Jedan slučaj policijskog nasilja ovih dana uznemirio je sarajevsku, ali bosanskohercegovačku javnost. Krajem maja uhapšene su bh. pjevačica Maja Milinković i njena prijateljica Jasna Malkoč, bivša generalna direktorica OSCE-a za pitanja demokratizacije i ljudskih prava. Uhapšene su od strane policajaca Policijske uprave Novo Sarajevo zbog navodnog napada na policiju.
S druge strane, Milinković i Malkoč policajce su prijavile zbog brutalnog, drskog i neprofesionalnog ponašanja, o čemu najbolje svjedoče tjelesne povrede Maje Milinković.
Povodom slučaja oglasio se i sam MUP, negirajući navode i optužbe. Nekoliko dana kasnije oglasio se i ministar unutrašnjih poslova Muhamed Budimlić, osvrćući se tek na problematično postupanje policajca koji se nije predstavio prilikom kontrole.
Vidim da si pijana
Policija me u noći sa 26. na 27. maj ove godine zaustavila u ulici Derviša Numića. Stala sam, a policajac, ne persirajući me, kazao je: “Ne radi ti far, daj dokumente i izađi iz auta, vidim da si pijana”. Kazala sam mu da nisam pijana, na što je on opet drsko pitao: “Hoćeš raditi alkotest”.
Ja sam odbila da izađem iz auta jer sam se prepala od njegovog takvog nastupa i drskog obraćanja i odbila da pušem balon. Na to je policajac otišao do svog auta i počeo nešto da piše, a ja sam ostala u svom autu, jer su mi dokumenti oduzeti i nisam znala šta se u tom trenutku dešava, kao ni ko je osoba koja me je zaustavila. Pošto sam već izvjesno vrijeme čekala u autu, u jednom momentu sam odlučila da izađem i da pokušam na ljubazan način da uspostavim komunikaciju sa tom osobom, odnosno da ga pitam da mi objasni šta u tom trenutku zapisuje, jer vidim da uzima podatke iz mojih dokumenta.
Na moju molbu da mi se predstavi i da mi kaže šta zapisuje, odbio je da odgovori i rekao mi da se maknem ili da će me privesti.
Kurvo jedna!
Jako sam se uzrujala zbog ovakvog načina obraćanja, pa sam se vratila u auto pa sam od stresa i nemoći počela plakati. Za to vrijeme on nikako nije izlazio iz auta, niti mi je bilo ko rekao šta se dešava i zašto mi još uvijek ne vraćaju moje dokumente. Opet sam izašla iz svog auta i ponovo pokušala saznati šta se desava, rekavši mu da nema pravo da se tako odnosi prema meni, na šta je on izašao iz vozila unio mi se u lice digavši desnu ruku prema mom licu vičući: “Kurvo jedna, ako te udarim, završit ćeš tamo gdje ti je mjesto, jesi li me čula, droljo”, a potom je bacio papire u moje auto i odvezao se, ostavivši me nasred ulice. Nikada se nisam osjećala bespomoćnije. Pozvala sam Jasnu Malkoč, koja je u tom momentu bila u svojoj kući i spavala, jer od šoka nisam mogla voziti.
Kada je Malkoč došla, pozvale smo policiju da bi se raspitale o proceduri prijavljivanja neprofesionalnog ponašanja policajca. Rečeno im je da dodjem u stanicu i da dam izjavu.
Automobil smo ostavile na parkingu i krenule pješke prema PU Novo Sarajevo. Po nesreći, srele smo istu patrolu.
Rekla sam: “Evo te patrole, hajde ti molim te zamoli da ti kaže ime ili broj značke”. Jasna Malkoč je pokušala da se obrati policajcu na naljubazniji način i zamoli ga u moje ime dda se predstavi ili pokaže broj ili pločicu sa imenom. Međutim, policajac se ponašao veoma drsko i krenuo prema njoj, unio se u lice i agresivnim tonom kazao: “Ko si ti, šta si ti ovdje, šta to hoćeš, nisam ja dužan nikom da se predstavljam…”.
Lisice i ubacivanje u maricu
Jasna Malkoč: Takvu reakciju nisam očekivala i šokirala sam se. Radeći u OSCE-u, učestvovala sam u pisanju priručnika o korektnom i profesionalnom ponašanju policije na dužnosti, a doživjela sam upravo suprotno.
