Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Gradskom katoličkom groblju “Sultanovići” te misom zadušnicom u crkvi sv. Ante na blagdan svetog Josipa u Bugojnu će biti obilježena 21. godišnjica razmjene 294 hrvatska zatočenika iz logora Armije BiH “Stadion” u Bugojnu.
Većina je prije razmjene pod tribinama NK Iskre provela punih osam mjeseci u neljudskim uvjetima. Svakodnevno su izgladnjivani, premlaćivani, vođeni na prisilan rad i vađenja krvi, služili kao živi štit. Iako 19. ožujka slave kao drugi rođendan, osim radosti zbog izlaska iz logora, ovaj dan sa sobom nosi i tugu i bol zbog činjenice da se još uvijek ništa ne zna o sudbini 19 nasilno odvedenih zatočenika iz logora Armije BiH u Bugojnu. Logor “Stadion” bio je tek jedan od desetak logora Armije BiH koji su u ratu postojali u Bugojnu. Osim Stadiona najzloglasniji su bili logori “Gimnazija” i “Bh. banka”. Mnogi su u logorima proveli i po osam mjeseci, a jedan od njih je i Miroslav Zelić, predsjednik bugojanske HVIDR-e, jedan od 294 hrvatska zatočenika koji su razmijenjeni 19. ožujka 1994. godine. S torturama logora “Stadion”, ali i ostalih logora Armije BiH u Bugojnu Zelić je uoči godišnjice razmjene upoznao i Serga Brammertza, glavnog haaškog tužitelja koji je boravio u BiH, te se u sklopu posjeta u Novoj Biloj sastao i s hrvatskim stradalnicima i čelnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Brammertz je Zeliću potvrdio kako prvi put čuje za postojanje logora Armije BiH u Bugojnu. “Ja koji sam i sam bio zatočenik logora detaljno sam opisao uvjete u kojima smo mjesecima boravili, torture kroz koje smo prošli, ali i podsjetio na agoniju obitelji nestalih koji više od 20 godina tragaju za tijelima svojih najmilijih”, kazao nam je Zelić. U Novoj Biloj, ispred crkve sv. Duha, u kojoj je u ratu bila smještena Franjevačka bolnica “Dr. fra Mato Nikolić”, uvaženog gosta dočekali su Anđelko Kvesić, novobiljanski župnik, fra Slavko Petrušić i ravnatelj Hrvatske bolnice “Dr. fra Mato Nikolić”, primarijus dr. Velimir Valjan, u ratu kirurg u crkvi-bolnici.
Potresna priča
Glavni haaški tužitelj obišao je crkvu u kojoj je u ratu bila smještena bolnica, te spomen-sobu ratne bolnice gdje je, barem djelomično, mogao vidjeti u kakvim uvjetima i s kakvom opremom su radili liječnici i medicinsko osoblje, liječili ranjene, bolesne, trudnice, novorođenčad…! Potresnu priču u nekoliko minuta iznijela je Anica Jurić iz Kaknja kojoj su pripadnici ABiH u lipnju 1993. god. u samo nekoliko minuta pred njenim očima ubili tri sina i supruga, te još desetak članova šire obitelji i susjeda. Zločin nije kažnjen niti se vodi bilo kakva istraga. O brojnim nekažnjenim i neprocesuiranim zločinima ABiH nad Hrvatima, o prognanim, opljačkanim, strijeljanim zarobljenicima i civilima, mučenim i ubijanim u Travniku i Vitezu, nije bilo prilike reći ni riječi.
wpDiscuz