BiH se sve više udaljava od ideje EU jer i dalje prevladavaju ideje nacionalizma, izjavio je Wolfgang Petritsch, bivši visoki predstavnik i predsjednik Fondacije Marshallov plan Austrija.Koliko je sam doprinio dizanju nacioanlističkih tenzija u Federaciji instalirajući Vladu Alijanse 2000-e potom udarajući tenkovima na jedinu hrvatsku banku u BIH, i posljednju domaću banku ujedno neće reći.
Kako smatra, odgovornost za zastoj u BiH je podijeljena. Na jednoj strani, ističe, problem je na manjku interesa EU, ali glavni problem, kako smatra, je unutarnje prirode.Dakako odgovornosti na njemu nema. On je demokrata i super lik.
“Pogledajte koliko dugo su isti političari na sceni. Recikliraju se stare strukture. Nema novog početka, nema nove inicijative”, rekao je Petrič.
NN: Ima li berlinski summit posebno značenje za našu regiju? Mijenja li on nešto suštinski u odnosu EU prema Balkanu?
PETRIČ: Najveća razlika u odnosu na sve dosadašnje konferencije je da je ovdje u pitanju kontinuitet. On obuhvaća razdoblje 2014-2018, Austrija organizira sljedeće godine, a Francuska je izrazila spremnost da organizira summit nakon Austrije. U okviru tog četverogodišnjeg razdoblja izravno se provjerava ima li napretka. Biće uspostavljeni precizni vremenski okviri – koji projekti su potrebni, koliko će trajati, sve će biti iskoordinisano.
NN: Znači, ovo liči na nešto suštinski drugačije u odnosu na sve procese koje smo imali dosad?
PETRIČ: Tako je, ovo izgleda značajno drugačije. Evropa je naučila dosta iz proteklih 20 godina. Negdje do 2007. ili 2008. bilo je napretka, ali poslije toga – jer BiH i dalje nije pronašla zajedništvo svojih različitih skupina, niti su njene političke grupe našle spremnost na kompromis – dolazi do nazatka.
NN: Jesmo li onda izgubili sve te silne godine iza nas?
PETRIČ: Kao što sam rekao do 2007-2008. bilo je napretka, a nakon toga to više nije bilo čak ni stajanje u mjestu, već je došao potpuni nazadak i to iu okviru institucionalne suradnje unutar zemlje bazirane na Daytonu iu okviru ekonomije također. Naravno, moramo uzeti u obzir i globalnu krizu od 2007. i 2008. Ali u najvećoj mjeri razlozi za nazadak su unutarnji. Jednostavno, izostale su reforme koje su prvih godina kroz ogroman trud često oktroisane od strane međunarodne zajednice.
NN: A da nije možda baš u tome problem što su reforme oktroisane, kako ste rekli, a ne da su rezultat unutarnjih procesa?
PETRIČ: Točno, to je problem, ali morate razumjeti da je u prvim godinama nakon rata u prvom redu zadatak bio osigurati sigurnost, da se naoružani ljudi ponovno ne sukobe. Morali smo jako puno posla uraditi u jako kratkom vremenu, tako da nije bilo dovoljno preuzimanja domaće odgovornosti i domaće inicijative. Međunarodnoj zajednici je prioritet bilo sprječavanje novog konflikta. Odmah nakon toga fokus je bio na ekonomiji – da se ljudi zaposle i na neki način odvoje od tog nacionalističkog okruženja. I tako smo došli do 2007, kada kreće proces unatrag. Interes EU je malo oslabio, au zemlji nije bilo političke promjene. Pogledajte koliko dugo su isti političari na sceni. Recikliraju se stare strukture. Nema novog početka, nema nove inicijative, a odgovornost za to je podijeljena. Primarno, ovo je vaša zemlja. Ali također, zbog financijske i gospodarske krize pažnja Europe nije više bila na BiH. Zbog krize u Ukrajini to se može i nastaviti.
