IVICA PERKOVIĆ: Jedini sam Hrvat koji je pristao dokazati nevinost na sudu RS, uzalud!

Iako je Tužiteljstvo, u namjeri da budem osuđen, tijekom postupka skrivalo dokaze koji su mi išli u prilog, a svjedoci koji su me teretili mijenjali iskaze, to sud nije spriječilo da donese osuđujuću presudu, kaže Perković.
Ivica Perković (50), poduzetnik iz Slavonskog Broda, jedini je hrvatski državljanin koji se odazvao sudovima Republike Srpske nakon što je primio optužnicu kojom ga se tereti za počinjene ratne zločine. Njegovo ime našlo se na popisu koji je sastavio Dokumentacioni centar Vlade Republike Srpske u Banjoj Luci, a taj je dokument, objavljen u siječnju 2002., očito poslužio kao temelj na kojem je zasnovana optužnica protiv Perkovića, piše Jutarnji list.
Spomenuti dokument sadrži izvode iz kaznenih prijava i na njemu je oko pet tisuća osoba (!), mahom Bošnjaka, ali i nekoliko stotina Hrvata, državljana RH.
Protiv nekih od njih već su podignute optužnice, drugi pak očekuju da se to dogodi. No, od onih protiv kojih su optužnice podignute, nitko osim Perkovića nije se odazvao sudskom pozivu iz Republike Srpske. Da je znao što ga čeka, kaže Perković, i on bi se oglušio i sada ne bi strepio od poziva na izdržavanje kazne.
Odbije li se, kad mu stigne poziv, javiti na odsluženje zatvorske kazne u trajanju od četiri godine, prijeti mu opasnost da, ako napusti Hrvatsku, bude uhićen na nekom od graničnih prijelaza i odatle transferiran u BiH.
Druga je mogućnost, pak, da na temelju međunarodnog sporazuma koji su potpisale Hrvatska i BiH Perković kaznu zatvora odsluži u Hrvatskoj.
No, da bi se to dogodilo, Ministarstvo pravde BiH prvo to mora zatražiti od Hrvatske, nakon čega će nadležni Županijski sud u Slavonskom Brodu preispitati presudu iz Republike Srpske i ocijeniti je li ona u skladu s domaćom sudskom praksom.
Županijski sud u Slavonskom Brodu tu presudu može potvrditi, može i smanjiti kaznu, no ne može je poništiti. U praksi to znači da će Perković, ako Ustavni sud BiH ne uvaži njegovu tužbu, ipak morati u zatvor, ali u Hrvatskoj. A da se, kao više onih koji su ignorirali poziv na suđenje u Republiku Srpsku, nije odazvao, danas ne bi strepio od zatvora. No, imao bi drugi problem: bio bi siguran jedino u Hrvatskoj jer, čim bi prešao granicu, dočekala bi ga crvena Interpolova tjeralica pa bi bio izručen Republici Srpskoj.
Optužnicu protiv Perkovića, na prijedlog Okružnog tužiteljstva iz Doboja, u ožujku 2010. podiglo je Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine. U šest točaka optužnica ga je teretila da je, kao pripadnik HVO-a, u Derventi počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva fizički zlostavljajući zarobljene srpske civile. Perković je optužbe smatrao neutemeljenima, pa se, želeći dokazati nevinost, odazvao pozivu Okružnog suda u Doboju nadajući se poštenom suđenju.
Od veljače do lipnja 2012. odazivao se na ročišta tijekom kojih je Tužiteljstvo mijenjalo optužnicu, a sud saslušao 18 svjedoka Tužiteljstva i pet svjedoka obrane. Sredinom srpnja 2012. Okružni sud u Doboju proglašava Perkovića krivim po pet točaka optužnice i dosuđuje mu kaznu od pet i pol godina zatvora. U studenom iste godine Vrhovni sud Republike Srpske, razmatrajući Perkovićevu žalbu, ukida presudu i predmet vraća na ponovno suđenje.
Mjesec dana prije nego što će postupak biti ponovljen, u ožujku 2013., Tužiteljstvo u Doboju ponovno mijenja optužnicu. Ponovljeni postupak završava početkom prošle godine i potkraj veljače Okružni sud u Doboju proglašava Perkovića krivim, ali ovoga puta samo za dvije točke optužnice.
Kazna je sada dvije i pol godine zatvora. Žale se i Perković i Tužiteljstvo. Vrhovni sud u Banjoj Luci kaže da su obje žalbe osnovane i prošle godine donosi rješenje da se suđenje nastavi na Vrhovnom sudu. Tužiteljstvo u Banjoj Luci potkraj ožujka ove godine opet mijenja optužnicu. Vrhovni sud nakon toga odbacuje Perkovićevu žalbu te preinačuje presudu Okružnog suda u Doboju, proglašava Perkovića krivim po svih pet točaka optužnice i osuđuje ga na četiri godine zatvora. Vrhovni sud Republike Srpske uskraćuje Perkoviću pravo žalbe i kazna postaje pravomoćna.
– Iako je Tužiteljstvo, u namjeri da budem osuđen, tijekom postupka skrivalo dokaze koji su mi išli u prilog, a svjedoci koji su me teretili mijenjali iskaze, to sud nije spriječilo da donese osuđujuću presudu. To pokazuje pristranost suda Republike Srpske i potrebu da se Hrvatska uključi u ovaj i slične buduće procese ako joj je cilj zaštita njenih državljana, kaže Perković.
I bez ulaženja u sam tijek sudskog postupka, gdje je, primjerice, obrana dokazala da osobe koje je navodno fizički zlostavljao Perković nisu bili civili već pripadnici Vojske Republike Srpske, jasno je da se ne može govoriti o pravičnom sudskom postupku. Perković sada kaže kako je bio naivan odlazeći na suđenje u uvjerenju da će dokazati neosnovanost optužbi.
Smatra da je jedino što mu je moglo pomoći bila mogućnost da Hrvatska od Bosne i Hercegovine preuzme kazneni progon i da mu se, umjesto u Republici Srpskoj, sudi u Hrvatskoj. Ali to se nije dogodilo. Sudbina Perkovića, međutim, mogla bi zadesiti i nekoliko stotina drugih državljana RH koje vlasti u Republici Srpskoj na sličan način terete za ratne zločine.
Odvjetnik Jadranko Hadžisejdić, koji po službenoj dužnosti na sudovima u Republici Srpskoj zastupa nekoliko hrvatskih državljana, onih koji se za razliku od Perkovića nisu odazvali suđenjima, kaže za Jutarnji list da je problem u tome što Hrvatska odbija prihvatiti optužnice za ratni zločin iz Republike Srpske.
– Iako o tome postoji međudržavni sporazum između RH i BiH, praksa je drugačija, kaže Hadžisejdić.
– Hrvatska ne prihvaća optužnice i odbija na temelju njih suditi. Tako su optuženi u nezavidnom položaju: ako se odazovu na suđenje u Republici Srpskoj, može im se dogoditi da prođu kao Perković. Ako pak to odbiju jer nemaju povjerenja u tamošnje sudove, prijeti im raspisivanje crvene Interpolove tjeralice i uhićenje čim prijeđu hrvatsku granicu. Rješenje bi bilo da te optužnice preuzme Hrvatska, ali to se, nažalost, ne događa, zaključuje Hadžisejdić.