Yugopapir nedavno je objavio tekst iz svibnja 1962. godine gdje se spominju čak dvije jako slične situacije. Spominje slučaj Stipana Stipića koji je 16 godina proveo u potpunoj izolaciji zbog straha od kazne jer je bio vojni dezerter, prenosi express.hr
Puno je zanimljivija priča o punih sedamnaest godina kućnog zatočeništva Franje Gregova Kovačića koji je napokon napustio svoje skrovište i prijavio se organima Narodne milicije Velikom Grđevcu.
Na to ga je potaknuo Zakon o amnestiji izglasan nešto ranije koji je obećavao milost svim bivšim neprijateljima.
Novinare Arene u Velikom Grđevcu dočekala je cijela obitelj, a među njima nije bilo teško prepoznati Franju. Kako piše u tekstu na Yugopapiru, već izdaleka vidjelo se njegovo blijedo lice, mršavo tijelo i pogrbljeno držanje.
Franjo je imao 37 godina kad je završio drugi svjetski rat i najviše se bojao odmazde zato što je, prema vlastitim riječima, dvije godine proveo u neprijateljskoj vojsci. Zbog straha se odlučio sakriti tamo gdje je mislio da ga nitko neće naći.
Bračni par Kovačić odlučio je pregraditi mali tavanski prostor iznad svinjca. Metar i pol prostora bio je njegova ćelija idućih 17 godina. Djeca su mislila da im je otac poginuo i to je bilo vjerojatno najteže za 19-godišnju Mariju koja je prvi put vidjela oca kad se spustio iz skloništa.
“Teško je bilo, dragi moji. Bilo je trenutaka kad bih najradije napustio sve i izašao na cestu, ali strah od kazne bio je veći. Dane sam kratio promatranjem seljaka kroz malu rupu koju sam izdubio u zidu. Znao sam što svaki od njih radi, kamo ide, s kim se druži. Za njih je bilo veliko iznenađenje kad sam ih prije nekoliko dana sreo na ulici i pozdravio po imenu. Oni stariji, koji su me se još sjećali, čudili su se vidjevši me ovako blijedog i mršavog”, ispričao je Franjo.
“Bila su mi to dva najžalosnija dana. Plakao sam. Gledao sam svatove Ankice i Ede, a nisam mogao biti s njima, da se zajedno veselimo. Žena mi je donijela čašu vina i tako sam proslavio ta dva sretna trenutka.”
Sedamnaest godina proveo je u dragovoljnom zatočeništvu, a kad se predao policiji, ustanovilo se da ga nitko ne traži zbog bilo kakvog zločina tijekom njegove dvije godine u protivničkoj vojsci. Pušten je kući gotovo odmah.
Novinarima je na odlasku kazao:
“Hvala svima! Napišite da sam sretan, da je ovo moje ponovno rođenje”