NN: Hoće li Ukrajina pojačati interes za Balkan, ili ga dodatno oslabiti?
PETRIČ: Kada su me u Berlinu pitali o BiH rekao sam da baš zbog krize u istočnoj Europi postoji opasnost destabilizacije Balkana.
NN: Da li se Berlin desio u ovom trenutku baš zbog Ukrajine?
PETRIČ: Ne izravno, ali mislim da je postojala jasna spoznaja savezne kancelarke Angele Merkel i njezinih ministara da problem zapadnog Balkana treba usmjeriti ka rješenju dok se još relativno lako može kontrolirati.
NN: Da li je onda Balkan određeni test za vanjsku politiku Europe?
PETRIČ: Točno tako. Puno stvari se u ovom trenutku poklopilo: nova Europska komisija, novi predsjednik EK-a, novi predsjednik Europskog vijeća, novi parlament … A osim toga posljednjih godina kao vodeća zemlja Europe Njemačka je preuzela inicijativu. Ali nije sve na Balkanu tako crno. Pogledajte Srbiju i Kosovo. Na obje strane pojavili su se političari s vizijom koji su se odmakli od politike rasizma i nacionalizma i došli do suradnje koja je uvjet za ulazak u EU. U BiH se, nažalost, dogodilo upravo suprotno. Ona se sve više udaljava od ideje EU ii dalje prevladavaju ideje nacionalizma.
NN: O nacionalizmu bih malo kasnije … Kancelarka Merkel je na pres-konferenciji nakon summita upotrijebila termin “brzo proširenje”. Ima li ovaj izraz veliko značenje?
PETRIČ: Ona je time željela naglasiti hitnost rješavanja problema na Balkanu. Ona je uvidjela kako se različiti konflikti mogu namnožiti i pretvoriti u jedan veliki konflikt. Uvidjela je kako slabe države postaju skupina i jedinstveni problem. Primjer za to je Bliski istok. Granica između Sirije i Iraka praktično je izbrisana, a cijeli se region pretvara u jedan veliki konflikt. Opasnost je da se tako nešto dogodi na Balkanu, a tu mislim i na države EU. Bugarska nije previše jaka, Rumunjska također ima probleme.Pogledajte neriješeni problem između Makedonije i Grčke. Čak je i Slovenija u ozbiljnoj ekonomskoj krizi.
NN: Želite li reći da postoji strah Europe od našeg regiona?
PETRIČ: Rekao bih zabrinutost da ne dođe do naglog širenja gospodarske krize koja bi dovela do još slabijeg razvoja, a to u krajnjoj liniji može dovesti do ozbiljne katastrofe. Upravo je zato naglasak konferencije bio na ekonomiji. I zato mislim da je jako važno što je do te konferencije došlo. Važno je naglasiti da postoji novac za projekte. U pitanju su milijarde! U interesu je Europe da ovdje dođe do ekonomskog razvoja. Balkan je u samom srcu Europe. Banjaluka je nekoliko kilometara udaljena od EU.BiH i Srbija su jako važne države za Europu.
NN: Odlično poznajete situaciju ovdje, kao visoki predstavnik upoznali ste sve naše političare. Ima li promjene u njihovim stavovima? Vidite li napredak, želju za rješenjem situacije?
PETRIČ: Kod nekih da, ali ne kod svih, i to često ne kod onih čiji je utjecaj odlučujući. Imam svoje mišljenje o tome. Znate, Beč je nakon Chicaga treći najveći “srpske” grad. Kada u Beču sjednem u taksi velika je vjerojatnost da je Srbin za volanom. Oni su vrijedni, mnogo rade, često im je familija u Banjaluci ili na Palama, koju financijski pomažu. Oni su jako dinamični. Tu dinamičnost moramo prenijeti u BiH. A ključ je ekonomija, i zato je njemački ministar gospodarstva Gabriel poslao ključnu poruku: Svaka zemlja mora sama osigurati uvjete za bolje poslovno okruženje – radna mjesta, obrazovanje, itd. Tada će i političke probleme biti lakše riješiti.
