Migrantska kriza kojoj svjedočimo stavila je pod tepih jednu aferu o kojoj će se nakon njenog konačnog raspleta pisati knjige i znanstveni radovi. Inženjeri će imati posla oko izučavanja tehnoloških detalja i posljedica afere, dok će društvenjaci istraživati sociološke, ekonomske, ali i političke posljedice. Riječ je o aferi Volkswagen koja je nastala nakon što je američka savezna agencija za zaštitu okoliša Environmental Protection Agency (EPA), uz malo sreće, otkrila gadan, ali ujedno i lukav trik njemačkih inženjera. Trik koji će VW stajati, kažu, oko 18 milijardi eura.
_______ Piše: Ivan Pepić l blog.vecernji.hr
(Inače, spomenuta agencija postoji od 1970. godine. Inicijator za njeno osnivanje je tadašnji republikanski predsjednik Richard Nixon. Danas ona zapošljava oko 16 tisuća ljudi s budžetom od oko 8 milijardi dolara. Administraciju agencije bira predsjednik, a potvrđuje senat).
Sve je počelo već prije dvije godine, skoro slučajno, kad je neovisna non-profit organizacija International Council on Clean Transportation (ICCT) – koju čine uglavnom inženjeri i ambijentalisti – započela seriju testova o emisiji gasa NOx. U tom periodu ICCT je dovršio istraživanje o emisiji plinova dizelovih motora u Europi. Cilj je bio dobivene podatke usporediti s testovima u SAD-u. Pomoć je pristigla sa Sveučilišta Zapadne Virginije i, kako prenose u talijanskom dnevnom listu La Repubblica, cilj nije bio testirati VW nego korištenjem nekoliko marki auta doći do znanstvenog zaključka o dizelu i dizelovim motorima. Rezultati su bili čudni: VW-ovi motori u laboratoriju pokazuju čak deset puta manju emisiju štetnih plinova nego na cesti!
Podaci stižu do EPA-e. Mjesecima su tražili objašnjenja, a iz Wolfsburga su stizali stupidni odgovori, poput “radi se o tehničkim greškama”. Posljedično je iz SAD-a stigla službena prijetnja da ako VW ne objasni o čemu je riječ, onda će se toj korporaciji oduzet pravo na prodaju novih modela Audija i VW-a. Ubrzo slijedi iskrena isprika i priznanje da je došlo do manipulacije nad softwareom zbog kojeg su vrijednosti stvarnih emisija bile puno manje od stvarnih. Iz SAD-a su potvrdili da je taj software ugrađen na 480 tisuća auta, a diljem svijeta ih je, priznaju u VW-u, 11 milijuna.
Naravno, kao i nakon svakog sličnog skandala vrijednosti dionica padaju, a burze bilježe negativne trendove. Na svim burzama vrijednost automobilskih industrija je u padu. Peugeot je prekjučer zabilježio -8.7%, BMW -6.3%, General Motors -3.2%, dok su u VW pali za 17%. Najgori je podatak činjenica da će ovakav udarac i vrlo izgledna kazna naštetiti ulaganjima u istraživanja VW-a o kojima samo u Njemačkoj ovisi vojska od 800 tisuća radnika.
Puno se toga može izvući iz ove priče za koju trenutno, nažalost, nema vremena u Hrvatskoj. Zanimljivo je kako su prevaru otkrili Amerikanci, a glavni su krivci Nijemci: unatoč nevjerojatnom razvoju medijske tehnologije, stotinama tisuća portala na svim jezicima svijeta te bezbrojnim objavljenim knjigama i znanstvenim radovima, javni diskurs kako u akademskoj zajednici tako i među svim građanima doživljava žestoku polarizaciju.
Istina, pisao sam o HRT-ovom evidentnom nametanju polarizacije u Hrvatskoj te o činjenici da ona ne bi postojala da su HRT-ovi urednici manje skloni senzacionalizmu. Ali ovdje govorim o polarizaciji simbola i boja, polarističkom natjecanju među zemljama, o nametanju dobrog i lošeg, bijelog i crnog. Tko bi od vas, dragi čitatelji, čitajući i prateći vijesti koje su nam na dispoziciji, prije tri dana u kladionici zaigrao kvotu da će Amerikanci otkriti da je njemački(!) VW prevario 11 milijuna kupaca? Koliko bi se hrvatskih odnosno europskih znanstvenika usudilo ikada istražiti drugu stranu medalje američke politike zaštite okoliša? One zločeste Amerike koja nije ratificirala Protokol iz Kyota! Tko bi posumnjao u dobru europsku Njemačku, potpisnicu Kyota i zaštitnicu svih europskih vrijednosti, pa tako i politike zaštite okoliša? Tko bi posumnjao u vladajuću koaliciju Donje Saske, u prirodne prijatelje prirode, Zelenu stranku i SPD? Upravo je vlada Donje Saske vlasnik 20% Volkswagena, što znači da je vrlo vjerojatno i njemački politički vrh upoznat s okolnostima u tom njemačkom golden shareu.
Upravo svi oni mediji koji predstavljaju Njemačku kao dobru, a Mađarsku kao zlu, Njemačku kao obećani raj za hrvatske radnike, a Hrvatsku kao divlji neoliberalni izrabljivački kapitalizam trebali bi se banalno zapitati: kako se nešto takvo moglo dogoditi jednoj njemačkoj firmi? Banalno pitanje za one koji godinama igraju takvu vrstu medijske igre, ali i znanstvene, banalizacije. Radi se o politici simbola, štetnom pojednostavljenju stvari s kojim se u Hrvatskoj već dugo mnogi poigravaju, a na koju nasjedaju posebno oni koji se naivno zalete u izmišljeni ‘raj’ jer, eto, nekome je crno, a drugima je bijelo. Taj ‘raj’ nije ništa drugo nego simbolički zamišljeni prostor u kojemu je razlika između tog simboličnog i realnog ogromna. Iseljavanje iz zemlje je primjer: reportaže o iseljavanju u Njemačku i hvaljenje Facebook grupa koje opisuju taj raj nisu ništa drugo nego pojednostavljenje simbolima, dok se često realni prostor nalazi daleko od senzacionalističkih reportaža koje dodatno doprinose negativnom demografskom trendu u zemlji.
Tako je i s aferom VW: poštenje i radišnost Nijemaca te luteranska poduzetnost koju je Max Weber već početkom 20. stoljeća opisao u svom djelu „Protestantska etika i duh kapitalizma“ preko noći su postale sumnjive milijunima ljudi.
Stereotipi i vječna banalizacija upravo su unijele kaos u naš kozmos simbola. Politika i društvo su preozbiljna stvar da ih se prepusti onima koji žive od stereotipa stvarajući stalne društvene potrese kad se oni sruše. Tu možemo pronaći izvor tenzija koje proživljavamo u našem društvu.
wpDiscuz