22. prosinca 1993. Križančevo selo – Liječniku pozlilo tijekom obdukcije civila

Tijekom rata, potpune blokade i okruženja Hrvata Srednje Bosne, koja je trajala 316 dana, samo u Vitezu su poginula ili su ubijena 653 vojnika i civila. Među 78 ubijenih civila bilo je 21 dijete. Ranjeno je  više od 2000 tisuće vojnika i civila, ostalo je 328 udovica, 22 djece bez oba, a 431 dijete bez jednog roditelja. Gradić Vitez imao je pred rat samo 7.000 stanovnika, a cijela općina 20.000. Broj žrtava Hrvata je ogroman i daleko nadilazi broj bošnjačkih žrtava i u Vitezu i Srednjoj Bosni.

A javnost samo zna, bar donedavno, da su s područja općine Vitez prognani, pljačkani, ubijani samo Bošnjaci.

O kakvom se strašnom zločinu počinjenom nad zarobljenim Hrvatima u Križančevu Selu 22. prosinca 1993. radi, neka ilustrira izvod iz zapisnika sa identifikacije masakriranih tijela Hrvata vraćenih obiteljima 39 dana nakon uhićenja i odvođenja. Identifikaciju je vršio ugledni liječnik, dugogodišnji ravnatelj Doma zdravlja u Vitezu, primarijus dr. Franjo Tibold.

U izvodu iz zapisnika stoji:

• Leš br.  1 –  Zdrobljena glava u predjelu vilica, duboka rasjekotina na lijevoj natkoljenici.
• Leš br.  2 –  Zdrobljena glava, izbijene oči.
• Leš br.  3 –  Izbijeno lijevo oko, zdrobljena vilica ulijevo.
• Leš br.  4 –  Zdrobljena glava.
• Leš br.  5 –  Zdrobljena glava odozgo, lica nema
• Leš br.  6 –  Zdrobljena glava, pomjerene vilice s lijeve strane udesno, zdrobljena natkoljenica.
• Leš br.  7 –  Zdrobljeno lice
• Leš br.  8 –  Zdrobljena glava u potiljku.
• Leš br.  9.-  Preklan, rez širok 15 centimetara
• Leš br.10. – Glava zdrobljena, duboka posjekotina ispod lijevog uha.
• Leš br.11. –  Zdrobljena glava…?

Tu je dr. Tiboldu pozlilo i nije mogao dalje nastaviti identifikaciju. Identifikaciju sa skoro istim opisom završio je drugi liječnik. Naime, liječnik Franjo Tibold nije mogao ni pregledati poginule nego je nakon 11. mrtvog rekao da on više to ne može raditi i neka nastavi tko to može. Kada jedan dugogodišnji liječnik koji se svega nagledao u životu ne može gledati masakrirane, znate onda na što su pokojnici sličili i kakve torture Armije BiH su prošli, piše vitez.info/nekaznjeni_zlocini

Nakon upada bošnjačkih snaga u selo i nekoliko sati poslije dogodio se pravi pokolj nad zarobljenim vojnicima HVO-a i hrvatskim civilima. Selo su opljačkali, a kuće i gospodarske objekte zapalili. Ubijena su 34 vojnika i hrvatska civila, među kojima je bilo žena i staraca, 30 vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Poćulica, a poslije u Zenicu gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. A 39 dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji, UNPROFOR-a i MCK, bošnjačka je strana predala 30 tijela zarobljenih.

Armija BiH je masakrirala sve zarobljenike na kojima su se jasno vidjele posljedice mučenja. Sve je zabilježeno videozapisima i zapisnikom liječničkog povjerenstva koje je vršilo identifikaciju, no…

….još uvijek nema ni najava pokretanja istraga ili podizanja optužnica za ove zločine!

U državi selektivne pravde.

Križančevo Selo, nadomak Viteza, je najveće stratište Hrvata u BiH, u hrvatskoj javnosti i haškom sudu potpuno nepoznati pokolj Hrvata u selu Briševo kod Prijedora.