Milinković: Vidjevši da je policajac izgubio kontrolu, povukla sam prijateljicu i rekla: “Nema veze hajdemo u stanicu, i onako ćemo ga prijaviti”.
Malkoč: Krenula sam za Majom kada sam osjetila da mi neko prilazi s leđa i zavrće ruke. Počela sam vrištati i vikati upomoć misleći da me je neko napao, a potom sam osjetila lisice na rukama. Policajac me bukvalno bacio na pod policijske marice koja nije imala prozore, sa lisicama vezanim na leđima. Cijelo vrijeme sam pomislila da možda i nisu policajci. Zalupio je vrata i čula sam kako govori 13/11, napad na policiju. Bila sam šokirana i očekivala sam da će nam se sada desiti najgora tortura koja se može desiti kada su dvije žene u pitanju, pogotovo bespomoćne i vezana sa lisicama.
Milinković: Policajac je potpuno izgubio kontrolu i s leđa prišao Jasni, zgrabio je za ruku očigledno veoma grubo, zavrnuo je i vidjela sam da je Jasna pod bolovima jer je počela da jauče i da viče “upomoć”, a policajac joj je stavljao lisice. Nikon nam ne govori zbog čega se to desava, ja panično počinjem da vičem “Pustite je“ i da zovem upomoć, jer sam htjela da u tom trenutku neko sve to vidi i da nam pmogne. Međutim nikoga nije bili na ulici. Zatim policajac prilazi meni, jer su Jasnu već bukvalno bacilli u policijsku maricu, a mene su zgrabili, zavrnuli mi ruku in takođe me bacilli u policijsku maricu, pri čemu sam zadobila rane na dlanovima, i pri čemu mi je spala cipela sa noge i ostala na ulici. Ja i Jasna smo ležale na podu marice kada je počela bjesomučna vožnja bez zaustavljanja sa naglim ulascima u krivine, pri čemu smo se Jasna i ja tumbale po podu. Policajac nam je rekao u jednom momentu: “Samo se vi udarajte ja ću reći da ste se same izudarale!!!
Bez kontakta s ambasadom i advokatom
Kada su nas uveli u stanicu, Jasna, s obzirom na to da je njemačka državljanka, odmah je tražila da pozovu njemačku ambasadu, a ja sam tražila da pozovem advokata.
Malkoč: Iako je to bilo naše pravo, nisu nam dopustili. Tražili su moje ime i prezime koje nisam htjela dati izložena ovakvim okolnostima dok ne pozovu Njemačku ambasadu. Naglasavam da sam dokumente imala u jakni i da su me pretresli, kao što je bila njihova obaveza po proceduri privođenja i lišenja slobode, našli bi ih. Tako da je tvrdnja o laznom predstavljanju potpuno apsurdna. Ostali policajci, ustanovivši da nismo pijane, bili su šokirani što smo uopće tu. Svi su se sklonili u stranu, samo je taj Nermin M. ostao. Nije nam dao vode, niti da odemo do toaleta.
Iako smo dovedeni oko četiri, do osam sati ujutro nisu nam dali da telefoniramo. Kada su se pojavili predstavnici Ambasade Njemačke koje sam tek nakon četiri sata torture u stanici mogla nazvati, dali su mi da potpišem papire na kojima piše da sam pretresena kada sam dovedena u stanicu i da prilikom hapšenja nisam povrijeđena. Taj policajac je rekao: “Hajde potpiši to da završim smjenu”. Odbila sam potpisati jer nijedno ni drugo nije bilo tačno. Puštene smo u 9.35 sati, te otišle u Hitnu pomoć, a potom u KUM Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu na pregled i ukazivanje ljekarske pomoći.
Obavijest MUP-a da neće biti pokrenuta unutrašnja istraga
Prijava unutrašnjoj kontroli
Pošto se to dogodilo u subotu na nedjelju, u ponedjeljak smo odmah otišle u Unutrašnju kontrolu da bismo prijavile ponašanje policajca. Kazali su nam da će nas za dva-tri dana zvati na saslušanje pred komisijom, na koje nikada nismo pozvane. Naprotiv, policija je čak dolazila nekoliko puta da ispituje komšije o nama. Zastrašivanje, pritisak i ugrožavanje se nastavilo, da bi prije nekoliko dana došlo pismo od Unutrašnje kontrole u kojem nam kažu da se neće provoditi unutrašnja istraga. O svemu smo obavijestile i instituciju Ombudsmena.
