“Veliki broj bivših pripadnika HVO-a već u Republici Hrvatskoj ostvaruje znatna prava, ali ja to ne dovodim, niti želim dovoditi u pitanje, pa čak niti otvarati javnu raspravu o tome. Ministarstvo branitelja sufinancira i rad Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u Mostaru. Dakle, dok se neki deklarativno kunu u Hrvate u BiH i pripadnike HVO-a, ja iskreno i djelatno podupirem njihove aktivnosti i iza sebe imam vidljive rezultate”, kaže Predrag Fred Matić, ministar za branitelje susjedne Republike Hrvatske.
Predrag Fred Matić ministar je branitelja u susjednoj Republici Hrvatskoj, a dio branitelja već peti mjesec prosvjeduje ispred njegovog ministarstva u Savskoj 66 u Zagrebu tražeći njegovu i ostavku. Ostavka se traži i za njegovog najbližeg suradnika Bojana Glavaševića, sina ubijenog vukovarskog ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića.
Ministar Matić brigadir je Hrvatske vojske, sa ‘zaleđenom’ mirovinom, dobitnik devet državnih odličja i kao malo koji branitelj, može se pohvaliti da je uništio devet “oklopnjaka” JNA.
Bi li išta značilo kada bi se podsjetilo da su prozivani i Matić i Glavašević Vukovarci?
Međutim, sve ovo ne “pije vode”, iako bi i sam Fred Matić slobodno mogao prosvjedovati “zbog rušenja njegovog dostojanstva i časti” jer prosvjednici, branitelji, njegova nekadašnja braća po oružju – traže njegovu ostavku.
Ministar, kojeg neki prosvjednici već zovu “bivšim”, zasigurno nije ni sanjao da će biti podvrgnut petomjesečnoj, često neartikuliranoj, hajci od vlastite bratije, s kojom je nekada prolijevao krv.
Ali i danas, kako su to mediji u susjednoj Hrvatskoj istražili, braniteljski šator je na zemlji ministarstva branitelja koje osigurava i struju i vodu, da branitelji-prosvjednici mogu lakše prosvjedovati.
Predrag Fred Matić danas je sretno oženjen i otac je, ali i to mu se može “pripisati kao grijeh” jer je oženjen Srpkinjom, iako je i sam prošao stravične troture u srpskom logoru, kao malo tko (ili nitko) od onih koji mu danas zamjeraju čak i izbor supruge.
Zašto je Predrag Fred Matić, junak Domovinskog rata i časnik, danas kriv? Zašto mu se ‘sudi’ i tko će brojati ‘škude’ kada više ne bude ministar branitelja?
Razgovarala: Vera Soldo/Republikainfo.com
Ispred ministarstva branitelja Republike Hrvatske u Savskoj 66 već peti mjesec prosvjeduje dio branitelja i stradalnika Domovinskog rata, tako da skoro sve aktivnosti vas i vaših suradnika medijski padaju u drugi plan. Imate li bilo kakav kontakt s prosvjednicima?
– Moj posljednji kontakt s vođama prosvjednika bio je na neformalnom ručku na koji su pozvali mene i gospodina Milijana Brkića, glavnog tajnika HDZ-a. Taj je ručak jedan dio hrvatskih medija okarakterizirao kao tajni, što ostavlja jednu auru zaplotnjaštva i nekakvih zakulisnih igara, međutim tamo nije bilo ničega od takvih konotacija. On je naprosto bio neformalan, trajao je vrlo kratko i uopće se nismo doticali bitnih momenata prosvjeda, pa sam smatrao da nema potrebe da o njemu obavještavam javnost.
Ja i dalje smatram da se problemi, ako uopće postoje, ne rješavaju na ulici, a pogotovo se ministre ne smjenjuje na ulici, nego se ozbiljno razgovara unutar institucija države za koju smo se svi borili i uz poštivanje zakonskih normi i financijskih ograničenja. To su jedini kontakti s težinom, koje je priznajem kao relevantne i jedini koji mogu dovesti do rješenja.
Tzv. ‘šatoraši’ dobivaju i svoje oponente, one koji se protive takvom načinu prosvjeda i sve su brojniji. ‘Šatoraši’ optužuju suprotnu stranu da su ‘SDP-ovci’, a protuprosvjednici šatoraše da su ‘HDZ-ovci’. Gdje je nestalo skoro pola milijuna hrvatskih branitelja?
– Pola milijuna hrvatskih branitelja je uglavnom na svojim radnim mjestima ili u potrazi za radnim mjestom, u borbi za zaostale plaće ili u brizi kako djeci platiti ekskurziju. Dakle, najveći broj hrvatskih branitelja dijeli sudbinu i svakodnevicu ostalih hrvatskih građana koje muče konkretni egzistencijalni problemi i koji nemaju taj luksuz bavljenja politikantstvom i parapolitičkim akcijama kao što je petomjesečno šatorovanje pred jednim ministarstvom.
U javnost je izašla i informacija o više od 40 točaka-prava koje zahtijevaju braniteljske prosvjedničke udruge, a vi ste ocijenili da su zahtjevi teški 20 milijardi kuna. O čemu se tu, zapravo, radi?
– Radi se o posve iracionalnim i megalomanskim prijedlozima udruga i pojedinaca za izmjene i dopune Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji koji sada izrađuje saborski Pododbor za izradu Nacrta prijedloga Zakona, nakon što su prosvjednici tražili da se povuče prijedlog koji je dalo Ministarstvo branitelja.
Između ostalog, udruge su, među kojima je i jedan broj onih koje se rotiraju pred Ministarstvom, tražile da prava dobiju i pripadnici Narodne zaštite, da hrvatski branitelj ne može dobiti otkaz, ne može imati mirovinu manju od prosječne plaće u RH, nezaposleni hrvatski branitelj sve dok ne dobije posao dobiva mjesečno 3 tisuće kuna i tako dalje i tomu slično.
Ukratko, to je najplastičniji pokazatelj kako oni “nisu tu zbog materijalnih prava, nego zbog samo malo poštovanja i dostojanstva”.
Jedan od organizatora prosvjeda, gospodin Đuro Glogoški, svojedobno je izjavio da će vas tužiti zbog “klevete i narušavanja privatnosti”, nakon što ste objavili njegovih primanja. Je li vas tužio?
– Zasad još uvijek nisam zaprimio nikakvu obavijest o pokrenutoj tužbi niti bilo kakav službeni poziv od suda. Međutim, ovdje bih htio istaknuti kako je malo licemjerno od predsjednika udruga godinama voditi udruge, primati sredstva direktno iz Državnog proračuna, pregovarati, pa i drsko razgovarati s ministrima, premijerima i predsjednicima, (pre)često javno istupati, dakle godinama figurirati kao javna ličnost, a onda bježati od suda javnosti i prijetiti tužbama zbog otkrivanja podataka koji su ionako javni.
Jedan od zahtjeva je da pravo na dragovoljački, braniteljski, invalidski i socijalni dodatak koji će se vezati uz osnovicu za obračun plaće trebaju imati i nekadašnji pripadnici HVO-a. Je li to uopće moguće s obzirom na činjenicu da se radi o hrvatskim braniteljima iz BiH, ali i na činjenicu da su neki predstavnici braniteljskih udruga u BiH već izašli s mišljenjem da pripadnici HVO-a moraju imati ista prava kao pripadnici HV-a?
– Temeljno načelo Zakona o pravima hrvatskih branitelja jest da prava iz Zakona mogu ostvarivati samo one osobe koje su Republici Hrvatskoj ostvarile status hrvatskog branitelja na temelju potvrda MORH-a ili MUP-a, tj. samo one osobe čije se ime nalazi u Registru hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Moja politička i profesionalna dužnost i obaveza je provoditi taj Zakon. Budući da pripadnici HVO-a uglavnom ne mogu dokazati svoju pripadnost nekoj od postrojbi Hrvatske vojske ili policije tijekom Domovinskog rata, oni ne mogu ni ostvariti status hrvatskog branitelja, a samim time ne mogu ni ostvarivati prava iz Zakona.
