Samo 15 sati godišnje gimnazijalci koji se školuju po hrvatskom školskom programu koji donose kantoni s hrvatskom većinom predviđeno je za sate Politike, 15 sati za Gospodarstvo. O BIH uče tek šturo i na brzinu osnove političkog sustava. Prosječan gimnazijalac , koji se odškoluje po hrvatskom školskom programu o Daytonu ne zna gotovo ništa. Razgovarajući s nekim profesorima iz Hercegovine, saznali smo da prosječan srednjoškolaca nema pojma o tome tko čini predsjedništvo BIH, tko ga je do sada činio, što je to Alijansa, što Platforma. što je smisao Doma naroda i kada je taj smisao uništen, tko je bio Petritsch a tko Ashdown. Niti o povijesti ukidanja Daytona i uvođenja Petritschevog paraustava ne znaju apsolutno ništa.
Ne znaju da je osnova federalnog Ustava Washington, ne razumiju što su to Barryevi amandmani i na koji način je u BIH omogućena institucionalna majorizacija. A upravo to bi trebao biti zadatak ministara obrazovanja u hrvatskim kantonima, da djeci koja postaju maturanti usade svijest o tome u kakvom političkom sustavu žive. I na koji način, je Ustav koji je potpisan 1995-e derogiran na njihovu štetu. Bez novih , društveno svjesnih generacija, pričati o nekakvoj borbi , hrvatskoj političkoj borbi u BIH iluzorno je.
Gimnazije naročito trebale bi ponuditi široku osnovu po tom pitanju. Kada bi one to učinile, indoktrinacija mladih Hrvata u BIH od strane moćne sarajevske propagande ne bi bila moguća. Oni bi tada razumjeli medijsku, političku i svaku drugu igru u BIH. Ovako je sasvim normalno da im se putem sarajevskih medija, i sarajevskih igrača instaliranih u Hercegovini, prodaje priča, kako je za njihovo stanje i položaj u društvu isključivi krivac nekakav lokalni moćnik.
Sustav obrazovanja koji financiramo, trebao bi našoj djeci osvijestiti poimanje društva čiji aktivni sudionici postaju ovih dana maturiranjem. Taj sustav , to uporno odbija učiniti sve ove godine. Zašto? Je li uzrok lijenost? Je li problem nadopuniti školski program skriptom od par stranica? Je li tako teško shvatiti da je neobrazovano društvo na rubu i da samo jakim obrazovanjem i educiranim mladim generacijama štitimo sami sebe od projekta manipulacije, majorizacije i zamišljenog utapanja u moćnije projekte državotvornih nacija? Ako je to famozno hrvatstvo i hrvatski otpor, sveden tek na puko hrvatovanje, i busanje u katolička prsa, uz štancanje diploma kao biznis od takvog hrvatstva nema ništa. A vesele mu se tek oni koji kažu da će i ovo malo Hrvata što je ostalo, ili se asimilirati ili im je preko granice.
Ovaj tekst prvenstveno je napisan ministrima obrazovanja u kantonima s hrvatskom većinom. Tko god da jeste, vakat je , krajnji vakat, da mrdnete guzicom.
Vladimir Putin, je ovih dana donio zakon , koji ima cilj da se kroz sustav informiranja i obrazovanja poveća broj patriota u Rusiji za 7 posto. To je odgovor Rusije na primjetan porast NGO sektora u Rusiju financiranog stranim kapitalom. Program koji će taj zakon implementirati dakle unaprijed je egzaktan i bavit će se egzaktnim metodama implementacije one istine kakvu državni vrh Rusije smatra bitnom za naciju. Koliko god se ovde radilo o možebitnoj diktatorskoj odluci nije suvišno navesti ovaj primjer kao paralelu što radi netko daleko moćniji u poziciji kad mu prijeti indoktrinacija NGO sektora. A što čini hrvatska intelektualna zajednica u BIH? Ponaša li se kao pleme ili kao državotvoran narod?
Škole po bošnjačkom programu, odavno su svoju mladež u BIH educirali u onu poluistinu koju danas možemo čuti sa sarajevskih ulica. Oni su žrtve, ali i najveći pobjednici prošlog rata. Washington je bio kapitulacija HVO-a i pobjeda ABIH, a slom RS-a i VRS-a od strane silne ABIH zaustavile su tek američke snage. I dok u BIH odrastaju tisuće nacionalno naoštrenih ovih ili onih, Hrvati , mladi, u BIH, znaju tek nešto o Kolindi, Hrvatskoj, i odrastaju uz svijest da je zemlja u kojoj žive samo prolazna stanica iz koje treba bježati jer je ovde sve korumpirano i ne zna se više ko tu koga.
O pozitivnoj selekciji mladih kadrova, sukladno kvaliteti znanja, o sustavu postavljanja sposobnijih na ključna mjesta na Sveučilištu u Mostaru, i davanja besplatnog školovanja istima, kao i postdiplomskog obrazovanja, o tome ne treba trošiti rječi.
poskok.info