Mostarski paroh Radivoje Krulj postao je sinonim suživota i povratka u gradu na Neretvi. Sa svojom obitelji doselio se prije nekoliko godina u Mostar i od tada, zajedno s vladikom Grigorijem i svećenicima intenzivno radi na obnovi duhovnog života mostarske pravoslavne zajednice. Aktivan je u radu s mladima, pomaže povratnicima i lokalnom stanovništvu te radi konstantno na povezivanju pokidanih spona u gradu na Neretvi. U povodu najradosnijeg pravoslavnog blagdana Božića paroh Krulj u intervjuu za Večernji list BiH govori o njegovoj proslavi, životu Srba u Mostaru, povratku, ali i o nekim drugim planovima.
Razgovarao: Goran Sudar, Večernji list
Što za vas konkretno predstavlja i znači Božić?
– Božić za mene, kao i za svakog kršćanina, znači radost prije svega, dolazak Boga među ljude na veličanstven način. Bog ne napušta svoju tvorevinu, Zemlju i sve što je na njoj stvorio, i kao krunu svog stvaranja čovjeka kojeg je stvorio prema svome liku. Kao što znamo, čovjek je taj koji je pao spram grijeha i izgnan je iz raja, izgubio je vječni život i, evo, sada Bog dolazi u betlehemskoj spilji, biva položen u jaslice, pastiri ga prepoznaju, a mudraci s istoka vođeni zvijezdom dolaze mu se pokloniti i darivati ga. Zato je Božić, kad se sve to ima u vidu, neizreciva radost s Bogom i u Bogu jer je Bog postao čovjek kako bi čovjek sreo Boga.
Ove godine se božićna liturgija, za razliku od dosadašnjih, slavi na četiri mjesta u vašoj parohiji. Gdje će se sve slaviti i očekujete li veliki broj pravoslavnih vjernika?
– Slava Bogu, ove godine se jako radujemo što smo obnovili sva četiri liturgijska mjesta koja su inače bila aktivna sve do nesretnog rata. Dakle, osim u Mostaru, Manastiru Žitomislići i Bijelom Polju, božićna liturgija služit će se od ove godine i u crkvi svetog Vasilija Ostroškog u Blagaju. Ova liturgija bit će i prilika posvetiti ovu crkvu i staviti je u potpunu funkciju te upotrebu na radost svih pravoslavnih vjernika u Hercegovini. Na taj način smo dostigli onu razinu koju smo u liturgijskom kontekstu imali do rata što se tiče mjesta bogoslužja.
Dokle su stigli radovi na obnovi mostarske saborne crkve Sv. Trojice?
– Zadovoljni smo proteklom, 2015. godinom kada smo zahvaljujući pomoći nekih naših dobrih ljudi koji rade u Moskvi, te značajnijoj pomoći Grada Mostara sa gradonačelnikom Ljubom Bešlićem na čelu, uspjeli značajnije ozidati zvonik, što je bio veliki pomak u izgradnji saborne crkve. Nadamo se kako ćemo u razdoblju ove zimske stanke prikupiti sredstva koja su nam prijeko potrebna u ovoj fazi kako bismo u ovoj, 2016. godini značajnije odmaknuli u radovima i došli do samog krova i kupole crkve. Istaknuo bih i to da značajnu pomoć u izgradnji crkve Svete Trojice imamo i iz RS-a. Naime sadašnji predsjednik Milorad Dodik, kao i Vlada RS-a najveći su donatori. Uz Božju pomoć, ali svakako i uz potporu koju uživamo, nadamo se skoroj finalizaciji i stavljanju u funkciju mostarske saborne crkve na radost kako pravoslavnih vjernika Mostara i Hercegovine tako i svih Mostaraca jer se gradu vraća objekt koji je neizostavni dio duše arhitektonskog potpisa grada na Neretvi.
Kakva je situacija s povratkom Srba u Mostar?
– U posljednje vrijeme nema nekog masovnog povratka niti će ga biti, to je definitivno. Najmasovniji povratak Srba u dolinu Neretve i u Mostar dogodio se u razdobllju od 1998. pa negdje do 2001. godine. Trenutačno ono na čemu radimo intenzivno su aktivnosti na poboljšanju kvalitete života i egzistencije ljudi koji su se vratili i žive tu. Ono što sam primjetio došavši ovdje za paroha je činjenica da Mostarci jako vole svoj grad ma gdje se nalazili, i to je ono što ulijeva nadu kako će većina njih barem svoje umirovljeničke dane provesti u našem gradu.
