Published On: Sun, Oct 21st, 2012

12-godišnjim Mostarcima podvaljuju drogu!

Dobna granica konzumenata opojnih droga u Bosni i Hercegovini sve je niža i niža, te se u posljednje vrijeme bilježe slučajevi pronalaska narkotika i kod 12-ogodišnjih učenika osnovnih škola, saznaje ‘Radio Slobodna Europa’ iz policijskih struktura.

Istovremeno, istražitelji i zdravstveni stručnjaci iz oblasti ovisnosti o opojnim drogama upozoravaju kako je konzumiranje droga sve raširenija pojava, pri čemu su – zbog ekonomske krize i besparice u kojoj se bh.. društvo inače nalazi – najrasprostranjenije jeftine i najopasnije opojne droge.

Mnogi rješenje i izlaz iz začaranog kruga ovisnosti vide u uključivanju u tzv. komune ili zajednice, najčešće na vjerskoj osnovi, gdje prolaze kroz trogodišnji program “reprogramiranja” i tako se spašavaju sigurne smrti uslijed višegodišnjeg konzumiranja najtežih droga.

Dalibor Cvjetičanin je Novosađanin, bivši ovisnik o najtežim drogama. Zadnje vrijeme provodi prolazeći kroz terapiju u katoličkoj zajednici “Milosrdni otac”, smještenoj u marijanskom svetištu Međugorju, nedaleko od Mostara.

Nakon višegodišnjeg lutanja labirintom konzumiranja opojnih droga, od najlakših, pa sve do najtežih i najopasnijih, usljed čega je imao i brojne sukobe sa zakonom, a napustila ga je i supruga sa djecom, Cvjetičanin je napokon odlučio potražiti pomoć.

“Tek tada, kada kao jedan navučeni narkoman koji je ostao sam i koji je pokušao nekim normalnim očima da pogleda sebe i svoju budućnost i gdje nije vidio sljedećih sat vremena, bilo mi je jasno da mi je stvarno istinski potrebna pomoć, jer mogao sam biram život ili smrt “, priča Dalibor.

Goran Vidačak je Mostarac, bivši ovisnik koji je najprije prošao trogodišnji program u zajednici “Milosrdni otac”, a gdje sada radi kao jedan od onih koji pomažu svima koji se nastoje spasiti pakla droge. On se prisjeća najtežih trenutaka svog života kao narkomana:

“Ja ‘izbijem’, kako mi to žargonski kažemo 0,20 do 30 maraka, kupim sebi onaj ‘piz’ droge, ‘sredim se’, idem kući … Znao sam par puta, vraćam se kući, plačem u autu … Krivo mi je. Nekako bih sebi pomogao, a jednostavno nema nikakvog rješenja. “

U Ministarstvu unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije u Mostaru kažu kako su Dalibor Cvjetičanin i Goran Vidačak samo kap u moru primjera sve raširenije pojave konzumiranja opojnih droga.

Kažu kako samo u tom dijelu BiH godišnje tužiteljstvu prijave u prosjeku preko 100 osoba zbog preprodaje ili konzumiranja opojnih droga. Stručnjaci tvrde kako je to broj registriranih dilera ili narkomana, ali dodaju kako je stvarni broj od pet do sedam puta veći.

Međutim, ono što je najalarmantnije jeste da je dobna granica uživatelja opojnih droga iz godine u godinu sve niža.

“Ali se dobna granica spustila. Imali smo prije 22, najčešće do 28, međutim ovdje imamo 17-ogodišnjak, au prvoj polovici godini imali smo i 15-ogodišnjak”, kaže inspektor u Sektoru krim-policije hercegovačko-neretvanske MUP-a Nikola Lovrić .

Jedan slučaj Lovrića je posebno šokirao:

“Moje prvo iskustvo je dijete iz šestog razreda – kada su me zvali u osnovnu školu. Djeci su dali pomiješane duhan i marihuanu.”

Snježana Šekerija je doktorica u Odjelu Hitne pomoći Doma zdravlja Mostar. Ona i njene kolege se gotovo svakodnevno susreću s velikim brojem narkomana. Najzastupljenije droge su, kaže, marihuana, heroin, kokain i ‘extasy’.

“Na ovim područjima najviše ima ovisnika o heroinu, koji dosta često kod nas u Hitnu dolaze po taj pribor, po čiste igle, šprice, koje smo mi kao liječnici obvezni dati im da bismo spriječili širenje zaraza”, navodi doktorica Šekerija.

Doktorica Snježana Šekerija upozorava kako je heroin posebno opasan i da usljed njegove konzumacije dolazi do propadanja svih stanica u organizmu, te da je to droga od koje se najčešće umire od predoziranja:

“Ono što je karakteristično jeste da se vrlo lakopostaje ovisnik heroina, čak nakon 10 do 20 dana kontinuirane upotrebe. Za heroin je isto karakteristično da se razvija i psihička i fizička ovisnost.”

Skidanje s opojnih droga ide jako teško i to je bolan proces i za pojedinca i za njegovu okolinu, upozoravaju stručnjaci. Kao i u slučaju oboljenja od raka, potrebno je u ranoj fazi otkriti ovisnika i odmah reagirati.

Odvikavanje traži mijenjanje života ovisnika iz temelja, kaže Anita Begić iz Centra za socijalni rad u Mostaru:

“Osoba mora biti spremna odreći se starih običaja, starog načina života, biti spremna tri godine odvojiti svoga života u terapijskoj zajednici – na neku vrstu ‘reprogramiranja’, od onoga učenja kako se rano ustajati, kako redovito jesti, spavati, kako imati radne obveze . “

Stručnjaci preporučuju da se bivši ovisnik izmjesti u drugu sredinu iz one u kojoj je do liječenja živio. Međutim, prema nekim istraživanjima, svega pet posto ovisnika o najtežim drogama se u potpunosti izliječi od pošasti narkomanije.