U sjeni posjeta pape Franje prošlog se tjedna u Federaciji BiH raspala vlast. Nakon zadnjih izbora održanih lani u listopadu optimisti su govorili da će vlast do kraja biti formirana do Božića. Napola u šali pisao sam tada i izjavljivao da će biti dobro ako se formira do Bajrama, tj. do sljedećeg ljeta. Ljeto je pred vratima, a izgleda da je Federacija ostala bez vlasti.
Što se drugo i moglo očekivati kad se ušlo u kolo s Demokratskom frontom, trenutno najdestruktivnijim političkim faktorom u zemlji, koji na elementarnoj razini ne priznaje druge aktere i ustavne kategorije poput konstitutivnih naroda?
________piše: Nino Raspudić l nezavisne.com
Pisao sam tada kako je BiH, u situaciji kad se otvorila mogućnost deblokade europskog puta, potrebno što brže formiranje vlasti koja bi trebala biti maksimalno stabilna, tj. obuhvatiti što širu koaliciju, koja će imati kapacitet provesti bolne reforme. Na državnoj razini to bi značilo da treba uključiti i SNSD i SDS, te Radončićev SBB. No išlo se potpuno drugim putem. Glavni krivac je SDA koja je, pod kišobranom najdraže ambasade, pristala na igru formiranja neočekivane koalicije, ne zato da bi se formirala ozbiljna vlast, već kako bi se izbacivanjem iz nje dugoročno oslabilo nepoželjne aktere i političke konkurente u vlastitom biračkom tijelu. Postići čudesan sporazum najprije sa SDS-om i DF-om, a onda gotov zeleno-crveni proizvod ponižavajuće ponuditi HDZ-u, koji pred godinama frustriranim Hrvatima mora progutati Komšića, uz to zaobići u formiranju državne vlasti Dodika, tankog relativnog pobjednika u RS, činilo im se valjda kao velika politička genijalnost. Uz to, dalje od vlasti bi držali i SBB, kojeg vide kao većeg konkurenta, a koji bi im po svemu bio logičniji koalicijski partner nego DF da nije osobnih razmirica na relaciji Izetbegović – Radončić, a zbog čega danas cijela BiH, a posebno Federacija bez vlasti, trpi posljedice. Bilo je jasno da to neće funkcionirati, da će SDS u svakoj prilici u kojoj bude ugrožen srpski interes automatski biti na istoj strani s Dodikom, a ne sa SDA – DF, kao što se pokazalo prilikom potezanja pitanja proslave Dana Republike Srpske jer SDS nije pristao na SDA – DF igru zato jer ima sličnu viziju BiH i RS u njoj, već za osvajanje dodatne poluge moći u unutrašnjoj borbi s Dodikom. Nakon što je učvrstio vlast u RS, Dodik je prestao u potpunosti kmečati jer kako relativni pobjednik u RS nije uključen u državnu vlast, već je prepustio vruć krumpir SDS-u, kojeg ubuduće može kriviti za sve probleme koji dolaze s državne razine i time dobiti dodatnu prednost za sljedeće izbore.
Drugi krivac za sadašnje stanje raspada federalne vlasti prije nego li je uopće i profunkcionirala je HDZ, koji je pristao na tu igru. Nakon fajta koji je trajao osam godina, od prvog Komšićevog uzurpiranja mjesta hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu bošnjačkim glasovima, a kojeg je medijski i lobistički u BiH i izvan nje iznijela šira hrvatska scena neovisna o HDZ-u, čim su se vratili u igru, HDZ-ovci su glatko pristali formirati vlast s tim istim Komšićem. Očito je da im se kao žednom u pustinji toliko žurilo vratiti se na ministarska mjesta i pipe javnih poduzeća da nisu razmišljali o političkim posljedicama takvog ugovora s vragom, a ni o elementarnoj provedivosti cijele priče, tj. kako će se rasporediti resori i ta vlast uopće funkcionirati. Da su bili dosljedni trebali su u startu otkloniti bilo kakvu mogućnost sudjelovanja u vlasti u kojoj će biti DF, s Komšićem na čelu i protuustavnom retorikom. Vlast se bez HDZ-a ne bi mogla formirati i moguća bi u Federaciji bila ista dva ishoda koja imamo sada nakon otpadanja DF-a: poluraspadnuta vlada bez većinske parlamentarne potpore ili uključivanje SBB-a u formiranje vlasti. Ovako je još pola godine izgubljeno uludo, ostalo na istom.
Plijen se nije mogao podijeliti jer su apetiti DF-a puno veći nego što je SDA očekivala i što je HDZ mogao pristati.
Paradoksalno je da se raspad federalne vlasti dogodio upravo u vrijeme posjeta pape Franje, koji je protekao u najboljem redu i koji je, dok dojmovi ne izblijede, mogao biti iskorišten kao neka vrsta duhovnog, emotivnog pa i političkog goriva kojim bi se raspadajući državni brod konačno pomaknuo s mjesta gdje lagano tone i krenuo prema europskoj luci.
Papa je otišao, a već ovog tjedna počinje povratak u stvarnost koja će vrlo brzo usisati i poništiti svu pozitivnu energiju i na tren pobuđeni entuzijazam. Osjećaj “ipak se može” zamijenit će onaj stari “ne može se nikako”. Unutarnji politički klinč će se nastaviti u situaciji kad vanjska politička i sigurnosna situacija, o kojoj dobrim dijelom ovisi opstanak i budućnost BiH, postaje sve gora.
Papa je na “Koševu” kazao kako se već vodi “jedna vrsta trećega svjetskog rata, koji se vodi ‘u dijelovima’ te se, u kontekstu globalne komunikacije, doživljava prava ratna klima”. Situacija u svijetu je kritična: “Postoje neki koji bi namjerno htjeli stvarati i izazivati ovu klimu, posebno oni koji nastoje izazvati sukobe među različitim kulturama i civilizacijama, te oni koji smišljaju ratove kako bi prodavali oružje”, istaknuo je papa. Pesimist bi rekao: umjesto da BiH u bliskoj budućnosti postane poput normalnog svijeta, čini se puno izvjesnijim da će svijet sve više postajati poput BiH.