‘Od nje nisam namjerno radila superjunakinju. Ta žena je jednostavno bila takva, a ja nisam feministička aktivistkinja. Ne radim ništa tako ozbiljno, ja samo pišem priče’
Lei Kralj Jager uspjelo je da u svijetu megaprodukcije masovnih medija, internetskog paralelnog univerzuma i totalnih video igara, pronađe način za zaintrigirati mlade za klasičnu književnost.
I to za Mariju Jurić Zagorku, novinarku i književnicu koju su još i u zlatno doba tiska nepravedno srozavali na razinu autorice šunda.
Leine dvije epizode stripa o Zagorki kao o feminističkoj superjunakinji izdao je Centar za ženske studije u okviru tradicionalnih Dana Marije Jurić Zagorke.
Kritike su do sada bile u pravilu briljantne, a ako im financijska nebesa budu naklonjena, jednog dana svjetlo dana možda ugleda i kompletna biografija.
Ova mlada autorica stripa otkrila nam je da je Zagorku nacrtala relativno brzo, u jedva tjedan dana nespavanja.
“Najviše vremena otišlo mi je na istraživanje. Prvo isprovjeravaš što se doista dogodilo, što nije. Pa onda shvatiš da trebaš i nekakve murjake, a nemaš nikakvu sliku po kojoj bi shvatila kako su ti ljudi tada izgledali. Zatim pokušavaš doći do toga, shvatiš da postoji nešto poput Muzeja MUP-a, pa ti neki jako ljubazni gospodin na mail pošalje fotografije varaždinskih policajaca iz tog doba…”, tako nam je opisala ova 30-godišnja autorica iz Zagreba frenetične dane stvaranja stripa koji, osim nesumnjivo aktivističke uloge, ima i onu popularizacije kulture kod mladih.
U svojim stripovskim prapočecima, prije 100 godina, kako je rekla, počela je na internetu objavljivati jednu svoju autorsku priču čija je glavna junakinja bila lezbijka, a objavljivala je i u Vox Feminaeu.
To ju je, zbog drugačijeg tretiranja žene u stripu, dovelo na glas feminističke autorice. No, njena je želja raznovrsniji opus. – Ja jednostavno pišem likove.
Najveća želja mi je da me se sudi po tome da li je ono što radim dobro. Ove dvije epizode Zagorke su doslovno samo teaseri, jer nismo dobili dovoljno novca. Zagorka je,naime, imala vrlo kompleksan život i to se ne može sažeti u tako kratku formu.
Prva epizoda je obrađivala njeno preuzimanje Obzora, a druga njen bijeg iz nametnutog joj braka. Sve skupa, to je izrazito kratko, deset strana – rekla nam je, možda i previše skromno.
Za Zagorku kaže da je sasvim nehotice ispala superjunakinja, bez autoričine namjere. Ispalo je tako jednostavno zato što je ta žena bila kakva je već bila.
“Zanimaju me likovi koji imaju zanimljive životne priče. A Zagorka je takva. Bila je kvalitetan autor, bilo mi je žao što su je predstavljali kao autoricu šund ljubića. Nije htjela pisati romane, na to su je natjerali igrom slučaja. A, iako je u tome bila odlična, ona je zapravo htjela biti novinarka, punopravna sa svojim muškim kolegama. Usto je bila i aktivistkinja”, opisala nam je ideju iza svoje dvije epizode o Zagorki.
Lea Kralj Jager svoje prve crtačke izlete napravila je, inače, još kao dijete, sklapajući crteže u priču o obiteljskoj psici koja je baš tada imala mlade.
A onda je redom počela otkrivati sve što se moglo naći na kiosku. Otac joj je doma donosio Hermana, sestra je kupovala Zagora, Texa i sve redom. A kad je otkrila Dylana Doga i Alana Forda, to je bilo to.
“Privlačile su me tako neke mračnije, sarkastičnije teme. Moguće da me je to originalno nagnalo da se bavim ovime. On je bio jedini tako posebno zanimljivo napisan lik; bivši alkoholičar, vegetarijanac, i već s time je imao neke osobine koje su ga činile drugačijim. Imao je i to neko klasično, zanimljivo lice, a i ti Talijani su odlično skinuli londonsku atmosferu i uklopili je u strip”, objasnila nam je svoju fascinaciju lovcem na čudovišta i natprirodno, da bismo se odmah potom složili i o neprocjenjivosti uloge njegovog suludog pomoćnika.
Otvorio joj se, kaže, cijeli jedan svijet u kojem je otkrila da strip i animirani film imaju sličnu vrstu naracije.
Otkrila je da animacije nisu samo geg od nekoliko minuta, nego da mogu ponuditi i konkretnu priču s likovima koji se razvijaju, što ju je izvorno privuklo stripu, što ju je oduvijek zanimalo i u književnosti.
Oduševio ju je Miurin Berserk, srednjovjekovna, mračna, fantastična tema. Nije bilo druge nego da upiše Studij za animirani film i nove medije na Akademiji za likovne umjetnosti.
