Za nju ga nitko nije smio pitati, i to su svi znali. Srce Josipa Broza Tita dugo je bilo slomljeno, zbog nje – Pelagije Bjelousove, njegove prve supruge.
I dok se drugih priča iz svoje mladosti rado i često prisjećao, priča o njoj je bila najjača, najbolnija i nikad spomenuta.
Zvao ju je Poljka
Vjenčali su se 1920. u Sibiru, nakon pet i pol godina koje je Tito proveo kao ratni zarobljenik propale austro-ugarske vojske u Rusiji i Sibiru. Tog studenog 1920. vratio se u novonastalu Kraljevinu SHS, a s njim je stigla i ona, mlada Ruskinja u poodmakloj trudnoći. Ubrzo su dobili dijete, rodilo se u kući Titova oca Franje.
Tito se zaposlio u bravarskoj radionici Filipa Bauma u Zagrebu, u Petrinjskoj 3, trebalo je uzdržavati obitelj. Istovremeno se učlanio u Komunističku partiju Jugoslavije, koja je u to vrijeme bila u svom najvećem usponu. 1921. zaposlio se u mlinu u Velikom Trojstvu, selu nedaleko od Bjelovara. Tamo je s Pelagijom živio sljedeće četiri i pol godine.
O njihovu bračnu životu malo se znalo, ali čini se da su živjetli prilično skladno. Zvao ju je Poljka, odmilja.
Tragedije koje su prekinule idilu
Idiličan život mlade obitelji prekinule su tragedije koje su im se počele nizati jedna za drugom. I to one najgore, u kojima roditelj ostane bez djeteta, bez dvoje djece. U studenom 1922. rođen je sin Hinko koji umire nakon osam dana od dizenterije, a u lipnju 1923. od difterije umire 18-mjesečna kćer Zlatica, Josipova neprežaljena miljenica. U veljači 1924. rodio im se sin Žarko, zdravo i živahno dijete, koje im je donekle bilo i utjeha.
Kad se bliskim suradnicima, bračnom paru Kopinič, 1941. rodilo dijete, mlada majka Stela požalila se Titu kako ne zna kako se brinuti o novorođenčetu. Tito joj je odgovorio: “Ništa ne brini, ja ću ti pomoći. Ni moja Pelagija ništa nije znala, ali sam ja vidio kako to moja majka radi sa mojom mlađom braćom i sestrama, pa sam ja Žarka, kad je bio beba, i kupao, i povijao, i hranio.”
Probuđena ambicija
Početkom 1924. Tito je izabran u novoformirani Okružni komitet KPJ za Križevačko.bjelovarsku županiju,a paralelno s tim javlja se i ambicija da postane vođa, predvodnik.
To je zapravo bila prijelomna točka u životu velikog državnika; kada se iz mirnog obiteljskog čovjeka počeo pretvarati u stranačkog vođu kojem je obitelj na drugom mjestu.
U slobodno vrijeme jurio je po sastancima, a počeo je održavati i tajnu vezu s pokrajinskim rukovodstvom Komunističke partije u Zagrebu. Na pogrebu partijskog druga iz Bjelovara drži buntovni govor, zbog kojeg osam dana provodi u zatvoru. Policija mu je zbog toga pretresla stan i zaplijenila knjige, koje su mu nešto kasnije ipak vraćene.
Gorko razočaranje
Pelagija se s tim teško mirila. Znala je da je Titov centar sada nešto drugo. kada je 1928. osuđen na pet godina zatvora i otišao na izdržavanje lkazne, Pelagija se sa sinom Žarkom vratila u Rusiju. Nakon izlaska iz zatvora 1934. i Tito je završio u Moskvi. Poslom. U siječnju 1935. Centralni komitet KPJ dlučio ga je uputiti na rad u Balkanski zemaljski sekretarijat, na radno mjesto referenta za rad po pitanjima KPJ.
Nadao se da će mu to biti prilika da obnovi odnos s Pelagijom. Tri mjeseca je čekao na njenu poruku. Koju nikada nije dobio. Najveće razočaranje mu je bilo kad je saznao da Pelagija nije bila brižna mjaka. Izgredi i nedolično ponašanje njegova sina žarka jako su ga brinuli. Žarko je bio smješten u dom za djecu inozemnih stranačkih dužnosnika.
Žarko je imao burnu mladost i živio je na rubu zakona. Kao časnik Crvene armije u ratu protiv Nijemaca izgubio je ruku. Tito ga je vratio krajem 1945. i sin mu se, vrlo nestašno živeći u Beogradu, ženio tri puta.
Pelagija Bjelousova se nakon razvoda s Josipom Brozom preudala za Rusa, i s njim dobila dvoje djece.
I Tito se kasnije ponovno oženio. O Jovanki puno toga znamo, puno više nego o Pelagiji. Ali ne i je li bila bitnija od nje, tamo negdje duboko, u Maršalovom srcu.
Napomena: Mnogi mediji u “regionu” nastojeći od Tita napraviti mitskog junaka, često mitologiziraju i njegove bivše ljubavi. Kao ni u ovom tekstu, i u par tekstova objavljenih na “regionalnim” slobodarskim portalima preskače se činjenica, da je Tito “ohakao” Staljinu ne samo Pelagiju, nego još jednu bivšu suprugu Bauer koja je potom ubijena u Sibiru. Pelagija je završila na dugogodišnjoj robiji. Tito je pišući Staljinu napisao da se duboko kaje “zbog tog jer ranije nije primjetio zastranjenja kod njih”. Tu praksu , otkucavanja najbližih, kao praksu komunističkog “oštrenja” nastavili su do današnjh dana obožavatelji lika i djela ovog najvećeg balkanskog ubojice 20-og stoljeća a vrlo vjerojatno i u povijesti.
wpDiscuz