manje kvalitetne, ne to ne znači ni da su po automatizmu pristrasne, niti znači da su manje kvalitetni kadrovi, međutim to znači da su one onog trenutka kada konkurišu za poziciju u pravosuđu svjesne da postoje ta ograničenja.“

Ovdje bi se moglo, umjesto odgovora, postaviti sljedeće pitanje. Da li su svjesni pravila suda i svi obrezani muškarci, svi oni koji su kršteni ili oni koji nose križ ispod majice? Da li će se uvesti neka kontrola i ovih religijskih obilježja? Da li ova odluka znači da uposlenici suda ne smiju imati slobodan dan za svoj vjerski blagdan, jer i na taj način izražavaju svoja religijska opredjeljenja i uvjerenja? Da li ova odluka znači da sudac nije “po automatizmu pristran” ako nema neki vjerski simbol na sebi?

„To je njeno pravo, ja nemam ništa protiv toga da se svako u svom privatnom životu opredjeljuje na način na koji god želi. Međutim, kada radite u javnoj instituciji, vi prihvatate pravila kojima je ta institucija podvrgnuta, kada konkurišete za poziciju sudije vi ste svjesni da je ta pozicija podvrgnuta određenim ograničenjima.”

Ovdje je implicirana srž čitavog problema, predrasuda oko koje se sve vrti! Vjerski identitet osobe koja je vjernik je njen osobni identitet, neodvojiv od njene osobnosti. Osobe vjernici nisu glavice luka s kojih možete skidati površinske slojeve! Punoća i cjelovitost identiteta takvih osoba nije locirana u sferi privatnosti – to je stara predrasuda militantnog ateizma. Mahrama najbolji primjer da se to pokaže: upravo se ona skida u privatnosti, kao što se ljudi razgolićuju u svome domu. Temeljni identitet osobe je uvijek socijalan, suštinski pripada susretanju s drugima, življenju u zajednici, javnom očitovanju i priznanju. Vjernički identitet je temeljni socijalni identitet, naučimo to već jednom. Nalogom za skidanje mahrama zabada se nož u samo srce vjerničkog identiteta, sudnica se pretvara u lažni dom, zapravo „kazneni dom“, u nekakav izopačeni privatni prostor u kojem se zahtjeva sramno razgolićenje žena muslimanki u javnosti.

- Advertisement -

14656 KOMENTARI

guest

14.7K Mišljenja
Najstariji
Najnovije Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последняя новост

UVIK JE BILA “MIMOSVIT” : Širokobriježanka Marija Banožić dobitnica prestižne međunarodne nagrade za znanost

Doc. dr. sc. Marija Banožić, profesorica s Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, osvojila je prestižnu nagradu Danubius...
- Advertisement -
- Advertisement -

More Articles Like This

- Advertisement -