“Moja predavanja na faksu nekad su bila doslovno takva da bismo odlazili gledati crtiće, ne samo svjetske autore, nego i lokalne”, opisala nam je svoj sveučilišni martirij.
Istodobno je u inozemstvu objavljivala svoje stripove, pa je naposljetku ispalo da joj je Zagorka prvi autorski strip koji je objavila u Hrvatskoj.
Posebno nam je bilo zanimljivo njeno iskustvo s njujorškim veganskim časopisom Cheekpea, za koji je objavljivala recepte, ali u obliku stripa.
To nas je jako podsjetilo na Josipa Sršena, također mladog autora, koji je tri godine u Nedjeljnom Jutarnjem crtao pasicu na razne znanstvene teme.
Ali tako da je crtao samog sebe, u pravilu u totalno otkačenim, urnebesnim situacijama. Poveznica između Lee i njega je stripovski studio maštovito nazvan “Studio”, o kojem smo u veljači pisali u Panorami, kao o mjestu na Trešnjevci na kojem se okupila skupina crtača koji skupa rade stripove po narudžbi za megapopularne svjetske izdavače poput Marvela ili DC Comicsa.
Lea Kralj Jager je također bila član skupine, uz Valentinu Briški kao jedina članica studija. Skupinu je prije dvije godine osnovao Dalibor Talajić jer je “ispaljivao na živce” crtajući doma usamljen kao duh.
Na narudžbama Marvela – Hulku, Avengersu, X-manu – znao je raditi i po 12 sati na dan, pa je okupio ekipu od nekoliko iskusnih ili pak izrazito perspektivnih mladih autora. No, Lei je uletio stalni angažman.
“Trenutno radim layout za dugometražni animiranodokumentarni film “Chriss the Swiss”. To je hrvatsko švicarska koprodukcija, a radim i na glazbenim spotovima, špicama i ilustraciji u sklopu umjetničkog kolektiva CatMI”, otkrila nam je.
Prethodno je 2013. već snimila svoj prvi autorski film “Na prvi pogled”.
“Imala sam sreću da mi je odmah nakon akademije prošao film kod HAVC-a. To mi je bio veliki šok. Odjednom sve ovisi o tebi, a ja bih radije bila radila pored nekoga od koga možeš učiti”, povjerila nam je i to.
No, u sve je ulijetala hrabro, pa je, osim ilustracije, jako izbrusila i 2D animaciju, animaciju lutaka i njihovu animaciju, izradu setova, layout i slično. U dogledno se vrijeme, stoga, vidi baš u svijetu animiranog filma.
“Bilo bi lijepo živjeti od stripa, ali ne znam koliko je to u Hrvatskoj ostvarivo. Animiranih projekata ima više, a i animacije mogu imati sasvim komercijalnu notu, kao za reklame ili slično. Inače su novci za autorske projekte mali. Apliciraš na HAVC ili drugdje, nisi jedini na projektu, pa ako se baviš lutka-filmom, to nikad neće biti nešto što možeš sam napraviti”, uputila nas je u još jednu čupavu umjetničku stvarnost u našoj zemlji.
Zagorka je imala sreću da je za nju novac izdvojilo Ministarstvo kulture, ali ni to nije bilo dovoljno nego za samo zagrebati po njenoj biografiji.
Jer, Centar je dobio novac za projekt, čiji je izdavaštvo samo jedan dio. A strip je pak tek dio izdavaštva.
Govoreći o svojim uzorima, nabrojala nam je, osim Miure, još i Lewisa Trondheima, Jeffa Smitha, Charlesa Burnsa, Alison Bechdel, Kate Beaton, Hiromu Arikawu, Alexa Robinsona, te Yuko Shimizu.
A od domaćih Irenu Jukić Pranjić i Boba Solanovića. On je također jedan od članova “Studija”, iskusni autor koji s bradom izrazito podsjeća na Badabuma iz Astroiđana.
“Osim Dylana Doga, odrasla sam i čitajući njegovog Mistera Mačka”, kazala nam je.
Za ikakvu šansu u svijetu stripa u Hrvatskoj, dodaje, jako je bitno da se ljudi povezuju. I kako bi dolazili do poslova, i kako bi bili pod utjecajem iskusnijih kolega od kojih mogu učiti.
“Jako je dobro što moraš ići negdje gdje moraš osam sati raditi. Nema kao kod kuće da se malo zezaš na internetu, malo igraš s psom. Ako trenutno nešto i nemaš gdje objaviti, stavi to na web stranicu. Jer ako te netko pita bi li nešto radio, imaš mu već nešto za pokazati.”
Lea Kralj Jager se, inače, ne vidi u svijetu Marvela ili DC-ja.
Sklonija je nezavisnom stripu i ne smatra da je internet uništio strip kao medij izvorno vezan uz papir. Internet je, rekla je, otvorio vrata mnogim mladim autorima koji su tako do svoje publike došli zaobišavši izdavače i čak je osobno posvjedočila nekolicini uspješnih karijera ljudi koji su krenuli na internetu da bi vremenom razvili krajnje konkretan autorski posao.
Sergej Županić l express.hr
wpDiscuz