Iz internacionalne škole na Ilidži, koju je pohađao 14-godišnji Mahir Rakovac, još nema nikakvog odgovora niti objašnjenja što se događalo unutar škole i zašto se šutjelo o zlostavljanju Mahira i još nekoliko učenika.
Iz MUP-a ŽS ističu da se vodi intenzivna istraga o ovom događaju te da će svi povezani sa ovim slučajem biti izvedeni pred lice pravde.
Dubravko Lovrenović, očuh 14-godišnjeg Mahira Rakovca, tvrdi da je njegov sin bio žrtva ekstremnog fizičkog i psihičkog vršnjačkog nasilja, zbog čega je skočio u smrt.
-Sve što nam je potrebno sada jeste novi zakon poput Aleksinog zakona koji je donesen u Srbiji, koji je i tamo, nažalost, usvojen nakon tragične sudbine dječaka koji se ubio nakon što su ga vršnjaci pretukli. To je ono što nam treba i ja očekujem da će se već nakon nove godine pokrenuti aktivnosti u parlamentu koje će to ubrzo i omogućiti. Moja supruga još uvijek nema snage za to, ali nećemo odustati, raditi ćemo na tome – ističe za Faktor Lovrenović.
Cilj “Aleksinog zakona”, koji je u Srbiji prije par godina usvojen nakon tragične sudbine dječaka Alekse Jankovića, jeste borba protiv vršnjačkog nasilja.
Zbog neuvezanosti sustava nadležnih institucija službenih podataka o vršnjačkom nasilju, nema. Tek podatak da u ŽS od 3 do 5 posto učenika ima problem s nasilnim ponašanjem. Zbog neuvezanosti odgojno obrazovnih i institucija vlasti, službene statistike o porastu ili smanjenju nasilja u školama, na razini BiH, ne postoje. Zbog toga se na pravi način ne može ni djelovati, ističu u Vijeću roditelja ŽS.
“Da bi mi imali službenu statistiku, moramo imati malo čvršću suradnju u svim segmentima, prvenstveno sa ministarstvom obrazovanja, odnosno škola – roditelj, ali tu je neophodna pomoć i Centara za socijalni rad MUP-a kao i ministarstva zdravstva. Svi ti segmenti moraju dati svoj maksimum da bi imali jedan kvalitetan rezultat i da bi mi mogli reći da imamo povećanje ili smanjenje vršnjačkog nasilja u školama”, kaže za TV1 Hamdija Šetić iz Vijeća roditelja ŽS.
Stručnjake psihologe i pedagoge imamo, kao i popravne domove, no pitanje je koliko se ovom problemu želi posvetiti pažnja, ističu u Vijeću roditelja. Pretpostavlja se da oko 5 posto učenika na području ŽS ima problem s nasilnim ponašanjem. Ukoliko se problem ne prepozna i ne počne djelovati u ranijoj dobi učenika, posljedice po društvo mogu biti velike.
“Mi imamo možda od 3 do 5 posto učenika sa problemima u ponašanju. Nije to veliki postotak, ali vidimo kad oni dođu u zreliju fazu da su to ozbiljni problemi o kojima treba razmišljati daleko ranije”, pojašnjava Šetić.
Zakon na razini države koji tretira pitanje maloljetničke delikvencije, ne postoji. Postoji na razini entiteta, no pitanje je koliko se provodi. Kaznenim zakonom Federacije BiH utvrđene su vrste odgojnih mjera koje sud može izreći maloljetnom počinitelju kaznenog djela i to:
1. disciplinska mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike;
2. mjere pojačanog nadzora: od roditelja, usvojitelja ili staratelja; nadzora u drugoj obitelji; nadzora od nadležnog tijela socijalne zaštite;
3. zavodske mjere: upućivanje u odgojnu ustanovu, u odgojno-popravni dom ili u drugu ustanovu za osposobljavanje. Zbog nepostojanja službene statistike o vršnjačkom nasilju, odgojne mjere za maloljetnike se najčešće zanemaruju. Hitnu izmjenu zakona o maloljetničkoj delikvenciji želi i Dubravko Lovrenović, očuh 14-godišnjeg Mahira.
“Našim institucijam svim upućujem poruku i apel da odmah po hitnoj proceduri pristupe izmjeni zakona o maloljetničkoj delikvenciji. Gospodo, zastupnici, parlamentarci, ministri i ostali pogledajte zakone SAD, Engleske i drugih zemalja pa ćete vidjeti u kakvom raskoraku mi živimo sa onim svijetom kojeg mi zovemo razvijenim, a koji su pitanje maloljetničkog nasilja vrlo efikasno riješili “, kaže Dubravko Lovrenović, ugledni sveučilišni profesor i očuh Mahira Rakovca dok Šetić naglašava:
“Kroz izmjenu zakona o osnovnom obrazovanju imamo mi dovoljno prostora za reagirati, ali mislim da je kod nas veći problem što se to ne primjenjuje, odnosno što se izbjegava primjenjivati”.
Nakon što su na vidjelo počeli izlaziti detalji stravičnog zlostavljanja 14-godišnjeg Mahira, postalo je jasno da Mahir nije bio jedini učenik zlostavljan u školi koju je pohađao. Iako se problem pokušao riješiti premještajem u drugu školu, nasilje nije prestajalo.
“Moja supruga Alisa I ja smo to pokušali i ispisali smo Mahira iz monstrum škole, međutim bilo je kasno jer su ga maloljetni monstrumi od 13-14 godina, do tih podataka smo došli i dalje nastavili zlostavljati čak i kada je napustio tu školu. Mi znamo jako dobro tko su bili inicijatori, tko su bili podstrekači i tko su među vama bili najveći sadisti jer sadisti ste svi, međutim postoji bitna razlika između onih koji su to “samo gledali” ili onih koji su to činili i kojim predmetima i odakle, vi to znate jako dobro. Dakle, razvrstajte se među sobom jer ćete sutra ili vrlo brzo za to odgovarati”, upozorava Lovrenović.
Na odgovor iz internacionalne škole na Ilidži, javnost još čeka. Čeka se i odgovor što se događalo unutar četiri zida jedne učionice te zašto nitko nije reagirao na vrijeme.