Pa kaže: „Papa Franjo posjetu Sarajevu početi će susretom sa članovima Predsjedništva BiH Ivanićem, Izetbegovićem i Čovićem, koji će mu prirediti svečani doček uz vojne počasti, intoniranje himni i puštanje golubova mira.“
Apsurd potpuno ekvivalentan državi u kojoj živimo. Golubovi mira u političkim rukama. Džaba sve, ali ni moja drmnuto-pjesnička mašta ne može vizualizirati tu scenu. Šou da bude sasvim na nivou, legendarnog Papu koji je gadno kritizirao talijansku mafiju i korupciju u svim sferama društva, u BIH će dočekati domaći politički mafijaši, čijem kalibru djelovanja nije dorastao ni Don Vito Corleone glavom i bradom.
Martina Mlinarević l Facebook.com
Vesele im se tako skupocjena odijela obješena u luksuznim vilama po sarajevskim Poljinama i mostarskim Barama. Kao pauni će se gnijezditi u prvom redu, a tamo negdje u daljini gužvat će se i safunjati u vrućini svi oni koji su i inače navikli na gužvanje. Po bolnicama, uredima za zapošljavanje, socijalnim ustanovama. Ljudi bez nade, bez posla, bez para, bez penzije. Čežnjivi da čuju utjehu, makar kakvu, da izdrže. Da nastave. Šta da ti kažem moj Papa…lud smo narod, ali fina zemlja.
Pokazat će zatim Papi tornjeve crkava, manastira i džamija, hvaliti se suživotom i multikulturom koja egzistira na tako malom prostoru, a čim mu avion zamakne nebu pod oblake, suživot će nabiti na neku stvar, a život preostalih stanovnika ove mrtvaje nastaviti rasturati na proste komadiće ničega. Jer suživot je kod nas kad komšiji crkne krava, ili u prijevodu na moderni vokabular – ako umre više onih u susjednom taboru nego što ih se rodilo, ako se odsele, ako ih bilo kakvo sranje zadesi.To se zove radost! Firme koje su sjebali, Papini domaćini neće mu pokazivati u ovom aranžmanu. Velika promaja dere kroz njihove pustoši, a Papa je ionako stariji čovjek. Kako saznajemo, u svečanom špaliru pozdravit će ga i onih Bakirovih 100 tisuća radnih mjesta. Regularnom homo sapiensu nevidljivih, ali Papa će možda imati više sreće.
Kažu, pozvali su naši političari Papu da pošalje poruku mira, ovdje gdje čine sve da nastave nemir, jer samo nemir ih održava u foteljama. Predmnijevam da će mu objasniti i kako to kod nas fercera, po odličnom, starom receptu: “Ako je dugo mirno – ispali u zrak neki spomenik, masakriraj groblje, porazbijaj pola Mostara: lijevo-desno po želji, sprejom našaraj: „četnici, balije, ustaše, nož, žica, srebrenica” & ostalu paletu finih epiteta. I mirna Bosna i kršna Hercegovina, a materemi i slijedeći mandat.
Drago mi je samo što Papa dolazi u šestom mjesecu. Sad kad je priroda najljepša (naravno, ukoliko baš ovih dana ne odluče zapaliti šume endemske munike da bi se domogli jeftinog zemljišta). Jer priroda je jedina kompenzacija za izdržavanje ovog ludila. Zadnja stepenica koja te zadrži da ipak ostaneš na braniku užasa. Da otpepaš papire stranih zemalja, iako si već davno spakirao kofer. Da čuvaš ovo nebo i ove rijeke svojom ljubavi. Sve između ionako je propalo. A tu ni dobri Papa ne pomaže.
Franjo, kralju, dobro nam došao. Ima jedna pjesma na jezicima našijeih naroda koju ti parafraziram i u njoj sve poručujem – „Čuvaj ti naše golubove i sirotinju, jer bogati se ionako za sebe pobrinu..“
Malo je ovdje kamenja da ih svežeš i suviše nam plitko more da ih pobacaš.
wpDiscuz