Svjetska banka (WB) do sada je u Bosnu i Hercegovinu uložila 1,88 milijardi dolara. Mi smo posebno ponosni na ono što smo učinili odmah nakon rata. Posebno smo ponosni na rad u obnovi Starog mosta u Mostaru. Ali smo jako puno radili na projektima energetike koji su se pokazali sada kao jako uspješni i izvor značajnih prihoda za BiH.
Također, istaknula bih i našu suradnju s malim i srednjim poduzećima u proteklom razdoblju. I ta je priča jako uspješna – kaže u intervjuu za “Dnevni avaz” direktorica WB za jugoistok Europe, Ellen Goldstein (Ellen Goldstein).
Ona je u proteklih nekoliko dana u posjetu našoj državi i obišla je bezmalo sve institucije, ali i brojne komitente u BiH.
WB jeste puno uložila. Koliko su se te investicije isplatile?
– Tijekom posjeta malim i srednjim poduzećima koje sam imala, vidjela sam da su one potencijal za zapošljavanje mladih ljudi. Sveukupno, dakle, imamo dobre lekcije iz BiH, mada je bilo i neuspjeha.
Radimo puno na podršci privatnog sektora, energetiku sam već spomenula, a neke uspjehe imamo iu izazovnim sektorima javnih usluga. Svi znamo koliko BiH ima kompleksnu i brojnu administraciju, koja je rezultat dejtonske strukture. Iskreno, upravo takva struktura za nas je izvor izazova. Radimo na jačanju obiteljske medicine i kako ona može zadovoljiti potrebe stanovništva. Imamo i tu, dakle, uspjeha.
Pažljivo brinemo o prirodnim bogatstvima BiH, kako bi ona bila tu i za buduće generacije – vode, energetika, šume … Radimo na razvoju svijesti kod ljudi da brinu o onome što trebaju ostaviti narednim generacijama.
Što su neuspjesi koje ste imali?
– Dvije su područja koje u tom kontekstu mogu uprijeti prstom – brzina provedbe reformi i izgradnja političke volje da se duboke strukturalne reforme provedu. Bilo je situacija kada su se odluke jako sporo donosile. A imamo svakodnevno susrete s kompleksnim strukturama, od kojih su neke još iz vremena nekadašnje Jugoslavije.
Ti ostaci nekadašnjih vremena čine da BiH nije dovoljno spremna za izazove današnjice. To nije neuspjeh WB, već je opterećenje za vas. Niste dovoljno spremni za otvorena tržišta, integriranog s EU i svjetskim tržištem, globalne izazove, vaša radna snaga nije fleksibilnaa, koliko bi trebala biti. A morate biti kako bi BiH rasla kako zaslužuje i kako bi se brzo otvarala nova radna mjesta. Te se reforme još nisu desile, a moraju.
Zašto moraju?
– Pogledajte oko sebe. Kod vas je stopa nezaposlenosti i dalje tvrdoglavo visoka, posebno među mladom populacijom. Ekonomske atktivnosti postoje i puno je u neformalnom sektoru. Nije loše ni to, ali se te aktivnosti moraju fomralizirati kako bi se stvorilo više prilika za zapošljavanje i napredak mlade generacije.
Pošto to nije razvijeno, puno mladih napušta zemlju i odlazi u inozemstvo.
Čak ni to, samo po sebi nije samo loše. Ti koji odu vani, u BiH šalju novac, pomažu svojoj obitelji. Ali ta pomoć bi mogla biti mnogo uspješnija kada bi se novac investirao u nova radna mjesta, a ne naglašeno davao u socijalne svrhe.
Pazite, te doznake su jako bitne za BiH. Onog momenta kada je strana humanitarna financijska pomoć počela opadati, one su dobile na značaju. Od 2000. do 2008. sve su više te vrste doznaka utjecale na BiH. Ako hoćete, doznake su zamijenile financijsku pomoć međunarodne zajednice.
Ipak, one su otišle najviše na potrošnju. Ljudi su obnavljali kuće ili manje biznise. Mi bismo voljeli da se više taj novac utroši u investicije, kako bi se otvarala radna mjesta.
Očekuje se formiranje vlada u BiH. Što su Vaša očekivanja od njih?
– Imala sam pozitivan sastanak s članovima Predsjedništva BiH. Imam osjećaj nekog optimizma, da će se vlade brzo formirati. Svi političari rekli su mi da se naprijed može ići samo kroz duboke ekonomske reforme. Dosadašnji tečaj više ne daje rezultate. Plus, od globalne krize 2008. godine, nema rasta. Mladi ljudi u BiH ne nalaze adekvatan posao i sada se tečaj mora mijenjati.