Ne mogu da vjerujem da se meni, koja sam, iako u Njemačkoj živim od treće godine, tokom rata lično preko Igmana dovozila lijekove i pakete s pomoći u opkoljeno Sarajevo i druge gradove Bosne i Hercegovine, ovo dogodi. Srušio mi se cijeli svijet. Ovaj, ali i drugi policajci trebaju shvatiti da ne mogu zloupotrebljavati svoje ovlasti prema građanima i da je svaki građanin u takvom slučaju zaštićen. Za to se zalažemo!
Nalaz KCUS-a
U Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu konstatirano je da je Malkoč prilikom hapšenja zadobila povrede oba ručna zgloba, desnog ramena, desne nadlaktice i leđa, uočeno je i više hematoma na stražnjoj strani desne nadlaktice i u predjelu oba ručna zgloba i leđa, kao i posjekotinu na zglobu lijeve ruke. Milinković je zadobila povrede oba ručna zgloba, te hematome I posjekotine na rukama. Obje su bile u vidno stresnom stanju.
Odgovor na izvještaj MUP-a
Maja Milinković: Policajci Nermin M. i njegov kolega me nisu morali “sustizati” kako piše u njihovom saopćenju, jer sam se odmah zaustavila.
Policajac Nermin M. je bio izuzetno drzak, on i njegov kolega nisu nosili policijsku značku niti pločicu sa imenom koju su dužni nositi po zakonu. Na moju molbu da mi se predstavi odgovorio je drskim tonom “nisam se ja tebi dužan predstaviti”… Vikao je: “Kurvo jedna ako te udarim završičes tamo gdje ti je i mjesto, jesi li čula droljo!!”
U daljnjem tekstu se navodi da policajac Nermin M. tvrdi da sam udarala rukama po automobilu i pljuvala, što je notorna izmišljotina (i zbog kojeg se uopće ne teretim) koja govori sama za sebe i kojom on pokušava opravdati posjekotine na mojim dlanovima koje sam zadobila kada su me brutalno bacilli na tlo policijske marice, bez sjedišta i prozora, prilikom čega mi je jedna štikla ostala na ulici pa sam provela noć bosa na ledenom betonu policijske stanice.
Jasna Malkoč: U daljem tekstu u kojem je policajac Nermin M. iskonstruisao da sam ga vrijeđala, prijetila i na kraju napala otvorenim dlanovima, da bi opravdao svoje daljne brutalno ponašanje i nepotrebno i nezakonito hapšenje i lišenje slobode. Cilj njegovog ponašanja je bio da nas spriječi da podnesemo prijavu protiv njega u policijskoj stanici. Jasna Malkoč nije vrijedjala, prijetila niti napala policajca Nermina M.
U svojoj izjavi Unutrašnjoj kontroli navela sam: “…Pokušala sam da priđem policajcu na najljubazniji način i da ga zamolim da Maji da svoje ime i prezime. Pokucala sam na prozor i polako otvorila vrata i obratila mu se riječima: ”Dobro veče, Vi ste moju prijateljicu malo prije zapisali i imate njene podatke, pošto je ona rastresena najljubazije Vas ja molim u njeno ime da joj date svoje ime…”
Nebulozne konstrukcije
Izašivši iz automobila policajac Nermin M. koji ni tada nije nosio ni broj ni pločicu sa imenom (kao ni njegov kolega) mi se drsko obratio jako povišenim tonom unio u lice i rekao: Ko si ti, šta si ti ovdje, šta ti hoćeš, nisam ja dužan nikom da se predstavljam. Bio je cijelo vrijeme agresivan i nije pokušavao da se smiri, naprotiv ponašao se drsko i nasilnički. Bila sam potpuno šokirana.
Ni u jednom momentu nisam prijetila niti digla ruku ili napala policajca, samo sam tražila ono što je on po zakonu dužan da mi predoči a to je policijsku značku ili tablicu sa imenom.
Muhamed Budimlić, ministar unutrašnjih poslova KS, u izjavi za medije kazao je da policajac, ako nema identifikacionu pločicu, odnosno ako je izgubio i slično, na zahtjev stranke dužan je predstaviti se imenom i prezimenom.
U daljem tekstu se navodi da smo prijetile samopovredjivanjem što nije vrijedno daljeg komentarisanja.
