Obrtnici se hvataju za glavu, a bankari zadovoljno trljaju ruke zbog posljednjeg poteza Vlade Federacije koja je Uredbom o uvjetima i načinu plaćanja gotovinom obvezala poslovne subjekte da svoj dnevni utržak svakodnevno polažu u banku!
U protivnom prijete im kazne u visini od 5000 do 10.000 maraka, što je, smatraju obrtnici, potpuni nonsens s obzirom da pojedini obrtnici dnevno nemaju ni 50 maraka utrška,prenosi Dnevni list.
Čista zarada
Predsjednik Obrtničke komore Federacije BiH Mensur Bektić razočaran je odlukom Federalne vlade koju optužuje da izravno doprinosi uništavanju obrtnika.
– Ne znam kako drugačije reći nego da Vlada Federacije pogoduje bankama, koje su ovom Uredbom jedine na dobitku. U obrtničkoj komori uradili smo grubu procjenu na temelju cijena bankarskih usluga i broja registriranih obrtnika u FBiH (oko 50.000), te smo došli do brojke od 30 milijuna maraka koje će obrtnici godišnje platiti bankama. Zamislite koliko bi nama taj novac dobrodošao u poslovanju, kazao je Bektić za Dnevni list.
– Na ovaj način doprinosi se gašenju obrta, a obrtnici će potom pasti na teret državi, pa je nejasno kakav je to ‘pozitivni’ učinak za Vladu, dodao je Bektić.
S obzirom da su poslovni subjekti dosada jednom tjedno morali polagati ‘pazar’ u banku, jasno je kako će banke novom Uredbom imati puno više transakcija što im donosi i puno veću zaradu. Također, banke će manje trošiti na transport novca, kao i na fizičku zaštitu novca. Ujedno, naplaćivat će puno više uplatnica i uzimati postotak od dnevnog utrška, koji varira od banke do banke, ali je u prosijeku 0,05 posto od iznosa utrška.
Izmjena Uredbe
Osim većih novčanih davanja, Bektić navodi kako obrtnici moraju gubiti dragocjeno vrijeme svaki dan noseći novac u banku, a to se posebno odnosi na obrtnike iz manjih mjesta u kojima nema banaka.
– Zamislite nekog obućara koji dnevno zaradi primjerice tridesetak maraka i onda mora voziti automobilom pola sata do najbližeg mjesta u kojem ima banka! Pa više će potrošiti na prijevoz do banke nego što zaradi. U Uredbi ima još puno rupa, poput pitanja blagajničkog maksimuma, kazao je Bektić.
U FBiH blagajnički maksimum iznosi 250 KM, dok je u Hrvatskoj on 2500 KM. Novom Uredbom nije definirano da li obrtnici cijeli promet moraju predati na kraju dana, a potom podići novac za blagajničku djelatnost. Također, nova Uredba pogađa i stare tradicionalne zanate koji su zaštićeni različitim zakonima.
– Definitivno, tražit ćemo ili poništavanje Uredbe ili znatnu modifikaciju. Obrtnička komora FBiH već je pokrenula različite aktivnosti, a iz nadležnog ministarstva obećali su nam da će popraviti određene nedostatke Uredbe, kazao je Bektić.
Iz Ministarstva financija FBiH najavili da će se danas očitovati o nezadovoljstvu obrtnika.
Nebuloze
Obrtnik je dužan istaknuti radno vrijeme, ali i na kraju dana ili na početku sljedećeg predati utržak. Kako su mnogi vlasnici obrtničkih radnji ujedno i jedini zaposleni oni moraju napustiti radnju i otići do banke u toku radnog vremena, a ako tada naiđe inspektor, može im napisati kaznu jer nisu prisutni u radnji!
Duvnjak: Treba izmijeniti Uredbu
Zastupnik i dopretsjedavajući Skupštine Zeničko-dobojske županije Jasmin Duvnjak uputio je Vladi Federacije BiH, posredstvom županijskog Ministarstva financija, inicijativu kojom traži da se hitno izmjeni “Uredba o uvjetima i načinu plaćanja gotovim novcem”, koju je Vlada FBiH nedavno donijela, jer narušava neka ustavna prava građana i zakonska rješenja. U svojoj inicijativi Duvnjak ističe da ne spori da “postoje određeni opravdani razlozi za donošenje ovakve Uredbe, ali pojedine odredbe Uredbe treba odmah mijenjati, jer će njihova primjena ugroziti normalno poslovanje obrtničkog sustava i malih poslovnih subjekata”.
Posebno se kao nelogičan pojavljuje Član 8. Uredbe, oko evidentiranje gotovog novca, u kojem stoji: “Poslovni subjekti su dužni da gotov novac, ostvaren obavljanjem registrirane djelatnosti, evidentiraju u skladu sa propisima o računovodstvu i uplate istog radnog dana na svoj račun otvoren kod ovlaštene organizacije, a najkasnije narednog radnog dana”. Ovo znači da svu dnevnu zaradu treba isti dan uplatiti na svoj račun. Sve je razumljivo ukoliko se radi o velikim poslovnim subjektima, sa ogromnim dnevnim prilivom gotovog novca, ali upitno je zašto da baš svaki radni dan i mali poslovni subjekti s prilivom do 200 KM, u granici blagajničkog maksimuma, trebaju polagati ‘dnevne pazare’?
Da li ovo znači da mali obrtnik s dnevnim prometom od npr. 80 KM, čije je sjedište radnje udaljeno 20-30 km od najbliže banke ili pošte, zakonski mora svaki dan, nakon okončanja radnog vremena, ići da položi taj skromni dnevni pazar na svoj račun?!?
Ovo male poslovne subjekte dovodi u težak financijski položaj, obzirom da im se stvaraju novi troškovi svakodnevnog prijevoza (od 40-60 km), da gube vrijeme čekajući u banci ili pošti, da im se stvaraju nemali troškovi bankarskih provizija, da im se ugrožava posao, jer su često i jedini uposleni u svom obrtu. Na ovaj način se gubi i funkcija tzv. ‘blagajničkog maksimuma’, jer nema svrhe predavati gotov novac na račun i onda ga isti dan podizati sa istog računa do nivoa određenog blagajničkog maksimuma?!!?
wpDiscuz