Na temelju dojave anonimnog svjedoka koji je tvrdio da je prisustvovao likvidaciji, u mjestu Grabež iznad Bihaća pronađena je plastična bačva s ostacima kostiju. Svjedok je tvrdio kako je Šantić dovezen pretučen, a zatim likvidiran s četiri metka, nakon čega mu je tijelo strpano u bačvu.
U noći s 8. na 9. ožujka 1995. iz hotela Sedra gdje se slavio Dan žena otet je general Vlado Šantić, zapovjednik Hrvatskog vijeća obrane za područje Bihaća.
Bio je to velik skandal koji ipak “nije ugrozio” odnose Hrvata i Bošnjaka. Začudo, okolnosti otmice i likvidacije nikada nisu razjašnjene, a očito ni sustavno istražene, iako je pokrenuto nekoliko istraga i, navodno, potrošen velik novac za rješavanje ovog slučaja. Ni posljednja istraga, pokrenuta početkom 2014., nije urodila plodom jer nije utvrđeno pripadaju li pronađeni posmrtni ostaci pokojnom generalu.
Na temelju dojave anonimnog svjedoka koji je tvrdio da je prisustvovao likvidaciji, u mjestu Grabež iznad Bihaća pronađena je plastična bačva s ostacima kostiju. Svjedok je tvrdio kako je Šantić dovezen pretučen, a zatim likvidiran s četiri metka, nakon čega mu je tijelo strpano u bačvu.
Šantićevi suradnici i obitelj vjeruju kako je glavni krivac tadašnji zapovjednik 5. korpusa Armije BiH, general Atif Dudaković. Likvidaciji su prethodila njihova mnogobrojna neslaganja.
Šantić je Dudakovića javno prozvao što je kao oficir JNA topništvom tijekom 1991. napadao grad Zadar. S druge strane postrojbe HVO-a postizale su dobre uspjehe u obrani Bihaća, koji je već mjesecima bio glavna meta teških napada udruženih srpskih snaga, ali Šantić je optuživan da je gajio dobre odnose sa zajedničkim neprijateljem.
Kobnoga dana, u jednoj od svađa pod utjecajem alkohola, Hamdija Abdić pucao je u časnika HVO-a. Abdić je ubrzo došao po Šantića u Stožer HVO-a, pozvavši ga na sastanak s Dudakovićem u hotel Sedra.
Šantićeva je pratnja u hotelu razoružana, a njemu se otada gubi svaki trag. Suprotna strana izrazila je žaljenje, ali konkretno ništa nije učinila da se slučaj riješi.
Ni hrvatska strana nije izvršila pritisak te je obitelj ubijenoga generala ostala usamljena u dokazivanju okolnosti otmice nakon koje je počinjen ratni zločin, odnosno ubojstvo generala Vlade Šantića.