Briševo je čak zločin koji nadilazi Ahmiće jer nikada nije bio mjesto ratnog sukoba, već čistog iživljavanja i ubijanja civila Hrvata u okupiranom selu. No, kao hrvatsko selo i mjesto nije Briševo nije interesantno ni Haagu, ni Tužiteljstvu BiH, a ni hrvatskim istražnim organima i hrvatskoj državi koja ima pravo na uvid u ratne arhive u BiH. Hrvatska čak ne spominje taj strašan pokolj, isključivo civila, koji su izvršili Srbi, pa Hrvati uopće niti ne znaju da se tamo išta dogodilo, a kamoli da nadilazi Ahmiće ili Stupni Do u Srednjoj Bosni.

U žestokoj borbi tog maglovitog jutra najelitnije postrojbe Armije BiH iz Zenice, Sarajeva i Tuzle probile su liniju obrane HVO-a. Kao što se vidi sva koncentracija Armije BiH bila je usmjerena protiv Hrvata u prešutnom ili dogovorenom primirju sa Srbima koji su tada opsjedali enklave kao Srebrenica, Žepa, Goražde ili Bihać, ali je rat na tim područjima bošnjačko-srpskog sukoba gotovo stao, da bi Armija BiH mogla jurnuti na Hrvate. Tako umjesto pomoći obližnjoj Srebrenici, Armija BiH iz Tuzle napada Hrvate Srednje Bosne. Umjesto pomoći Goraždu, Armija BiH iz sarajevskog područja odlučuje uništiti Hrvate.

Samo 18 dana nakon Križančeva Sela, 9. siječnja, još jedan pokolj Armije BiH u Vitezu. U viteškom prigradskom naselju Buhine Kuće vojnici Alije Izetbegovića počinili su novi strašan zločin nad Hrvatima. Tog 9. siječnja 1994. godine, pripadnici elitnih postrojbi iz Zenice, Tuzle i Kalesije, uz direktno zapovijedanje zapovjednika Trećeg korpusa ABiH, generala Mehmeda Alagića,  pod okriljem maglovite noći, ušli su neopaženo iza leđa domobranima I. bojne Viteške brigade HVO-a, upali u naselje i među vojnicima i civilima, među kojima je bilo djece, žena i staraca, napravili pravi pokolj.

Tijekom rata i potpune blokade Lašvanske doline koja je trajala 316 dana u Vitezu su poginula ili su ubijena 653 vojnika i civila. Među 78 ubijenih civila bilo je 21 dijete. Ranjeno je  više od dvije tisuće vojnika i civila, ostalo je 328 udovica, 22 djece bez oba, a 431 dijete bez jednog roditelja.

S područja općine Vitez, dijela pod kontrolom A BiH prognano je 507 hrvatskih obitelji, odnosno 1519 osoba, njihova imovina je opljačkana, a srušeno je ili zapaljeno 530 stambenih objekata, vlasništvo Hrvata. A javnost, bar do sada, zna samo da su s područja općine Vitez prognani, pljačkani, ubijani Bošnjaci.

O napadima na HVO i nemilosrdnom odnosu prema Hrvatima svjedoči i zapovijed dozapovjednika 3. korpusa Armije BiH, 22. prosinca 1993., nakon koje se dogodio zločin nad Hrvatima u Križančevu Selu: “… uništiti svu živu silu, uključivo žene, djecu i starce na prostoru Novi Travnik, Nova Bila, Vitez, Busovača radi spajanja s prometnicom Vitez-Kruščica. U tu svrhu upotrijebiti sva raspoloživa artiljerijska sredstva, pješadiju, raspoloživa kemijska sredstva i sve goste u slavu uzvišenog Allaha dž.š. … Po izvršenoj naredbi forsirati pravac Pavlovica – Gornji Vakuf uz podršku ‘S’ sa strane.”

O rezultatu napada Armije BiH na Hrvate srednje Bosne svjedoči izvješće koje je predsjedniku Izetbegoviću podnio zapovjednik Glavnog štaba ABiH general Rasim Delić u veljači 1994. godine:

”HVO /je/ eliminisan sa područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znači, kompletna jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu sa centralom u Travniku.“ (Miroslav Tuđman ”Druga strana Rubikona…“, 361)