Upravo u maniri nacističke propagande, cilj najzloglasnijih dugometražnih filmova je stvoriti mit oko podrijetla Islamske države i povezati je s povijesnim islamskim kalifatom. Količina i učestalost propagandnih sadržaja pritom su zapanjili istraživače. IS-ova neumorna medijska mašina isproducirala je stotine filmova na više svjetskih jezika, ima vlastite radiokanale, a na Twitteru ih se spominje i 100.000 puta dnevno. Svi oni usmjereni su prema pojedinim ciljnim skupinama, uključujući posebne za žene…
Jedna od snimki prikazuje ih dok se nasmiješeni grle i u znak slavlja podižu ruke u zrak. Druga kako djeci dijele slatkiše dok u blizini odrasli opušteno pecaju na obalama Eufrata. Na jednoj na tržnici kupuju povrće i pelene, a na drugoj je pečena piletina koje, nameće se zaključak, ima u izobilju. Pamtljiv je i “spot” u kojem nasmiješeni u moćnim terencima kao vjerska policija patroliraju ulicama. Sudeći po snimkama, život pod crnom zastavom Islamske države u dijelovima Iraka i Sirije je idila.
Obično se s ovom skupinom povezuju stravične snimke odsijecanja glava, masovnih egzekucija, razapinjanja i eksplozija. Međutim, kada je riječ o brojkama, zapravo su češće snimke blagostanja, koje prati odgovarajuća glazbena podloga, kao u slučaju na početku opisanih videouradaka.
Iza svega stoji obrazovana i dobro uigrana ekipa snimatelja, montažera, pisaca, vizualnih umjetnika i PR-ovaca koja vodi, po mišljenju nekih, najvažniji odjel u dobro osmišljenom džihadističkom projektu za privlačenje mladih ljudi u svoje redove, izazivanje globalnog straha i histerije i pozicioniranje sebe kao moćne, praktički nezaustavljive sile koja osvećuje patnje muslimana diljem planeta, a u procesu je stvaranja velikog islamskog doma.
S jedne strane, metode i stavovi koji vraćaju u kameno doba, s druge korištenje do krajnjih granica suvremenog marketinga i promocije. Mehanizam, stroj koji je istodobno motor zastrašivanja i popularnosti ove skupine, seciralo je nekoliko stranih medija, među kojima i njemački Der Spiegel, švedski Dagens Nyheter te američki Washington Post i Vice.
Istraživač Charlie Winter, bivši analitičar u think tanku Quilliam Foundation, tijekom 30 dana pratio je publikacije IS-a. Analizirao je čak 1146 različitih objava iz čak 36 odvojenih medijskih ureda pod centralnim zapovjedništvom sjedišta u sirijskom gradu Raki. Medijski uredi, naveo je Winter, smješteni su, među ostalim, u Libiji, Afganistanu i zapadnoj Africi, a istraživača je najviše zapanjila koordinacija unutar mreže. Na dan 19. srpnja, primjerice, primijetio je kako su se sve filijale sinkronizirano prebacile na novi logo s istim stiliziranim arapskim natpisom.
“Očito je izdan neki dopis. Islamska država stremi prikazivanju sebe kao formalizirane, birokratski ustrojene ne bi li održala dojam države”, izjavio je Winter.
Njegov je zaključak bio da više od polovice medijske produkcije IS-a idealizira život u “Kalifatu” i šalje pozitivne poruke zajedništva, postojanja čvrste, gotovo uređene “države” i prosperiteta. Poruka skupine pala je na plodno tlo. IS-ov medijski, propagandni mehanizam brzo je popratio i posljednji teroristički napad u Parizu. Skupina je preuzela odgovornost za napad, a društvene mreže u Njemačkoj preplavili su postovi s mrtvim tijelima i poruke slavlja zbog tragične smrti 130 ljudi.
Stručnjaci s kojima je razgovarao Spiegel imali su ujednačene komentare.
“IS-ova internetska propaganda ima strahovito emocionalan učinak koji se ne smije podcjenjivati”, izjavio je jedan visoki sigurnosni dužnosnik. Bivši agent FBI-a, Ali Soufan, istaknuo je da je IS prva skupina koja je shvatila koje joj mogućnosti pružaju društvene mreže. Bivši islamist Ahmad Mansour, psiholog iz Berlina koji je napisao knjigu “Alah: Zašto trebamo promjenu pristupa u borbi protiv ekstremizma”, dodao je da islamistička propaganda na internetu djeluje poput eksplozivne smjese.
Društveni mediji
“Mnogi mladi informacije o islamu dobivaju s interneta, oni žive u paralelnom digitalnom društvu u kojem su Facebook, Twitter i Snapchat zamijenili susrete u džamijama”, objasnio je Mansour.
“Salafistička uvjerenja možda su iz kamenog doba, ali oni su pioniri u digitalnoj vjerskoj areni”, tvrdi Mansur. Mladi koji su odustali od škole, nezaposleni i društveno odbačeni slušaju poruke IS-ovih PR-ovaca:
“Postanite dio elite koja piše povijest; Ne slijedite nevjernike, pridružite se nama”. “Salafisti su trenutno mnogo bolji socijalni radnici”, zaključuje Mansour.