Potpuno je iskonstruisana izjava policajca da smo prijetili samopovredjivanjem i kasnijim optuživanjem policije.
Moje predstavljanje kao tzv. Mirjana Milić koje se navodi u izvještaju je također iskonstruisana laž sa ciljem da se nađe bilo kakav razlog kojim bi se ja mogla teretiti. Moje riječi nakon nekoliko sati torture u policijskoj stanici pod bolovima, bez mogućnosti da odem u toalet kada mi je bilo potrebno i bez mogućnosti da kontaktiram njemačku ambasadu su bile: “Ovako kako se vi ponašate možete i napisati da se zovem Mirjana MALIĆ, a ja se ne bih mogla braniti od toga. Molim vas dajte mi mogućnost da pozovem njemačku ambasadu i advokata što je moje osnovno pravo.”
Nikakvih osnova za hapšenje nema
Maja Milinković: Preduslov da me puste na slobodu je bio da potpišem dokumente. Izvršen je ogroman pritisak da potpišem nakon te cijele torture, tako da sam iz želje da se što prije završi ta noćna mora morala potpisati i to da sam pretresena, iako nikakav pretres nije izvršen.
Jasna Malkoč: Želim da naglasim da nije istina da sam odustala od izjave kako se navodi u izvještaju policije. Tačno je da mi je nakon moja tri neuspješna pokušaja davanja izjave zbog ogromnog stresa, bola i traumatizacije prolazeći ponovo kroz cijeli događaj odgovorni policajac u Odjelu za unutrašnju kontrolu vidjevši da ne mogu zaustaviti suze ponudio da izjavu slobodno dostavim pismenim putem u naredna dva tri dana. To sam i učinila. Takođe nam je policajac u Odjelu za unutrašnju kontrolu rekao da ćemo nakon toga za dva ili tri dana biti pozvani na dodatne izjave pred komisijom zadužena za istraživanje našeg slučaja. Nikada nismo pozvane da damo više bilo kakve izjave pred komisijom, nego je nastavljeno zastrašivanje od policijaca na način da su nekoliko puta obilazili ulicu i komšiluk i raspitivali se o nama i tako stvorili kolektivnu paranoju i strah kod komsija i direktno narušili naš ugled i naša prava.
Ako smo napale policajca Nermina M. kao što on u svojoj izjavi tvrdi i ako je Maja Milinković lupala po autu, zasto je onda tužilaštvo konstatiralo da nema osnove za krivično djelo? Napominjemo da je navodni napad na policiju, koji je krivično djelo, odbačen sa strane Tužilastva, kao što i izjava MUP-a pokazuje.
Napominjemo još da je Maji Milinković nakon nekoliko dana uredno vraćena vozačka dozvola, jer nije postajala osnova oduzimanja iste.
Također, napominjemo da ni dan danas unutrašnja kontrola nije dostavila kompletnu dokumentaciju Ombdusmenima na njihova već dva zahtjeva, a vezanu za ovaj nemili događaj. U izvještaju MUP-a se tvrdi da je to urađeno, ali činjenice ukazuju na neistinu, što je i potvrdio kabinet ombudsmena.
Zaštititi građane od neprofesionalne policije
Jasna Malkoč: Želim istaći da sam radila u ovoj zemlji za njemačko ministarstvo vanjskih poslova u OSCE–u i u tom okviru kao generalni direktor demokratizacije godinama radila u korist ove države i njenih građana i njihovih ljudskih prava, između ostalog upravo na edukaciji i profesionalizaciji policijskih službenika. Za te svrhe sam učestvovala u pisanju i objavljivanju nekoliko pravnih knjiga i policijskih priručnika, uključujući i jednog džepnog izdanja policijskog priručnika koji se trebao nositi od strane policajaca, da bi se upravo ovakve situacije izbjegle, tako da me sva ova procedura i ovakva brutalnost šokira kao i potpuno nepoštovanje osnovnih ljudskih prava od strane policajca Nermina M.
Razlog našeg istupanja u medije jeste da se skrene pažnja na neprofesionalno, nezakonito i brutalno ponašanje jednog policijskog službenika i način na koji se ovaj cijeli slučaj tretira i poduzmu mjere unutar policije da se zaštite prava svakog građanina u ovoj državi u nadi da niko više ne doživi ovako iskustvo i torturu koje smo mi doživjele.
wpDiscuz