Veliki broj bivših pripadnika HVO-a već u Republici Hrvatskoj ostvaruje znatna prava, ali ja to ne dovodim, niti želim dovoditi u pitanje, pa čak niti otvarati javnu raspravu o tome. Pripadnici HVO-a znaju o kome i o čemu govorim.
Ono što je 2006. godine riješeno Ugovorom Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini, koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihove obitelji, sasvim je drugi par rukava i u to uopće nema potrebe ulaziti.
Vi ste u prijedlogu zakona o braniteljima imali svoje viđenje rješenja za pripadnike HVO-a, 100% RVI. Koji je to prijedlog bio i što se, zapravo, zbiva oko zakona o braniteljima?
– Prijedlog Ministarstva je bio izuzeti pripadnike HVO-a sa 100% tjelesnog oštećenja I. skupine od obveze podnošenja potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ne starije od 6 mjeseci kod ostvarivanja prava iz Zakona, a ovo izuzimanje odnosilo bi se i na njihove udovice kod ostvarivanja prava na mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju s navršenih 40 godina starosti.
Cilj te izmjene bio je zaštititi ovu najugroženiju skupinu ratnih stradalnika kojoj je svaki oblik pomoći nedovoljan s obzirom na stupanj oštećenja organizma i potrebe koje su s godinama sve veće. Sve je ovo lako provjerljivo na našim web stranicama.
Međutim, prosvjednici, među kojima je i velik broj udruga i bivših pripadnika HVO-a, su tražili povlačenje našeg prijedloga Zakona i sad je sve na saborskom Pododboru za izradu Nacrta prijedloga Zakona u kojemu sjede i vođe prosvjeda, pa ćemo vidjeti što će od svega biti.
Za vrijeme vašeg mandata objavljen je registar branitelja. Sada je jasno da objava nije naštetila braniteljima ali je li i opravdala očekivanja?
– Po tko zna koji put ću ponoviti – svrha Registra nije bio “lov na vještice”! Registar je trajni spomenik i zahvala svakom hrvatskom branitelju ponaosob za povijesni doprinos suvremenoj Republici Hrvatskoj.
Osim toga, objava Registra je proces objave listi prvenstava za stambeno zbrinjavanje učinila puno transparentnijim, ubrzala je komunikaciju među znanstvenim institucijama i Ministarstvom prilikom izrade studije o smrtnosti i pobolu, ubrzala postupak izdavanja različitih potvrda, čime je Registar postao multifunkcionalna platforma.
Razočarani su ostali samo oni zloguki proroci koji su se bojali objave ili se čak potajno nadali progonima i samoubojstvima koja su najavljivali, a sve kako bi poslije mogli politički masakrirati mene osobno, Ministarstvo i ovu Vladu.
U BiH ne postoji jedinstven registar branitelja, a zbog složenosti cjelokupnog sustava, često se ovo pitanje i dodatno politički potencira i stalno je žarište potpirivanja međunacionalnih problema. Kakvo je vaše mišljenje: bi li objava jedinstvenog registra branitelja doprinijela jasnijoj situaciji i za BiH?
– Državno je uređenje Bosne i Hercegovine, a posebno u pogledu zakonske regulative o pravima bivših pripadnika ratnih vojski, presloženo da bih o njemu mogao meritorno govoriti s pozicije ministra u drugoj državi. Naprosto, nisam dovoljno upućen u stanje stvari, ali ću rado pomoći svojim znanjem i iskustvom ukoliko od mene bude zatražena bilo kakva pomoć oko eventualne objave registra u BiH.
Ono šta sa sigurnošću mogu tvrditi jest to da je svaki registar vrlo koristan alat u sistematiziranju činjenica i početna stepenica u osmišljavanju budućih mjera i programa.
