Muslimanska Armija BiH pokrenula snažan napad na Vareš, hrvatsku enklavu u središnjoj Bosni, izjavio agenciji Reuters glasnogovornik UNPROFOR-a u Sarajevu Bill Aikman, na dan 25. listopada 1993. godine. Nešto kasnije, nakon par dana, iz Vareša i okolice je etnički očišćeno čak 6.000 Hrvata.
U jesen 1993, na Vareš kreće opći napad 10.000 pripadnika Armije BiH. To je za malobrojne Hrvate bio znak za povlačenje i to se dogodilo 2. studenoga 1993. godine.
Hrvatski su se branitelji smjestili u selu Daštansko iznad Vareša, u nekoj vrsti tampon zone, a civili su bili prebačeni u Kiseljak. Od tog dana, proći će gotovo pet godina prije nego što su se prvi vareški Hrvati mogli vratiti u svoje stanove i kuće, u svoj grad.
U vrijeme protjerivanja, na župi su bili župnik fra Mišo Mrljić, te kapelani fra Ilija Piplica i fra Mato Topić.
Fra Mato je poslan s narodom u Kiseljak da organizira smještaj i boravak protjeranim Hrvatima
Povratak u Vareš je bio neprestano opstruiran od strane Bošnjaka, premda je Vareš oduvijek bio grad s velikom većinom Hrvata.
Danas općina Vareš broji 9600 stanovnika od kojih je samo 2600 Hrvata, dok ih je, prema popisu iz 1991. godine, bilo 9016, dakle riječ je o smanjenju broja Hrvata za oko 68 posto.
Katoličko kraljevstvo Bosne srušila muslimanska invazija iz Azije
Hrvati su u Varešu uvijek bili većina, a osobito u obližnjim selima i mjestima, gdje ističemo Kraljevu Sustjesku i Bobovac gdje su stolovali vladari i kraljevi katoličkog kraljevstva Bosne.
Hrvatski katolici, nimalo slučajno, održali su se vjekovima baš na stolnim mjestima bosanskog kraljevstva (Vareš, Kakanj, Fojnica, Jajce).
To svjedoči o snažnom starom hrvatskom identitetu Bosne.
A hrvatske žene, a ne bošnjačke (jer su upravo muslimani Turci srušili kraljevstvo Bosne) ili srpske, u okolici Vareša i Kaknja, preko 500 godina nose crne marame kao znak tuge i žalosti za svojom posljednjom kraljicom Katarinom Kotromanić.
Jedni Hrvati Bosne kroz svih 500 godina čuvaju spomen na Bosnu – kraljevstvo koje je ugasila muslimanska invazija iz Azije.
Posljednja kraljica Bosne Katarina Kotromanić bila je briga katolika i franjevaca ovog dijela Bosne.
Kraljica Katarina je zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem sagradila po Bosni mnoge crkve, među kojima su crkva Presvetog Trojstva u Vrlima, crkva Sv. Katarine u Jajcu, crkva Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine.
Kralj i kraljica su stolovali u katoličkoj i hrvatskoj Kraljevoj Sutjesci.
Problemi Hrvata Vareša danas
Najveći problem s kojim se danas susreću vareški Hrvati jest velik broj starih, bolesnih i siromašnih.
Podaci sve govore: od početka 1996. pa do kraja 2007. u župi Vareš je kršteno 285 djece a umrlo je 824 vjernika. Osnovna škola bilježi također negativne rekorde po broju upisane djece u prvi razred. Podatci iz 2014. godine govore od prvog do četvrtog razreda škola broji tek 81 dijete, i to zajedno s područnim školama na Pogaru, Pržićima, Vijaci i Oćeviji!
Od petog do osmog razreda ih je oko 90, srednjoškolaca je 58. Studenata je 47 i oni su uglavnom na studiju u Sarajevu, Mostaru, Rijeci i Zagrebu. Sve to govori da se Vareš polako pretvara u starački dom u kojemu je život postao borba za preživljavanje.
Mnogi od njih žive zahvaljujući rodbini koja živi u inozemstvu, razasuta od Amerike, preko Europe pa sve do Australije.
Unatoč teškoj trenutnoj gospodarskoj situaciji, postoji veliki potencijal za razvoj općine u području turizma i ekološke poljoprivrede.
„Brojni raseljeni Varešani diljem svijeta i dalje su snažno vezani uz svoj rodni kraj tako da nas raduje da već sada imamo primjere Hrvata – pripadnika treće generacije iseljenika da se vraćaju u domovinu svojih predaka.
Njihov entuzijazam, znanje će zasigurno biti dodatan motor za nove razvojne inicijative a ulaganje u mlade ljude i njihovo obrazovanje bit će jedan od prioriteta“ – istaknuo je nedavno načelnik općine Vareš, Zdravko Marošević.
Ono što nesumnjivo najviše može utjecati na budući život u Varešu jest ponovni gospodarski razvoj i prometna povezanost Vareša.
Pogledajte opravdavanje Alije Izetbegovića o etničkom čišćenju Hrvata u Varešu: