Komšić za građansku BiH, Radončić za tri identiteta

Republikansko ustrojstvoMožda je najvidljivija razlika između SBB-a i DF-a na površinu isplivala u emisiji televizije TV 1. Član Predsjedništva DF-a Emir Suljagić je rekao kako naglašavati hrvatsko, srpsko i bošnjačko pitanje u ovom trenutku nije prioritet. “Jedino što je očigledno je to da postoji presuda ‘Sejdić-Finci’. Sve ostalo, što se mene tiče, do tada nije na stolu”, naglasio je Suljagić. Reagirao je dopredsjednik SBB-a Damir Arnaut. “Meni je nevjerojatna ova rečenica da je to jedino očigledno. SBB razumije da je hrvatsko pitanje jedan od ključnih problema ove zemlje koji se mora riješiti zajedno s provedbom presude ‘Sejdić-Finci’”, rekao je Arnaut. Upozorio je na SDA i DF kao potencijalne koalicijske partnere i da je Republika Hrvatska članica Europske unije. “Ako na taj način budete radili ustavne reforme, nećete riješiti ni ‘Sejdić-Finci’, ni hrvatsko pitanje”, upozorio je Arnaut. A kada se pogledaju programi dviju stranaka razlika je vidljiva. U programu DF-a kao jedan od prioriteta navodi se republikansko državno ustrojstvo i građanska parlamentarna demokracija. U Manifestu te stranke se dalje objašnjava kako BiH treba biti decentralizirana država regija koje bi bile zasnovane na ekonomskom, zemljopisnom i socijalnom osnovu. U DF-u su i za ostanak Doma naroda, ali koji bi bio podređen Zastupničkom građanskom domu. U Manifestu su i konstitutivni narodi označeni prefiksom tzv.S druge strane, u SBB-u navode kako realna rješenja moraju postići domaći političari te da se u cijelosti treba provesti Daytonski mirovni sporazum.

Bošnjačka šutnja

“SBB se zalaže za očuvanje teritorijalnog integriteta, jačanje državnog suvereniteta i neovisnosti BiH, kao nedjeljive države u kojoj su narodi BiH – Bošnjaci, Srbi i Hrvati – ravnopravni i konstitutivni na cijelom teritoriju BiH”, navode u SBB-u. Iz stranačkih programa vidljivo je da DF ima problema i s priznavanjem tri konstitutivna naroda, a da u SBB-u u pogledu toga pitanja ne vide problem. Kada je riječ o ulasku u NATO i Europsku uniju, i jednima i drugima je to prioritet. Konsenzus između te dvije stranke postoji i u protivljenju federalizaciji zemlje. I Komšić i Radončić su protiv osnivanja većinske hrvatske federalne jedinice. No tamo gdje se razlikuju je pitanje koje se također naglašava i u Rezoluciji Europskog parlamenta – legitimno predstavljanje. Fahrudin Radončić je u svojim izjavama u nekoliko navrata osudio izigravanje hrvatske biračke volje. “Imamo situaciju o kojoj Bošnjaci šute kao zaliveni. Dva puta su Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva. Nismo dopuštali da Hrvat bude predsjedatelj Vijeća ministara. Potpuno su ih SDA i SDP izbacili iz federalne Vlade kao legitimne izborne pobjednike”, navodi Radončić. Željko Komšić, pak, isključuje mogućnost bilo kakve potpore uspostavi većinske hrvatske izborne jedinice.

“Dragan Čović od nas nikada neće dobiti potporu za treću izbornu jedinicu”, ističe Komšić. I pri uspostavi Vijeća ministara i federalne Vlade vjerojatno bi došlo do problema na relaciji HDZ-a BiH i DF-a, jer bi, za pretpostaviti je, Komšićev DF, poput Lagumdžijinog SDP-a, htio ući i u hrvatsku kvotu. Malo je vjerojatno da bi od SBB-a bilo takvih pokušaja.

Unatoč navedenim stavovima DF-a za krupne političke promjene potrebna je dvotrećinska većina.

Zbog toga dio čelnika stranaka zagovara veliku koaliciju u koju bi bio uključen i Željko Komšić. Pa ipak iz dosadašnjih javnih nastupa i političkog djelovanja jasno je da je SBB spremniji na dijalog. No, razgovori su tek počeli.