Rečenica “Tata se nikad se ne veže u vožnji, što je u ovom slučaju bilo dobro, jer su nam rekli kako bi, da je bio vezan, vjerojatno i gore prošao…” koju je, u šoku i suzama nakon vijesti o stradavanju svojeg oca, proslavljenog vaterpolista Dubravka Šimenca izjavila njegova kći Nika, izazvala je golemu raspravu u medijima, na forumima i Facebooku.
Dogodilo se to nakon što su svi kolektivno odahnuli jer su Šimenc i njegovi prijatelji koji su doživjeli prometnu nesreću na Blidinju u BiH, izvan životne opasnosti i potpuno će se oporaviti. No, vječna tema vezanja i nevezanja sigurnosnog pojasa dobila je novi zamah.
Za razliku od onih koji svoja mišljenja iznose na forumima i žestoko se prepiru, stručnjaci su jednoglasni – pojas treba vezati, uvijek.
Pad broja poginulih
– Teško je razgovarati o pojedinom slučaju i na temelju onoga što pročitate u medijima. U svakom slučaju, na sudu bi uz prometno trebalo i medicinsko vještačenje gdje bi medicinar morao definirati težinu ozljeda na temelju određenih parametara. No, nevezanje pojasa vrlo je smrtonosna disciplina – kaže Krunoslav Ormuž, sudski vještak za promet i strojarstvo s više od 20 godina iskustva.
– Tijekom godina vidio sam doista sve tipove nesreća, s teškim ishodima, vrlo dramatične i mogu reći da su slučajevi u kojima je netko “bolje prošao” zbog nevezanog pojasa ekstremno rijetki.
Ormuž opisuje kako u trenutku sudara pri brzini od 50 kilometara na sat zbog djelovanja sila tijelo mase od 100 kilograma kao da ima masu od četiri tone.
– Dakle nema šanse da se netko može zadržati rukama, proletjet će kroz staklo, udariti glavom. Putnici koji sjede otraga a nisu vezani doslovno će ubiti one naprijed – opisuje Ormuž.
Na kraju krajeva, kaže, zakonodavac je davno propisao obavezno korištenje pojasa u automobilu i to svih osoba koje se voze u vozilu, kao elementarnu kategoriju sigurnosti.
Stotine tisuća života
– Učinjeno je to s razlogom i nema sumnje da je pojas najviše pridonio smanjenju broja poginulih i teško ozlijeđenih putnika – dodaje ugledni vještak.
Gotovo identično govori Damir Novak iz HAK-a. Godinama je radio na programima edukacije o važnosti pojasa, te organizirao HAK-ove akcije poput one sa simulatorom prevrtanja gdje se najbolje može utvrditi što i koliko znači pojas. Ljuti ga kada pročita ovakve stvari.
– Nevezanje pojasa možda spasi jedan od 100.000 života. Vezanje je spasilo stotine tisuća. A da bi se ljude uvjerilo kako je to tako potrošeno je mnogo novca i mnogo truda – kaže Novak. Dodaje kako se, statistički, najveći teži broj prometnih nesreća događa kod izlijetanja s ceste ili udara u tvrde objekte.
– Dolazi do prevrtanja, putnici ispadaju iz vozila. A tu je pojas krucijalan – objašnjava ovaj stručnjak.
Novak smatra da su naš slavni vaterpolist i njegovi prijatelji imali sreće utoliko što se nije radilo o velikoj brzini, a pritom je Mitsubishi Pajero velik i težak automobil, pa je to pomoglo da ozljede budu manje opasne.
Urbane legende
Inače, prema podacima MUP-a i HAK-a otprije nekoliko godina, nešto više od 10 posto svih prometnih prekršaja počinili su vozači i putnici koji ne koriste pojas.
Glasnogovornik HAK-a Alan Vojvodić dodaje kako je dovoljno pogledati statistike iz cijeloga svijeta koji svjedoče da pojas spašava život.
Ma što čuli od prijateljeva poznanika ili u nekoj urbanoj legendi na forumu.
Stravične ozljede pri 64 km na sat
Crash test koji je napravljen u nekoliko europskih autoklubova, među ostalim i u HAK-u, zorno je pokazao rizike nekorištenja sigurnosnog pojasa u vozilu. Pri brzini od 64 kilometra na sat, automobil se zabijao u betonski blok. Prizor je zastrašujući – lutke najprije koljenima udaraju u plastičnu armaturu ispod instrumentne ploče, zatim glava udara o strop te vjetrobansko staklo . Prsa vozača probijaju zračni jastuk i udaraju upravljač, a putnika o plastičnu armaturu. Vozač bi izgubio život, suvozač pretrpio po život opasne ozljede prsa i glave. Kad vezanih putnika, pri udaru od 64 km/ h ozljede su lagane- manja nagnječenja i udarca.