Na mladima svijet ostaje, što Pravoslavna crkva i vi konkretno radite na polju edukacije i pomoći mladima?
– Nisam zadovoljan trenutačnim stanjem jer teško da mi možemo pomoći mladima i izaći ususret njihovim ogromnim trenutačnim potrebama. Pri tome treba imati na umu kako je osnovna misija crkve evanđeoska te utvrđivanje u vjeri mladih ljudi da spoznaju Isusa Krista i Crkvu. To je, dakle, naša osnovna misija kao svećenika i kao Crkve. Mi, kao svećenici, imamo ulogu, prije svega, dati im savjet kako prići Crkvi kako doživjeti Krista i kako s Kristom u sebi preskočiti svakodnevne prepreke na putu prema sretnom i ispunjenom životu. Naša glavna aktivnost posljednjih mjeseci bila je ta da mladima u srednjim školama u Mostaru osiguramo nastavu pravoslavnog vjeronauka. Te aktivnosti se obavljaju već pet godina i uglavnom imamo potpuno razumijevanje, pri čemu bih istaknuo II. gimnaziju u Mostaru i njezina ravnatelja gospodina Ćamila Tabakovića.
Imate izvrsnu suradnju i pomoć dugih vjerskih zajednica u Mostaru. Pomažete li vi njima na neki način u krajevima gdje su te zajednice u manjini?
– Kada sam bio svećenik u Nevesinju, a posebno sada kad obnašam dužnost paroha u Mostaru, konstantno se družim i surađujem s braćom katoličkim svećenicima, imamima i rabinima, kao i pripadnicima i svećenicima i drugih manje zastupljenih konfesija. Ako netko od njih ima potrebu za našom pomoći u našoj eparhiji, posebno u mjestima gdje je to stanovništvo u manjini, a ima neke neriješene probleme, naša vrata su im otvorena za svaki oblik pomoći u bilo koje vrijeme. Kad su ti odnosi u pitanju, u Mostaru se više ne može govoriti o prijateljskim, već bismo ih mogli s pravom nazvati bratskim odnosima.
Pripremili ste veliki božićni koncert 8. siječnja u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače. Što očekuje posjetitelje na tom kocertu?
– Zahvaljujem na tom pitanju pa ću iskoristiti priliku i pozvati sve naše sugrađane da dođu u što većem broju 8. siječnja u 20 sati u Kosaču kako bismo se zajedno veselili i slavili Boga. Tradicionalno, ovo je 9. božićni koncert koji organiziraju naša kulturna društva “Gusle” i “Prosvjeta”, a mi kao Crkva to apsolutno podržavamo i blagoslivljamo te na našu radost sudjelujemo. Ovaj koncert bit će u znaku Šantićeve poeme “Pretprazničko veče”, a Aleksu će u svojevrsnoj ulozi moderatora glumiti beogradski glumac Nebojša Milovanović. Program će predstavljati svojevrstan kolaž pjesme, besjede sarajevskog paroha o. Vanje Jovanovića, božićnih čestitki naših prijatelja i braće te bogat kulturno-umjetnički nastup naših društava. Nećemo sve otkriti, neka nešto ostane i za iznenađenje, ali obećevam pravo božićno ozračje protkano emocijama i Šantićevim stihovima. Pozivam sve ljude koji su u mogućnosti da dođu i s nama podijele radost Božića.
Kakva je vaša božićna poruka na ovaj veliki blagdan?
– Najljepša božićna poruka je upravo taj božićni pozdrav kojim se mi pravoslavci na taj sveti dan pozdravljamo: “Mir Božji, Hristos se rodi, vaistinu se rodi”. Taj mir Božji je ustvari ona anđeoska pjesma “Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje”. Mislim kako nam je to u ovom trenutku i u ovim teškim vremenima egzodusa i ratova u svijetu najpotrebnije. Upravo mali Bog, Božić donosi taj prijeko potrebni mir. Na kraju, poželio bih svim vjernicima koji Božić slave po julijanskom kalendaru sve najbolje uz čuveni pozdrav: “Hristos se rodi, vaistinu se rodi!/HMS/
wpDiscuz