Kako IS prodaje svoje ideje? Novinari medijske kuće Vice pitali su to vrhunske američke PR kompanije, koje su dobro upoznate s IS-ovom marketinškom strategijom jer IS, ističu, prodaje svoje ideju na način koji poznaje svaka marketinška agencija i koristi ih za prodaju proizvoda.
Videozapisi ključna su komponenta medijske kampanje al-Hayata, a riječ je o medijskom centru koji s puno pažnje njeguje IS, objašnjava Vice. U odnosu na snimke koje je objavljivala al-Qa’ida, produkcijska kvaliteta snimki razapinjanja na križ, dekapitacija, spaljivanja i slično vrlo je visoka. IS-ovi medijski djelatnici koriste montažu zvuka, specijalne efekte, režirane prizore, scene iz različitih kutova, snimaju 5D kamerama i imaju profesionalne montažere. Snimke uvlače gledatelje, posebice one sklone ovoj vrsti grafičkih medija, u rat koji vodi skupina na način na koji to radi akcijski film ili videoigrica.
“Brutalnost kojoj svjedočimo tu je da pokaže njihovu učinkovitost. Što su scene mračnije, to je očitije da nema nikoga da ih spriječi”, kaže Jason Smith, kreativni direktor agencije Magnitery iz Phoenixa. Propaganda je pritom producirana tako da omogućava objavljivanje na online videoforumima poput YouTubea, LiveLeaka i Vimeoa. Brett Landry, kreativni direktor agencije DarkHorse Marketing, navodi da je cilj sa što manje truda doprijeti do što više publike.
“Cilj je stvoriti tzv. buzz, natjerati ljude da međusobno komentiraju i na taj način gurati u prvi plan svoju agendu i poruku. Kada se nešto spominje, dijeli, reposta, gleda i kada o tome obavještavaju treće broadcastere, to sve služi kao multiplikator IS-ova medijskog projekta”, kaže Landry.
Društveni mediji poput Twittera idealna su platforma. Istraživanje Brookings Institutiona, objavljeno u ožujku ove godine, identificiralo je između 46.000 i 90.000 aktivnih Twitter računa IS-ovih simpatizera i članova. Svaki je račun u prosjeku imao 1004 sljedbenika, a dok nije ugašen, proizveo je 2219 tvitova. Tu računi ne samo da služe raspačavanju IS-ovih ideja nego i kao regrutacijski mehanizam i regruteri se, navode istraživači, mogu spojiti s potencijalnim volonterima praktički u realnom vremenu.
IS-ov marketinški uspjeh ne leži samo na stvaranju i širenju propagandnih materijala. Zastave, timovi egzekutora odjevenih u crno s navučenim crnim maskama, skupinu su učinili instantno prepoznatljivom. To je brendiranje kontinuirano i usmjereno na one koji procesuiraju slike i simbole na emocionalnoj razini.
“Postoji vizualni identitet koji se povezuje s IS-om. Koriste dramatične i šokantne scene koje se ne zaboravljaju”, kaže Anna Bedineishvili, strateška planerica u agenciji Pereira&O’Dell iz New Yorka.
“Mnogim mladim ljudima koji imaju osjećaj da je njihov život besmislen ovo govori da mogu nešto učiniti. Pokret IS čini se nezaustavljivim, možda čak nepobjedivim. Razočarani mladi ljudi imaju priliku odigrati značajnu ulogu u glamuroznoj apokaliptičnoj bitki”, kaže Bedineishvili.
Svi osim jednog sugovornika rekli su da su se u IS-ovu mrežu ulovili na radikalnim forumima. Tog jednog je nagovorio prijatelj. “Gledao sam te filmove u kojima se borci bore poput akcijskih junaka i poželio biti jedan od hrabrih”, izjavio je taj bivši IS-ovac. Marokanske vlasti tvrde da se danas 90 posto regrutacije odvija preko interneta, za razliku od vremena al-Qa’ide, kada su se novačenja odvijala u istom omjeru u radikalnim džamijama.
Ljudi poput Jihadi Johna, egzekutora zarobljenih stranaca, imaju status zvijezda među džihadistima
Još i prije proglašenja “Kalifata” u lipnju prošle godine, medijska mašinerija IS-a bila je pokrenuta. O ljudima koji je vode malo se zna – pretpostavlja se samo da je glavni čovjek medijskog odjela IS-ov glasnogovornik, Abu Muhamed al-Adnani, 38-godišnjak iz okolice sirijskog Alepa, koji redovito poziva na pravedničke udare na Zapad. Uočljive su razlike u stilu koji je prilikom produkcije svojih “uradaka” koristila al-Qa’ida, u čijim su videima uvijek bili vođe skupine, a bili su dugi i monotoni u usporedbi s onima IS-a. IS-ovi uraci uglavnom prate mlade militante na terenu, dok se čelnike, poput Abu Bakra al-Bagdadija, rijetko može vidjeti u propagandi. Osim za Zapad, ti se filmovi koriste i na teritoriju koji kontrolira ta skupina. Na velikim videoekranima birani filmovi iz IS-ove arhive, koji prikazuju svakodnevni život, trening i borbe, puštaju se stanovnicima u gradovima, a ljudi poput Jihadi Johna, egzekutora zarobljenih stranaca, imaju status zvijezda. Najveći su mamac za zapadne pripadnike, koji ipak čine manji postotak u odnosu na one iz drugih arapskih zemalja, preobraćenici i drugi militanti rođeni na Zapadu.
