Često apeliram da se oslobodi prostor proučavanju povijesti povjesničarima. Mnogi moji kolega se ne želi baviti određenim temama zbog pritiska javnosti pa su ovako svi povjesničari i o njoj se više priča na ulici nego tamo gdje bi trebalo. Rekao je to u Nedjeljom u 2 ‘istoričar’ Hrvoje Klasić.
Inverzija se dogodila 1990-ih godina – umjesto da tih godina proučavamo 20 st. kako bi shvatili ’90., mi smo kroz prizmu ’90-ih počeli shvaćati 20. st. Često imam osjećaj da smo se ponašali kao buntovni tinejdžeri i neslaganje s tadašnjim režimom smo tražili u nečemu što je kontra. Mi na ovom prostorima imamo stav i o onome o čemu nemamo pojma, a neki će se aktivirati u ovoj emisiji tek kad spomenem ustaše, partizane…, rekao je Klasić.
Za pozdrav “Za dom spremni” tvrdi da je jedini, isključivi, službeni ustaški pozdrav. “U boj u boj za narod svoj” je stih iz pjesme Zmaja Jove Jovanovića i upotrebljava se i u Srbiji, rekao je.
Za nedavnu rehabilitaciju Draže Mihailovića u Srbiji smatra da je sudac jedino presudio da sudski proces iz 1946. godine nije bio proveden po pravilima struke te da ne ne radi o nikakvoj rehabilitaciji. Četnici su rehabilitirani u Srbiji još 1990 i to je skandalozno, rekao je.
U emisiji se raspravljalo o tome kako pripadnici Hrvatske domovinske vojske u koju ulaze ustaše i domobrani primaju mirovinu u RH (10.000), dok u Srbiji nitko iz redova četnika ne prima mirovinu. To je skandalozna odluka Sabora iz 1993. na čijem je čelu, paradoksalno, bio Stipe Mesić, rekao je Klasić.
Razočaran je jučerašnjim prijenosom iz Bleiburga. Dogodili su se stravični zločini i dehumanizacija, međutim ne možemo govoriti o nevinim žrtvama. Nitko u govoru nije spomenuo niti jednu riječ ustaša, bilo je puno više vojske i nisu svi bili nevine žrtve. Aposlutno osuđujem ono što se dogodilo poslije toga, ali ne zaboravimo vojsku, rekao je. Smatra da je paradoks u našoj zemlji što su sada svi koji su stradali od komunističkog režima nevine žrtve. Mislim da u suočavanju s proslošću svi trebamo dati obol, a katolička crkva ima veliku važnost u tom procesu. Nikad ne čujemo kako je svečenstvo reagiralo na sve što se događalo od 1941. do 1945. godine, rekao je Klasić.
Nikad se neće otkriti točan broj umrlih u Jasenovcu, ali broj je najmanje bitan od našeg stava koji treba biti beskompromisan da je tamo počinjeno veliko zlo koje se ne smije više ponoviti, naglašava Klasić.
Za Franju Tuđmana je rekao da je bio je partizan “s dna kace” komunist, čovjek od velikog povjerenja Ivana Bošnjaka i Josipa Broza. Tuđman je bio sudionik antifašističkog pokreta i naravno da ga je morao favorizirati. U često prozivanoj i pozivanoj lustracij Franjo Tuđman ne bi dobro prošao, rekao je.
Josip Broz Tito nije bio dikatator, nije donosio zakone i postavljao ljude na ključne pozicije. Bio je autokratski vladar i imao je moć, ali ju je znao upotrijebiti da ne izgleda kao dikatatura, tvrdi Klasić.
Domovinski rat je bio i agresija i građanski rat i protiv toga nisam čuo niti jedan argument osim da ću ići u zatvor, kaže Klasić.
Za Jugoslaviju je rekao da nije bilo sve loše, samo da je neke stvari trebalo nadograditi. O političkim ubojstvima u Jugoslaviji, ideološkim i etničkim genocidima nad Njemcima i Taljanima nije se posebno osvrtao. Valjda nije bilo vremena.