Usvojili smo prijedlog Rezolucije o Sutorini! Pljesak euforičan. Osmjeh deliričan. Tako je! Teška vremena nalažu radikalna rješenja! U skladu sa raspoloženjem iz dvorane bivše Skupštine RBiH, predlažem da Crnoj Gori, ukoliko bude negodovala oko Rezolucije, objavimo rat!
Rat bismo im objavili petkom nakon radnog vremena, kad im ne rade institucije. Subotu ujutro, dok đetići još spavaju, oružane snage BiH, naoružane arsenalom lovačkih puški prikupljenih od istočnohercegovačkih domaćina, ušle bi u Crnu Goru i pokorile ovu rijetkonaseljenu planinsku državicu.
Crnogorski junaci ne bi stigli uplatiti ni tiket u kladionici, a već bi bili porobljeni.
Na vanrednoj, i svečanoj, sjednici Parlamenta BiH usvojila bi se Rezolucija o aneksiji. Bivšu Crnu Goru bi se podijelilo na tri dijela: Boka Kotorska bi, u skladu sa povijesnim pravom, bila Kanton Boko-kotorski, i bio bi hrvatski. Bošnjacima bi pripao Plav, Podgorica, Cetinje, Bar i Ulcinj, kako bi ovaj narod konačno “izašao na more”, ali i uzeo “ono što ni Turci nisu mogli”.
_____piše: Tvrtko Milović
Izlaz na more dobila bi i Republika Srpska koja bi dobila Pljevlje, Berane, Nikšić, Plužine i – Budvu.
Na ovaj način Bosna i Hercegovina bi riješila nacionalno pitanje, kako svoje tako i crnogorsko. Zahvaljujući povećanju teritorije i tržišta, dobili bismo bolji kreditni rejting kod MMF-a, te ostvarili značajnija kreditna sredstva. Na more više ne bismo išli u Hrvatsku, nego na svoje primorje.
Također, ne bismo morali organizirati ni gay paradu, pošto kao pravni nasljednik bivše Crne Gore nasljeđujemo ostavštinu njihove parade.
Današnji datum, 24. veljače, bio bi Dan ujedinjenja čime bismo usput riješili i nerješivo pitanje Praznika u BiH. Riješilo bi se i pitanje himne.
Himnu BiH skladao bi Rambo Amadeus, Crnogorac bosanskog porijekla. Himna bi se zvala: “Svi smo mi Crnogorobosnohercegovci”.
I zato je današnja Rezolucija o Sutorini – povijesna.