U prepunoj dvorani Palače Milesi, toliko da su zainteresirani stajali i na stepenicama, profesor doc.dr.sc. Nino Raspudić održao je predavanje u sklopu Dana kršćanske kulture u Splitu.
Predavanje je posvetio, kako ju je nazvao, lijevoj liberalnoj kulturnoj hegemoniji. Pojam kulturne hegemonije, obrazložio je, uveo je talijanski marksist Antonio Gramsci.
Naglasio je da je riječ o tzv. ljevici, jer da je to struktura bez ikakve ideologije i da ih zanima samo moć, te su stoga zajahali na valu civilnog sektora u novije vrijeme.
– U Hrvatskoj nije došlo do demontaže starog sustava, prije svega kadrova. Došlo je do promjene sustava, ali ne i elite – objašnjavao je Raspudić.
Kazao je da treba razlikovati dvije vrste vladavine, one pukom silom i druge, preko kulturne hegemonije, kada uspijete uvjeriti da su vaši interesi oni od cijelog društva.
– Uvjere nas da je normalno nešto što je potpuno izopačeno – razlagao je.
Kulturna hegemonija se, nabrajao je, provodi preko mainstream medija, civilnog društva, škole, tzv. prominentnih intelektualaca.
Kao dva primjera naveo je i nastupni govor rektora zagrebačkog Sveučilišta, Damira Borasa, te prethodno referendum o braku kojeg je inicirala udruga ‘U ime obitelji’ Željke Markić.
– U slučaju referenduma, mediji su bili protiv, a narod za. Rektor Boras nije konfliktna osoba, on je samo kazao da moramo vratiti biblijske vrijednosti na kojima se temelji Europa, a nastupila je nevjerojatna haranga zbog tih njegovih riječi. Pa ni Voltairea ne bi bilo da nije bilo Krista. Nije mi to bilo normalno – navodio je.
Poručio je i da treba razlikovati tko je na vlasti i tko vlada. Trenutno nema razlike, formalno je lijeva koalicija, ali, smatra, u vrijeme Sanadera forma je bila konzervativno-kršćanska, a stvarna vlast je, kazao je, bila prepuštena hegemoniji.
Ustvrdio je i da je lijeva hegemonija toliko jaka da im se greške opraštaju, a novinari ostaju bardovi struke. Nabrojio je Denisa Latina s pričom o Vici Vukojeviću, Jelenu Lovrić koja, kaže Raspudić, sto puta laže, Borisa Dežulovića, koji mu je, kazao je, naletio na volej kada je za ukradenu bistu ispred osmoljetke u Mostaru napisao da je ukradena ona Alekse Šantića, a zapravo je bilo riječ o Antunu Branku Šimiću…
Ustvrdio je da se nije raščistilo ni sa školstvom ni Sveučilištem, kao što je napravljeno u istočnoj Njemačkoj kada su učinjene revizije diploma, pa su ‘kadrovi’ letjeli.
– U civilnom društvu tek odnedavno imamo promjene, prvo s udrugom ‘Grozd’, a potom i udrugom ‘U ime obitelji’. Do tada je vladala lijeva hegemonija. Nismo uspjeli stvoriti autentičnu hrvatsku civilnu scenu – zaključio je.
Lijeve udruge se, kazao je, financiraju i iz vani, to nisu nevladine udruge, to su više vladine udruge.
Zajahala je, kako je rekao, lijeva liberalna opcija, na valu 70-ih.
– I ovaj ‘Crno-bijeli svijet’, ta mladenačka supkultura, najbolji su primjer kako se radilo: eto vam rock, sise, ali ne dirajte partiju. Sjetite se Poleta na čijem je čelu bio Nino Pavić. Najbolji primjer je Đorđe Balašević s pjesmom ‘Računajte na nas’ – mišljenje je Nina Raspudića.
Na nagovor publike, obrazložio je i zašto se zauzima za lustraciju. Do slučaja Perković, smatrao je da je ona važna simbolički, a nakon toga smatra da je itekako stvarna potreba.
– Drži nas kao hobotnica. Vidi se uostalom i stupanj razvijenosti država koje su provele lustraciju, poput Poljske. Lustracija da, ali ne kao lov na vještice, nego da se one koji su surađivali s UDBA-om ili obnašali visoke političke funkcije makne iz javnog života – poručio je.
Da je provedena lustracija, naveo je primjer, Goran Radman ne bi mogao biti ravnatelj nacionalne javne televizije i ne bi sijao strah po Prisavlju jer se ljudi boje otkaza zbog kredita. Razlog za to je, po Raspudiću, što je bio na istoj funkciji i 80-ih, kad se ljude slalo u zatvor zbog vica, šale, pjesme.
Naveo je i da se u Hrvatskoj mahom financiraju lijeve udruge, ali, kaže, nije cilj jednu hegemoniju zamijeniti drugom, nego kada se promijeni vlast, da dobiju svi, ali razmjerno udjelu u društvu.
– Neka cvjeta 1000 cvjetova, neka dobiju svi, pa i oni, ali prema udjelima. Otprilike sam ovako obrazložio Stankoviću kad sam bio gost ‘Nedjeljom u 2’ tu proporcionalnost. Njegova emisija u udarnom terminu ima lijevi predznak. U redu, ali ako bismo prema proporcionalnosti u društvu, onda bi u udarnom terminu trebala ići recimo emisija Mislava Togonala, pa Tihomira Dujmovića i onda Stankovićeva. I tako se redati – stav je Raspudića.
Publika je, dodajmo, imala i nekoliko pitanja, a predavanje je završio čitanjem svoje kolumne kako ga je ispitivala policija u vezi izlijevanjem fekalija na Antu Tomića.
Citirao je više puta i Tihomira Dujmovića, među ostalim kazaviši da nisu daleko od istine njegove riječi: ‘Da je ’41. streljali bi nas, da je 1971. hapsili bi nas, ovako nam daju samo otkaze’.
Dotaknuo se i osnivanja Antifašističke lige, onako ovlaš, spominjući da hrvatski narod nije sklon političkim ekstremizmima.
– Još da se fašisti pojave – komentar je na Ligu.
Citirajući Gramscija, okupljenima je poručio da je najgori neprijatelj ravnodušnost.
wpDiscuz