Nakon tragične prometne nesreće koja se dogodila u subotu navečer, 13. lipnja, preminula je Barbara Bakula. Barbara je upravo završila osnovnu školu Ivana Mažuranića u Posušju. Pohađala je 8 g razred. Godinama je bila dio malog dječjeg zbora. Bila je članica naše male Frame, a primljena je u veliku Framu prije mjesec dana. Iza nje ostaju u tuzi njezini roditelji Zdenko i Anka, braća Darko i Marko, sestre Tea i Ivana, te djed Marko i baka Blagica.
Od Barbare smo se oprostili na sprovodu, u ponedjeljak 15. lipnja, na Martića križu. Uz njene najbliže, sprovodu je prisustvovalo šest svećenika, njezin razred s razrednicom, velik broj framaša, mladih, kao i mnoštvo ostalih vjernika iz Posušja, ali i okolice. U našoj Barbari smo dobili zagovornicu kod Boga. Zahvaljujemo Bogu za nju i njezin život, a njene najbliže ovih dana nosimo u svojim molitvama. Donosimo dio propovijedi izrečene tijekom sprovoda:
Bistrog i znatiželjnog pogleda ove si godine na maloj Frami slušala o svetome Franji, vjeri i vrijednostima te sve to pohranjivala u svome srcu. Trebali smo danas biti zajedno na Vučipolju, na našem Hodu i igrama, družeći se, igrajući, pjevajući i moleći, svi zajedno, s tvojim prijateljima s kojima si neki dan proslavila malu maturu. Okupili smo se međutim zbog sasvim drugoga razloga. Kao lijek dolaze one riječi starozavjetnog mudraca: „Svjetina sve to vidi, ali ne shvaća; njima i ne pada na um da milost i milosrđe pripadaju izabranicima Gospodnjim i zaštita njegova svetima“ (Mudr 4, 14-15)
Nedugo nakon tragične vijesti o tome da nas je Barbara napustila, potražio sam njezin facebook profil i naišao na jedan zanimljiv komentar koji je jedna prijateljica uputila Barbari: „Zahvalna sam Bogu što prijateljstvo ne dolazi s cijenom. Jer da je, nikad si ne bi mogla priuštiti tako dobrog prijatelja kao što si ti. I zato hvala ti što si tu.“ U ovim trenucima se opraštamo od naše Barbare zahvalni što je bila dio naših života. Kratko vremenom, ali bogato uspomenama.
No, ne brinem se draga Barbara toliko za tebe. U Očevoj si kući, okružena njegovom ljubavlju i zaštitom te nas motriš svojim nebeski plavim okom. Brinem se za nas koji ostajemo iza tebe. Tvoj život nam je svima opomena. Ima li u nama snage za oprost? Imamo li hrabosti pružiti jedni drugima ruku; postati bolji i pravedniji? Hoćemo li naučiti konačno neke životne lekcije i hoće li nam one doći do pameti? Ima li u nama želje za promjenom i ostavljanjem starih grijeha? Bit ćeš Barbara najsretnija kad vidiš da se svi odvažimo biti još više ljudi vjere, nade i ljubavi. Pokoj vječni daruj joj Gospodine!