Vi aktivno radite na pružanju pomoći braniteljskim zadrugama. Mogu li branitelji u BiH, kao i prošle godine, očekivati pomoć iz Hrvatske u svom radu kroz braniteljske zadruge?
– Dobro sjeme zadrugarstva, koje se u Hrvatskoj pokazalo kao najuspješnija braniteljska priča, želimo prenijeti i našim prijateljima u BiH i na tome radimo od početka mog mandata. Dosad smo sufinancirali rad pet zadruga, a s tim ćemo sigurno nastaviti i u budućnosti. Ovo je dobra prilika da kažem da Ministarstvo branitelja sufinancira i rad Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u Mostaru. Dakle, dok se neki deklarativno kunu u Hrvate u BiH i pripadnike HVO-a, ja iskreno i djelatno podupirem njihove aktivnosti i iza sebe imam vidljive rezultate.
Inače, javni poziv za sufinanciranje rada zadruga u Federaciji Bosne i Hercegovine u ovoj godini je već raspisan na internetskim stranicama Ministarstva i ja očekujem da bismo do konca svibnja trebali imati odabrane kandidate za dodjelu sredstava.
Obećali ste završetak stambenog zbrinjavanja branitelja koji još uvijek nemaju vlastiti krov nad glavom i to kroz povoljna kreditiranja. Hoćete li svoje obećanje i ispuniti te koliko će se tim projektom zbrinuti branitelja i njihovih obitelji?
Imamo neke ideje o stambenom zbrinjavanju svih hrvatskih branitelja u vrlo kratkom roku, čak smo i ostvarili prve kontakte s nekim institucijama koje bi nas trebale u tome poduprijeti, ali još uvijek je prerano da izlazim s detaljima tih razgovora.
Ono što je nesumnjiv napredak u stambenom zbrinjavanju hrvatskih branitelja i ratnih stradalnika jest to što smo pravo na stambeno zbrinjavanje proširili i na dragovoljce Domovinskog rata. Osim toga, postupak dodjele je puno transparentniji zahvaljujući Listi koju sada objavljujemo na našoj web stranici, što je dovelo do povećanja povjerenja u institucije.
Prosvjednici ispred vašeg ministarstva traže vašu ostavku iako nisu naveli niti jedan argumentiran razlog za to. Da vam se ukaže prilika da ponovno budete ministar branitelja, kako biste odlučili?
– Već sam tko zna koliko puta javno istaknuo kako ni po koju cijenu više ne bih bio ministar branitelja i pri toj odluci stojim i dalje. Količina licemjerja među braniteljskom oligarhijom, nedosljednost s kojom braniteljske vođe već godinama tako olako postoje na javnoj sceni, najsitniji politikantski interesi koje godinama podmeću pod veliko domoljublje, a napose manipuliranje ranama i žrtvama su toliko ponižavajući za svakog hrvatskog branitelja i upravo takvo ponašanje ruši braniteljsko dostojanstvo i ugled i ja u tome više ne želim sudjelovati. Sav sam se uložio u posao koji radim, dao sam im i srce i dušu, ali oni su sve to pogazili i duboko me iznevjerili.
Kako proživljavate ovoliki pritisak prosvjednika, ponajprije zbog činjenice što ste i sami jedan od onih branitelja koji su proživjeli težak ratni put?
– Naravno da me sve ovo itekako pogađa i da utječe na moje zdravlje i na kvalitetu obiteljskog života. Bilo bi nepošteno od mene kad bih rekao da me sve ovo što se unazad pet mjeseci događa nije razočaralo i uvrijedilo.
Međutim, obnašanje ove funkcije je važnije od mene osobno i ja moram štititi instituciju ministra, Ministarstva branitelja i, ako hoćete, demokratske vrednote poput dijaloga, traženja kompromisa, mirnih rješenja i činjenice da se ministre ne mijenja ucjenama i ultimatumima s ulice, nego na izborima. Zato ću svoj mandat odraditi časno i pošteno do kraja, dovršiti započete projekte, a onda palicu predati nekome drugom.
wpDiscuz