Plus, nemiri iz veljače, pojačani nesnalaženjem nakon svibanjskih poplava doveli su do nezadovoljstva kod građana BiH i oni očekuju i traže više. I tako treba. Oni trebaju od izabranih političara zahtijevati da se provedu duboke reforme koje će dovesti do živog i jakog privatnog sektora i boljih javnih službi i zaštite i izgradnje nacionalnih resursa ove države.
Hoće li doći do tih reformi?
– Jako se nadam da ćemo vidjeti snažnu političku volju i opredjeljnje da se krene u reforme. I ne treba to biti nešto kolosalno. Mislim da se treba fokusirati na nekih ključnih maksimalno desetak područja koja će osigurati gospodarski rast i zapošljavanje.
Koja su to područja?
– Po meni, najvažnija je ona koja se tiče stvaranja živog i snažnog privatnog sektora. Treba se reformirati investicijska klima, osposobljenost radne snage, preispitati adekvatnost infrastrukture koju imate, te kako se BiH odnosi prema tržištima izvan BiH. Tu u prvom redu mislim na trgovinske barijere i odnose s ne samo europskim, već svjetskim tržištem. To su područja koja zaslužuju predan i temeljit rad.
Onda, u drugom području treba se fokusirati na učinak javnog sektora. Koliko oni uspješno opslužuju građane i gospodarstvo. Nadalje, kako se nositi s problemom siromašenja i starenja ruralnih područja BiH. Imate razlike u pristupu javnim službama i niske kvalitete njihovog rada.
A javni sektor je bitan kao podrška građanima i tvrtkama, a ne kao teret koji je preglomazan i pritišće gospodarstvo.
Želimo da on motivira i pomaže gospodarstvu, a ne da ih ometa.
Je li u tom javnom sektoru i energetika i telekomunikacije?
– I to je dio tog segmenta. U BiH javni sektor čini oko 50 posto ekonomije BiH i to je prilično visok postotak. U većini država gdje želite imati dinamičan rast, to je 25 do 35 posto. Nemam iluziju da će promjene biti lahko provodive i ne smatram da su radikalni potezi najpametniji izbor. Mnogo se više može popstići ako se procedure pojednostave, budu transparentnije, ako se koriste moderne tehnologije …
Kada za neke stvari koristite internet i alate modernog doba, povećavate transparentnost i smanjujete mogućnost za korupciju. BiH je mala država is manjim brojem ljudi i učinkovitijim procedurama, mnogo se više može postići.
Postoje sve glasniji zahtjevi da se privatiziraju i telekom i elektroprivrede koje su u državnom vlasništvu u BiH. Što mislite o tome?
– Generalno, državno vlasništvo ne bi trebalo biti prisutno nigdje gdje je proizvodnja. Dakle, tu ima prostora za izmjene. No, ne želim prenaglašavati to pitanje. Ovdje to čak i nije toliko izraženo kao u, primjerice, Srbiji. Tamo je mnogo više država vlasnik u tvrtkama koje proizvode.
Dakle, privatizacija je moguća, ali to nije najveća prepreka za razvoj biznisa u BiH.
Što su velike prepreke?
– Pa, na primjer, procedure za bilo kakav posao ovdje su jako dugotrajne, komplicirane i koštaju. I zato sam maloprije govorila o potrebi da se pojednostave procedure i uvedu moderne tehnologije. Time se smanjuje opterećenje gospodarstva. Uz to, imate neadekvatnu infrastrukturu i veze s vanjskim tržištima. To treba mijenjati i poboljšavati i to je bitno, a ne privatizacija preostalih 5-6 posto nečega što je u državnom vlasništvu.
U posljednje se vrijeme sve više špekulira da bi međunarodna zajednica trebala uvjetovati svoju daljnju pomoć BiH, provedbom reformi. Pojednostavljeno – obzirom da proračuni preživljavaju od pomoći MMF-a i WB, onda je uvjet za daljnje tranše, provođenje reformi.
– Istina je da je kod nas prisutna frustracija. Kada vidimo državu koja ima toliko potencijala u ovakvoj situaciji, onda se ne javlja taj osjećaj samo kod nas. Izostanak političke volje da se provedu reforme koje će donijeti nove investicije i nova radna mjesta, frustrira mnogo više građane ove zemlje. Ipak, smatram da ne možemo svoj put k budućnosti i boljoj BiH kazniti tako što ćemo uvoditi neke sankcije. Jedini način da se promjene dese je da građani BiH smatraju i zahtijevaju da se promjene moraju provesti. Političari, čiji je to posao, moraju onda ispuniti zahtjeve građana. Oni su ti koji moraju osigurati bolju privredu i bolja radna mjesta za mlade gerenacije BiH, kako one ne bi odrastale i obrazovale se ovdje, da bi otišle iz ove države.
Ne mislim da su prijetnje sankcijama učinkovite. Kada slušam bh. političare, od svih, neovisno od stranaka, čujem isto – oni žele isto kao i mi. To mi daje nadu da postoji temelj za političku volju da se reforme provode.
