Londončani i Velika Britanija su se iskreno radovali Olimpijskim igrama. Ali upravo neviđeni pritisak olimpijskih sponzora je urodio sve većim neprijateljstvom prema organizatorima i sponzorima te manifestacije.
Jedan londonski mesar se želio pridružiti olimpijskom duhu koji vlada u njegovom gradu: ukrasio je svoj izlog – a kako drugo nego s pet koluta kobasica poslaganih kao na znaku Olimpijade. Cvjećarka Lisa Cross je pak kupcima ponudila osobite bukete cvijeća, izrađene nalik Olimpijskoj baklji koja je prolazila kroz Veliku Britaniju.
Ali pet olimpijskih kolutova su zaštićen znak Olimpijskih igara. Nevina radost mesara zbog igara je trajala vrlo kratko: brzo su došli službenici i sad mu prijeti globa koja bi mogla dosegnuti 20 tisuća funti (oko 25 tisuća eura)! Međunarodni olimpijski odbor je vlasnik i idejnog rješenja oblika olimpijske baklje, tako da su službenici zaplijenili i bukete cvijeća, a cvjećarka može imati ozbiljnih problema.
“Što smo im skrivili?”
“Svi su mi govorili, ‘kakvi prekrasni buketi!’ Mi samo podržavamo momčad Velike Britanije! Što smo skrivili? Ne vidim što sam tu učinila pogrešno?” pita Lisa Cross. Ovakva, već drastična zaštita autorskih prava MOO je već zasmetala i novinare u Velikoj Britaniji. Freddy Gray, urednik u listu Spectator misli kako su ti postupci “apsurdni”: “Kvare svoju vlastitu marku tim ekstremnim mjerama zaštite.”
‘Razlaz! To je zaštićen znak! Ili odmah zovem policiju!’
Ali – tu je riječ o golemom poslu i sponzori koji su (debelo) platili korištenje olimpijskih simbola ustraju na pravnom progonu svih koji koriste te znakove bez da su i oni platili. Štoviše, nakon incidenta na Olimpijadi 1996. u Atlanti su sponzori postali upravo histerični u zaštiti svojih prava kao pokrovitelja Olimpijskih igara.
Reklama iz zasjede
Taj incident je već ušao u udžbenike o marketingu pod pojmom “Ambush-Marketing” (reklama iz zasjede). Američki sportski koncern Nike nije bio sponzorom Olimpijade – ali je zato zakupio praktično sve oglasne površine u gradu Atlanti. Na taj način – i makar nije platio niti centa MOK-u, jedva da je bilo uopće moguće javljati događaje sa igara, a da se negdje na ekranu ne vidi reklama za tog proizvođača sportske opreme.
Takav propust je u Londonu praktično nemoguć. Organizatori igara su gradske službe prisilili zabraniti baš svako oglašavanje bilo kojih tvrtki koje nisu pokrovitelji doslovce kilometrima oko sportskih borilišta. Ta zabrana ide toliko daleko da su i građani već zabrinuti, što će obući ako idu na borilište. Smiju li, na primjer, nositi majicu na kojoj se reklamira Pepsi, makar je Coca Cola pokrovitelj igara?
Britanski prkos postaje sve veći
Na Olimpijadi u Münchenu 1972. su se još svi poigravali sa olimpijskim simbolima – bez straha od globe.
“On ili ona smiju u Olimpijski park”, objašnjava britanski ministar Hugh Robertson koji je zadužen i za Olimpijadu. Ipak i dodaje: “Ali oni neće biti pušteni u park ako su članovi jedne skupine tako da osobna odjeća postane reklama iz zasjede.”
Londončanima je pomalo dosta tih prijetnji i osjetljivosti Olimpijskog odbora i njegovih sponzora. Helen Day upravlja jednom malom agencijom koja nudi zabavljače, glumce i akrobate za razne proslave. I ona je u svoj katalog uvrstila skupinu djevojčica-akrobata koje čine – olimpijske prstenove. Nadležne službe su bile vrlo brze: njenoj agenciji je izrečena zabrana poslovanja.
Helen Day je već doista bijesna: “Mislim da ovako doista šire negativno raspoloženje među malim poduzetnicima. To je doista šteta, jer mi samo želimo proslaviti ovaj događaj. I na kraju krajeva, ove igre su plaćene i porezom kojeg plaćamo svi mi.”
Prosvjed ide još i dalje: jedan britanski trgovac vinima je svim mušterijama ponudio veliki popust na svoja vina – ako dokažu kako NE kupuju proizvode pokrovitelja Olimpijskih igara.
wpDiscuz