NN: Sad smo došli do pitanja nacije, nacionalizma, etniciteta … Vi kao Austrijanac nadam se da bolje razumijete da nije svaki nacionalni osjećaj u BiH nacionalizam i da ovdje postoji ta etnička posebnost.
PETRIČ: Imam razumijevanja za to. Odrastao sam u Južnoj Koruškoj. Ona je bilingualni – tu imate slovenski i njemački jezik. Mnogo godina tu je bilo velikih sukoba. Moj nekadašnji šef, bivši austrijski kancelar Bruno Krajski je čak bio fizički napadnut na ulici 1972. dok je pokušavao riješiti te probleme.Tako su mi ti nacionalistički osjećaji i te kako dobro poznati.
NN: Kažete – nacionalistički. Da li su nacionalna osjećanja baš uvijek nacionalizam?
PETRIČ: Ja govorim o ekstremizmu. Uvijek sam protiv ekstremizma. Nemam ništa protiv ljudi koji se osjećaju patriotskim Srbima, ali to ne smije biti ekskluzivno. Posebno u zemlji poput BiH mora postojati određena otvorenost. Ne smije se druge promatrati kroz prizmu etničkog podrijetla.
NN: Ja mislim da u ovoj zemlji nikad neće doći do napretka ako međunarodna zajednica ne prizna nacionalna osjećanja koja u BiH postoje. Sviđalo se to nama ili ne, to se nikad neće dogoditi.
PETRIČ: Apsolutno! Potpuno ste u pravu.
NN: Ali stranci ovdje često to ne razumiju!
PETRIČ: Problem je kada se etnička osjećanja zloupotrebljavaju politički. Važno je da čovjek zna tko je, što je i odakle potječe. Ali nikad na štetu drugačijeg! Ne smije postojati hijerarhija u smislu “Srbi su najbolji, Hrvati su loši, Šiptari ništa ne vrijede”. To se ne smije događati!
NN: Mogu li nacionalne posebnosti biti uključene u državnu strukturu BiH u smislu zaštite nacionalnih interesa ili ne mogu?
PETRIČ: Naravno, zaštita je vrlo važna, ali ona ne smije dovesti do blokada funkcioniranja zemlje! Znači, potrebno je pronaći pravu mjeru a ta mjera često znači određeni kompromis prema “drugima”. Potrebna je tolerancija, međusobno razumijevanje. Dejane, uvjeren sam da i vi imate slično iskustvo – ne postoje samo dobri ili samo loši u nekom narodu. Nije bitno jesu li ljudi iz Europe, Amerike, Azije ili Afrike, u svakom narodu postoje dobri i loši ljudi. Svaki narod ima ljenčine, ima vrijedne, itd. Ljudske osobine ne mogu se omeđiti etničkim granicama.
NN: Moje iskustvo je da je u BiH međunarodna zajednica uvijek vještački forsirala partije koje nisu etničke u namjeri da nekako “prevlada” etnicizam, nacionalizam. I to je dovelo do problema …
PETRIČ: Ali te etničke partije su vodile rat! Bez obzira je li to Miloševićeva, Tuđmanova ili Izetbegovićeva partija. Sve one su forsirale taj ekskluzivitet jedne nacije.
NN: Mislite li da su te partije stvorile jaka nacionalna osjećanja u narodu, ili je narod stvorio te partije upravo zato jer je imao ta osjećanja?
PETRIČ: Dobro, to je uvijek uzročno-posljedični proces. Jedno utječe na drugo. Osjećanja identiteta su duboka osjećanja – Tko sam ja i gdje pripadam? I to tako treba da bude. Rat je, naravno, uništio povjerenje među zaraćenim narodima u BiH. To moramo prevladati na način kako smo to učinili u Švicarskoj i drugdje u Europi.