A međunarodna zajednica treba biti vrlo jasna u stavu što je najbolji put i način provođenja reformi. Naši savjeti trebaju biti nedvosmisleni i upućivati na reforme koje daju najbolje i najpotrebnije rezultete i promjene. I iza naših savjeta treba biti sva tehnička i financijska podrška koja je neophodna.
A onda je do političara i vlada da to provedu. Ono što sam do sada vidjela, dalo mi je nadu da budem jako optimistična da će se promjene dogoditi.
Moram reći da BiH ne živi na novcu MMF-a i Svjetske banke. Vlasti dobivaju neku potporu od nas, to je točno. No, to je sitno u usporedbi s doznakama dijaspore, na primjer. BiH živi na znoju svojih građana, kako onih ovdje, tako iu dijaspori.
Dakle, vi trebate znati da ste vi ti koji grade ekonomiju ove zemlje i vi ste oni koji osiguravate plaće svojim političarima.
Samim tim, vi ste ti koji trebate zahtijevati od njih neophodne promjene, njihovu odgovornost i adekvatno ponašanje, a ne mi. Vaši političari služe vama, a ne nama. A mi, kako sam i rekla, možemo i rado ćemo pomoći.
Kakvom Vam se čini ekonomska situacija u BiH? Država je u deflaciji. Koliko je to opasno?
– Očekivali smo takvo što, posebno nakon svibanjskih poplava. Sada vidimo, na neki način dobra vijesti, da je kontrakcija gospodarstva, prirodna nakon takvih nepogoda, kao što su poplave, manja nego smo očekivali. Na temelju toga vjerujemo da će gospodarski rast biti oko nule. Iako to ne zvuči baš dobro, ovakav prirodni rast je bolji nego li smo očekivali nakon poplava.
Isto tako, vidjeli smo da je oporavak poljoprivrede, nakon poplava, bolji nego smo pretpostavljali u svibnju i lipnju.
Na osnovi svih pokazatelja, prilično sam uvjerena i optimistična, da će BiH u narednoj godini zabilježiti pozitivan gospodarski rast. Ne mogu govoriti o brojkama, ali očekujem napredak, mada skroman.
Ne znamo hoće li se dogoditi nešto što će utjecati na ovaj ili onaj način. A moramo računati i na utjecaj gospodarske situacije u Srbiji, koji se odražava na stanje u regiji.
Ipak, ako se ova godina završi s nulom, sve oko 1 posto u narednoj godini je dobar gospodarski rast. A sve iznad toga je čak odlično!
BiH ostaje bez IDA novca
– Nakon dvije decenije, vrijeme je da BiH ostane bez sredstava programa Međunarodne razvojne asocijacije (IDA). To je već počelo i od naredne godine više ne možete pristupati IDA izvorima. Taj novac namijenjen je najsiromašnijima, a BiH ne spada u tu kategoriju. Vi ste među umjereno razvijenim zemljama. Zadnji put ste dobili 100 milijuna dolara kredita iz IDA-e, kako bi se pomoglo u prevladavanju poplava.
BiH želi u EU i mi nadamo i radujemo da će u narednih tri do četiri godine vaša država imati status kandidata za članstvo u EU.
Sada su vam na raspolaganju naši krediti iz Međunarodne razvojne banke (IBRD) i ostalih financijskih institucija.
Projekti vrijedni milijardu KM
– U ovom momentu radimo na 14 različitih operacija. Portfolio je “težak” oko milijardu maraka. Riječ je o aktivnostima koje su, po nama, bitne. Primarno se fokusiramo na što bolji privatni sektor. Onda, dosta pomažemo poljoprivredu. Tu, između ostalog, vodimo računa io sustavima za navodnjavanje, kako bi osigurali bolji urod, a samim tim i manje troškove za građanstvo. Pomažemo srednja i mala poduzeća, registraciju nekretnina …
Tu su i aktivnosti na poboljšanju javnih službi, poput zdravstva ili socijalnog osiguranja gdje radimo na reformama ….
Jako smo zadovoljni dosadašnjim tijekom i rezultatima naših aktivosti – kaže Goldstein.
Autor: Sead NUMANOVIĆ – See more at: https://translate.googleusercontent.com/translate_c?depth=1&hl=hr&ie=UTF8&prev=_t&rurl=translate.google.com&sl=sr&tl=hr&u=http://www.avaz.ba/clanak/150382/ekskluziv-bih-zivi-na-znoju-svojih-%25D0%25B3%25D1%2580%25D0%25B0%25D0%25B4%25D0%25B0%25D0%25BD%25D0%25B0&usg=ALkJrhhTvqLlqAtJ4mkkH38RvYk16KtQsg#sthash.QtlmIVvP.dpuf
wpDiscuz