Ponude, bilo one pristojne ili nepristojne, događaju se onda kada se čovjek najmanje nada, a tako je bilo i sa Dobricom Ćosićem, književnikom i bivšim, prvim predsjednikom Savezne Republike Jugoslavije.
Naime, nije ni slutio šta će mu se dogoditi u vrijeme pada Berlinskog zida i velikih previranja u Europi krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
Evo šta se tih čudnih meseci dogodilo Ćosiću, a počelo je sa pozivom da hitno dođe u London.
“Dvadesetak dana poslije Titove smrti, pozvao me je moj izdavač iz Amerike, Vilijem Jovanović, koji je štampao “Vreme smrti” i na srpskom i na engleskom jeziku, da hitno otputujem za London. Spremio sam se, i zajedno sa mojom kćerkom koja odlično govori engelski, otišli smo u Birtansku prestolnicu.
Ćosić priča da ih je rezervacija čekala u hotelu “Claridge”, gde su odsjedali Tito i saudijski naftni bogataši – kraljevi nafte.
“Otišao sam u najnormalniji hotel sa Anom. Javimo se mi Jovanović, on nas pozove na ručak u taj hotel. Posle ručka on kaže:
– Hajde da prošetamo malo Londonom. Izađemo, on nas vodi u ulice, u najveće gužve. I govori mi sledeću sljedeću stvar:
– Da vam odmah bude jasno, ja sam predstavnik CIA i prenosim vam poruku Andropova i američke vlade. Američka i sovjetska vlada hoće posle Tita da mu nađu zamjenika. Bila su dva kandidata, Milovan Đilas i vi. Zaključili su da ste vi mlađi i da ste popularniji od Đilasa. Stalo se na stanovištu da naše službe, američke i sovjetske, rade na tome da vi zamjenite Tita i da preuzmete vlast u Jugoslaviji.
Zaprepastio sam se. Moja kćerka prebledjela je dok mi je to prevodila.
– Odbio sam Titovu ponudu, odbijam i vašu, jer ja nemam te sposobnosti. Kako može da vam padne na pamet da jedan pisac, potpuno nekvalificiran, može da zamjeni Tita. Kako može da se zamjeni Tito? Nemojte, gospodine Jovanoviću, o tome uopće da razgovaramo.
– Nemate vi tu ništa da radite. To će sve da rade službe. Vi samo treba da pristanete i da se ponašate prema prilikama kako ih mi procjenimo. Radit ćemo i na tome da dobijete Nobelovu nagradu za književnost.”
(Nedeljnik)