Kolinda Grabar-Kitarović je započela prvi radni dan na dužnosti predsjednice Republike Hrvatske. Na novo radno mjesto na Pantovčaku predsjednica je stigla oko 8:30 sati odjevena u crveni kostim.
Grabar-Kitarović je pred vojnicima izvršila postrojavanje Počasno-zaštitne bojne. Tražila je pozdrav domovini i dobila ga.
Kolinda Grabar Kitarović već prvog dana boravka na Pantovčaku počela je uvoditi izmjene.
Tako je za početak odlučila vratiti u upotrebu stol koji je koristio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Taj se stol, navodno, posljednjih godina nije koristio.
Nakon što je ispratila bivšeg predsjednika Ivu Josipovića s Pantovčaka, predsjednica Grabar Kitarović u svom novom uredu sa suradnicima se zadržala oko dva sata. Inače, dio današnjeg dana, koji joj je početak mandata, namjerava posvetiti braniteljima. Tako bi, doznajemo, nova predsjednica u poslijepodnevnim satima trebala ponovno posjetiti branitelje u šatoru u Savskoj 66.
Kako je ranije potvrđeno, Kolinda Grabar-Kitarović će prvog dana na dužnosti predsjednice Republike donijeti odluku o imenovanju savjetnika u svome uredu te odluku o osnivanju Savjeta za branitelje, vanjskog savjetodavnog tijela kojem će na čelu biti Ante Deur.
PRIMOPREDAJA NA INTERNETUKolinda objavila svoj životopis: Trčala sam po pustim poljima dok je vjetar šibao moje lice
Do promjena je došlo i na službenoj web stranici predsjednik.hr, koja od noćas ima novi naziv http://www.predsjednik.hr/PREDSJEDNICAREPUBLIKE .
Ivo Josipović preseljen je u rubriku – Bivši predsjednici.
Između ostalog stranicu je nova predsjednica ažurirala sa svojom biografijom.
Potječem iz skromnog mjesta Lubarska na Grobniku, u zaleđu Rijeke u kojoj sam i rođena 1968. godine. Tata je želio sina i zbog toga nije pripremio žensko ime. Mama mi je iz inata dala ime Kolinda, po pjesmi koju je pjevušio dok ju je vozio na putu do bolnice.
Prva uspomena iz mojeg djetinjstva bile su stepenice. Stare, trošne drvene stepenice koje su vodile do prvog kata kuće u Martinovom Selu, na kojem se nalazio naš skromni jednosobni stan. Uspomena na te stepenice obilježit će cijeli moj život, pun izazova, uspona, a ponekad i posrtanja, ali neprestanog uspinjanja. Ponekad lagano, ponekad uz poteškoće, unatoč svim preprekama, unatoč kamenju na putu, bio je to neprestani i kontinuirani uspon. To je postala i moja životna filozofija: svaki je pad novi uspon, nova stepenica.
Te prve godine mojega života obilježila su prostrana polja, široke ravnice, beskrajno plavo nebo i šum Rječine, neprestani, nepresušni, uporni šum slapa podno naše kuće. Zarumenjeno nebo u smiraj Sunca ili u praskozorje, kada bih bosonoga istrčala u vrt. Mir i tišina staroga bunara. Misterij povijesti stare frankopanske kule u Gradu Grobniku. Povijest koju sam obožavala. Povijesne knjige koje sam upijala do ranih jutarnjih sati. Šum vjetra na vrhuncima planina koje okružuju Grobničko polje. U toj zaglušujućoj tišini s pogledom na zelenilo bora, smreke i jele, i plavetnilo neba, mora i otoka u daljini, osjećala sam se slobodnom poput ptice.
Bila sam dijete prirode. Vješto se penjala po stablima, kopala zemunice, trčala po pustim poljima dok je vjetar šibao moje lice, uvijek zarumenjeno od sunca ili vjetra. Pomalo dječački mogla sam se popeti na svako stablo, ljuljajući se nad bistrinom Rječine, puštajući se bez straha u hladnu, duboku vodu, izranjajući i hvatajući zrak u plućima i plavetnilo neba u oku.
Odrastala sam u toj slobodi prostora, pjevu ptica, šumu vjetra i beskraju neba. Užasavala sam se jedino poskoka i koprive. Često sam upadala u grmlje kopriva, vidajući plikove, a i susreti s poskocima nisu bili rijetki, no na sreću uvijek su završavali dobro. Uvijek sam instinktivno znala kako se ponašati u blizini zmija – napisala je o svojim prvim godinama života..
– Ponosim se svojom obitelji, svojim majčinstvom, ali i načinom na koji uspijevam uskladiti sve svoje životne obveze. Snagu crpim iz naših zajedničkih uspjeha na svakom planu.
Ponosim se što sam žena i što sam usprkos, ili baš zahvaljujući tomu, ono što jesam. Svako sam svoje životno iskustvo stjecala strpljivo i korak po korak, ostajući tako u dobrim odnosima sa svim ljudima, a ponajviše u miru sama sa sobom.
Ponosim se činjenicom što sam bila jedna od karika u lancu onih iz Hrvatske koji su poveli ovu zemlju tamo gdje oduvijek i stvarno pripada – u Europu. Drago mi je što sam bila prva žena na poziciji koju sam obnašala u NATO-u, pomoćnica glavnog tajnika za javnu diplomaciju.
Volim svoju Hrvatsku i ponosim se njezinim uspjesima, iako joj još moramo osigurati mjesto koje joj doista pripada u Europi i svijetu. Ponosim se hrvatskim čovjekom, bez razlika, koji je kroz povijest dokazao da i u najtežim okolnostima može stvarati i opstati. Domovinski rat i žrtve naših branitelja temelj su na kojem želim nastaviti graditi bolju Hrvatsku! poručuje nova predsjednica RH.