POBJEGLA IZ SJEVERNE KOREJE ‘Uvjerili su me da mi dragi vođa može čitati misli’

Sjeverna Koreja je u subotu proslavila 70. godišnjicu postojanja Komunističke partije, a svemoćni vladar te totalitarne države Kim Jong-un tom je prigodom opet napao SAD tvrdnjom da je njegova zemlja spremna odgovoriti na svaki rat “koji bi Amerika izazvala”.
Iako mnogi u svijetu s podsmijehom promatraju Kimove parade i prijetnje, izbjeglica iz Sjeverne Koreje Yeonmi Park upozorila je ovih dana u Londonu da je istina o Kim Jong-unu daleko od bilo kakve šale, piše Jutarnji list.
Mlada žena koja je preko Kine i Mongolije pobjegla u Južnu Koreju ispričala je publici na događaju “Žene u svijetu” svoju potresnu priču. “Bila sam uvjerena da voljeni vođa može čitati moje misli, da će me kazniti ako pomislim na nešto loše”, kazala je ova 22-godišnjakinja, koja je djetinjstvo provela u Sjevernoj Koreji dok je njom još vladao Kim Jong-unov otac Kim Jong-il, no obični građani ne osjete neku veliku razilku među njima dvojicom.
Park, koja je o svojem djetinjstvu napisala i autobiografiju, upozorila je londonsku publiku da svoje slobode ne uzimaju zdravo za gotovo. “Za mene je Zapad raj, a Kim Jong-un kriminalac koji ubija milijune ljudi. Nadam se da ga ne doživljavate kao neko šaljivo stvorenje”, rekla je.
Također je opisala represiju koju režim provodi u toj, mnogi će reći orvelijanskoj, državi. “Odrasla sam u strahu. Majka mi je rekla da ne smijem ni šaptati jer te i ptice i miševi mogu čuti. Većinu vremena bili smo gladni i bio je luksuz razmišljati o bilo čemu osim o pukom preživljavanju. Kad nije bilo riže, moje sestre i ja jele bi smo skakavce i mušice”, prisjetila se.
Kada je napunila 13 godina nagovorila je majku da pobjegnu u Kinu, no tamo nisu prestale njihove nevolje. “Prva stvar koju sam vidjela je kako siluju moju majku. Čim smo prešle granicu mene su prodali kao radnika za 265 dolara, a moju majku za 65. Čovjek koji nas je kupio nije bio u stanju hraniti nas obje pa je kasnije preprodao moju majku.”
Napokon je pobjegla u slobodu kada je imala 15 godina. S obzirom da Kinezi sve ilegalce u pravilu vraćaju Pjongjangu, morala se domoći Mongolije, koja priznaje izbjeglički status ljudima iz Sjeverne Koreje te ih najčešće šalje u Južnu Koreju. “Preko pustinje Gobi sam pratila zvijezde prema slobodi. A kada sam stigla u Južnu Koreju sve je blistalo. Čak je i WC papir imao cvjetić na sebi i mirisao je tako dobro… Nisam ga htjela iskoristi za nuždu, bio je tako lijep.”
Kada je našla dom, Park je postala ‘mašina za učenje” po vlastitim riječima: “Učila sam o svijetu, o svemiru, o ljudskim pravima i dostojanstvu – o tome prije nisam znala baš ništa. Sloboda je za mene značila nošenje naušnica, ne sloboda govora. Ne znam hoću li ikada do kraja naučiti što zapravo znači biti slobodan.”