Mudri bosanskohercegovački sociolog, Esad Bajtal se u duhu tragičnog junaka obratio nacijama i narodnostima BiH, te izrazio duboko žaljenje i sram povodom lošeg odaziva građana na godišnjicu epskih prosvjeda koji su drastično promijenili društveno-političke prilike u BiH. Od tad sa grana padaju konvertibilne marke i jedini je problem što nemamo dovoljno novčanika za toliko novaca.
“Sve ovo ispisujem teškom gorčinom građanskog i ljudskog stida koji me pritišće i melje poput mlinskog kamena. I nije me stid što se stidim. Jer, stid je ona istinska mjera naše ljudskosti. Samo iz stida progovara istinska čovječnost Čovjeka. Stidim se, dakle, postojim!
Izuzetno loš odaziv građana na godišnjicu protesta, obeshrabrio je mnoge.
Ali nema potrebe za tim.
To i nije tako porazno što na prvi pogled izgleda.
Čak štaviše!
Budimo realni: Razlog lošem odazivu je ili zimsko vrijeme (studen), ili – strah građana.
I jedno i drugo pada na obraz vlasti.
EKONOMSKA KRIZA
Dakle:
Ako je u pitanju STUDEN, onda to govori samo o tome da ogroman broj golih, bosih i neuhranjenih građana, nije mogao da se izlaženjem na ulicu, izloži riziku ugrožavanja svog krhkog zdravlja. Tim prije što bez posla i zdravstvenog osiguranja ne bi bili u prilici da sebi obezbijede ionako preskupo liječenje.
Kad bi bilo pameti, umjesto što potajno likuju, vlasti bi trebale da se POSTIDE odsustvom pokazane i ubogošću prokazane bijede vlastitih građana.
A ako je u pitanju STRAH naroda, onda sva vlastodržačka priča o etno-demokratiji pada u vodu, iz koje izranja i drugi, dodatni razlog, za STID ovdašnjih vlastodržaca.
To je logička strana stvari.
Ali, logika je odavde – poodavno protjerana.
Od STIDA VLASTI, baš kao i od njenih pustih OBEĆANJA, očito nema ništa.
Pa šta nam ostaje?
Ostaje još samo vlastiti stid.
Stid žrtve.
Stid poniženih i uvrijeđenih građana zbog vlastodržačke – BESTIDNOSTI.
A njega nam NIKO i NIČIM ne može zabraniti.
Stid me je!
Sve ovo ispisujem teškom gorčinom građanskog i ljudskog stida koji me pritišće i melje poput mlinskog kamena.
I nije me stid što se stidim.
Jer, stid je ona istinska mjera naše ljudskosti.
Samo iz stida progovara istinska čovječnost Čovjeka.
Stidim se, dakle, postojim!”
Poskok ovom priliku Bajtalu želi sve najbolje, nadamo se kako ga ovo depresivno stanje neće dotući i da će epski prosvjedi za nekoliko deseteljeća bio dio gradiva povijesti u lekciji naziva ” Svi neuspjesi politički instaliranih revolucija”.
Kompletna problematika prosvjeda prošle godine i njihovog izostanka ove godine može stati u rečenicu ” Mnogo buke ni za što”, te molimo Bajtala i njemu slične da javnost poštede elegičnih i nostalgičnih komentara.
” Sačuvaj nas Bože, gladi, groma, rata i bajtala svakoga…”