Zaštitno lice
Upravo takvi likovi privlače najviše pažnje stranih medija i javnosti i važni su u “popizaciji” radikalnog islama. IS-ova PR mašinerija snimala je i objavljivala svjedočanstva o njihovu oduševljenju životom pod crnom zastavom, uz obavezno pozivanje sunarodnjaka da se priključe borbi na više stranih jezika.Denis Cuspert, najpoznatiji njemački član IS-a, još je jedno od zaštitnih lica ekstremističke skupine i uživa nevjerojatnu popularnost među njemačkim simpatizerima. Prema nekim izvorima, ovaj srednje poznati reper iz berlinskog Kreuzberga, “osmislio” je filmove s Jihadi Johnom. Zbog toga ga se često naziva islamističkim Goebellsom.
Denis Cuspert, najpoznatiji njemački član IS-a
Upravo u maniri nacističke propagande, cilj najzloglasnijih dugometražnih filmova je stvoriti mit oko podrijetla Islamske države i povezati je s povijesnim islamskim kalifatom. Količina i učestalost propagandnih sadržaja pritom je zapanjila istraživače. Za razliku od, primjerice, al-Qa’ide na Arapskom poluotoku, kojoj treba nekoliko mjeseci između dva javljanja, IS-ova neumorna medijska mašina isproducirala je stotine filmova na više svjetskih jezika, ima vlastite radiokanale, a na Twitteru ih se spominje i po 100.000 puta dnevno. Svi oni usmjereni su prema pojedinim ciljnim skupinama, uključujući posebne za, primjerice, žene.
Twitter i Facebook donedavno su bili glavni kanali oglašavanja. No, nakon što su vlasničke kompanije počele blokirati ekstremističke postove, komunikacija se samo preusmjerila na druge kanale. Jedan od glavnih je postao Telegram, aplikacija za poruke koju su osmislila dvojica braće iz Rusije. Preko njihova servisa za poruke moguće je slati enkriptirane dokumente, stvoriti grupe i do 200 korisnika te uništiti poslane poruke. Ova se aplikacija reklamira kao mnogo sigurnija alternativa od svojih konkurenata. IS je brzo shvatio sve njene prednosti. Međutim, u ratu protiv širenja ekstremizma ovim putevima zapadne se vlasti pokazuju poprilično bespomoćnima. Njemački mediji izvijestili su čak o 13-godišnjem dječaku koji je tražio način da dođe do Sirije nakon što se, kako je objavljeno, radikalizirao preko besplatne SMS aplikacije WhatsApp. Drugi kanali komunikacije među ekstremistima uključuju čak i Play Station 4, na što su strani stručnjaci nakon napada na Pariz upozorili vlasti. Teroristi mogu koristiti chat sustav u sklopu igrice, ali i razgovarati preko popularne igraće konzole.
Ekstremisti tako postaju sve domišljatiji u bježanju od nadzora vlasti. YouTube je također jedan od prije bitnih kanala koji sada blokira IS-ove sadržaje. Međutim, Victoria Grand iz Googlea izjavila je da unatoč svemu vide dva do tri filma o egzekucijama svaki tjedan.
Diljem Europe službe sigurnosti muče se sa zaustavljanjem radikalizacije tinejdžera. Jedna od metoda je pronaći razočarane povratnike iz rata koji bi mogli svjedočiti o nehumanom životu pod IS-om. Zabrinutost zbog IS-ova iskorištavanja interneta je velika, a europske protumjere nisu dovoljno učinkovite.
“Što se vlade više žeste na IS, to on ima veću privlačnost za mlade”, kaže stručnjak za terorizam Peter Neumann s londonskog King’s Collegea. Neumann također ističe kako je važno da vlade surađuju s operatorima društvenih mreža kako bi se spriječilo širenje islamističke pop-kulture. S time se slaže i glasnogovornik CENTCOM-a, američkog združenog vojnog zapovjedništva.
Društveni mediji
“Kako bismo se borili protiv njihovih poruka, bitno je pojačati činjenične podatke o područjima pod njihovom vlašću i na taj način se suprotstaviti IS-ovoj vještoj manipulaciji mladima.”
Mnoge od osoba s propagandnih snimki u međuvremenu su poginule – to se spekulira i o spomenutom Nijemcu Denisu Cuspertu, a krajem 2015. je objavljena vijest da je na smrt, zbog pokušaja bijega, premlaćena mlada Austrijanka bosanskog podrijetla, 17-godišnja Samra Kešinović, koja se otišla pridružiti islamistima. U ruke IS-a mlade djevojke poput Samre padaju preko interneta, a i Samra je iskorištena za propagandne svrhe – s kalašnjikovim je pozirala svojim budućim krvnicima.
wpDiscuz