U cilju podrške LGTB zajednici u Sarajevu, prenosimo tekst sa portala Avangarda.ba.

Taj portal zastupljen je preko Dženane Karup. Ona se u medijima predstavlja kao hrabra žena. U medijima smatra da je u pravu zato što je starija od sugovornika. Al to sad nije važno.

Ona je prije nekog vremena izlistana na portalu USAID-a kao primateljica granta, čini nam se 40.000$ za obradu raznih tema na Avangarda.ba.

Jedna od tih tema je očito i promicanje prava LGTB populacije. Što je ok. No, čitajući njihov tekst, u kojem se promiču prava LGTB populacije, primjetili smo , da autor, dok piše o prvom Sarjaevo Queer Prideu izbjegava spomenuti da je isti prekinut zbog brutalnog fizičkog napada Vehabija. Ljudi su završili  na traumatologiji. Krvavi.

Autor koristi termin “protesti nezadovoljnih građana”.

Nisu to bili mirni protesti nezadovoljnih građana.Nego nasilni. Potom tamo nisu bili građani. Nego vehabije. Oni sami kažu da ih ne zovemo nikakvim građanima. Odbijaju svaku građansku kulturu. Odbijaju biti dio građanskog društva. Pa nam nije jasno zašto portal kojeg plaća USAID  ima potrebu eufemizirati vehabije kada oni LGTB-ovce nisu nimalo eufemizirali. Bilo je, ponavljamo i krvi.

Tužno je da je u “glavnom gradu svih nas” koji “stoji na usluzi svima nama” budući da uzima naše pare ,danas , i na neposjećenim portalima, opasno  sarajevske vehabije nazvati vehabijama. Zašto? Pa i oni se sami tako zovu?

Možda je vrijeme da Mostar održi lekciju Sarajevu po ovoj temi.Budući da je Hercegovina daleko tolerantnije društvo od Sarajeva. Čak su naše vehabije tolerantnije od sarajevskih. Neki dan nam jedan u kladionici dojavio za jedan par. Ne baš queer par al par.

A Queer je u Sarajevu tek na razini biznisa.  Super projekti i super lova na NGO grantovima  očito kapa.

Evo mi “fašisti”, za razliku od “nezavisne” Avangarde.ba, mi “plaćenički Čovićev portal”  informiramo javnost što je istina o LGTB Sarajevo.

I pozivamo Ustaše/Balije/Četnike homoseksualce i Ustaše/Balije/Četnike lezbijke, Hercegovine, da se uključe u novosnovanu LGTB udrugu “Ero u boroletama” te da se na dan prisjećanja na nesretne žrtve LGTB pride-a u Sarajevu, okuraže na Španjolskom trgu u Mostaru u akciji “Zagrli svog pedera/lezbu iz sokaka makar bio balija/ustaša/četnik”

 

 

Piše: Mirza Halilčević l AvaNGOarda.ba

28. rujna2018. godine, u 18:00 ispred Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu krenut će mirna šetnja – 10 godina poslije: Šetnja u našim cipelama.

Sarajevski Otvoreni Centar organizira ovaj događaj s ciljem da se napravi kratka retrospektiva svega što je urađeno u međuvremenu na polju unaprijeđenja LGBTI prava.

Ovaj događaj osim što univerzalno predstavlja čin solidarnosti i otpora, u isto vrijeme je bitan i za oslobađanje javnog prostora od nametnutih socijalnih normi.

Udruženje Q je prije točno deset godina u Sarajevu organiziralo prvi Queer Sarajevo Festival.

Zamišljen da traje od 24. do 28 rujna, festival je nasilno prekinut već prve noći, kada je od strane napadača povrijeđeno više sudionika/ca festivala.

Ovaj događaj probudio je mračne strane bh. društva. Sve za što se tada naivno vjerovalo da Sarajevo nije, pokazalo se da ipak jeste.

Strašni pozivi na mržnju, linčovanje, obezglavljivanje, sa vjerskim i nacionalnim predznacima podsjećali su više na europsko mračno doba, nego na grad koji je važio za prostor multikulturalnosti.

Zanimljivo je kako se tada, zajedno uz homofobiju probudio i nacionalizam, fašizam, mizoginija i sveopća ksenofobija.

Kreiranje bolje atmosfere

Queer Sarajevo Festival je prvi takav organizirani festival u Bosni i Hercegovini. Kreiran je s ciljem da kroz različite umjetničke oblike bh. publici približi autentično iskustvo života LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini.

Otvaranje festivala započeto je vrlo emotivno, sa oko 400 zainteresiranih građana/ki koji su došli vidjeti izložbu koja je načelno otvarala sam festival.

Ubrzo se nakon tog ispred Akademije likovnih umjetnosti okupila grupa građana/ki koji su skandirajući i uzvikujući različite vjerske citate bojkotirali održavanje ovog festivala.

Iako je događaj bio osiguran od strane policije kao i privatnog osiguranja, fizički je povrijeđeno  (kako mogu drugačije biti povrijeđeni? emotivno?) preko 10 osoba, što je opet samo dio atmosfere straha koja je stvorena i traume koja je nastala tada. Ovaj događaj za mnoge i danas predstavlja iskustvo o kojem nerado govore i kojeg se s mukom prisjećaju.

Iako deset godina ne predstavlja dug period, moglo bi se reći kako je od QSF-a zaista mnogo urađeno  po pitanju kreiranja bolje atmosfere za žvot LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini. Naravno da to nije ni približno onome što bi se moglo okarakterizirati kao pohvalno ili dobro, ali bi se u slučaju potrebe mapiranja napretka ovdje moglo reći kako je on ipak vidljiv. Zakoni koji tretiraju diskriminaciju i socijalne politike unaprijeđeni su amandmanima kojima se jasno imenuju seksualni i rodni identiteti.

Pored toga, mnogo je javnih događaja, tribina, rasprava, kulturnih manifestacija organizirano je u ovih deset godina. Mediji i političari su za nijansu senzitivniji po pitanju ovog društvenog fenomena, što je opet ogromna razlika naročito kada se napravi poređenje sa periodom održavanja QSF-a, kada su mediji i političari sa svih strana kao nikada ujedinjeni linčovali LGBTI populaciju.

U to vrijeme mediji su bili prepuni homofobnih naslova i govora mržnje, dok je grad bio izlijepljen plakatima koji su pozivali na smrt. Organizatorima/cama se spočitavalo i to što se festival održavao u mjesecu Ramazanu. QSF je i prvi slučaj u Bosni i Hercegovini presude u korist jedne LGBTI organizacije. Ustavni sud BiH je šest godina poslije samog održavanja festivala donio odluku da Vlada Federacije BiH i Vlada Kantona Sarajevo isplati odštetu Udruženju Q.

LGBTI pioniri/ke ne smiju biti zaboravljeni/e

Deset godina kasnije, 28 rujna 2018 godine, u 18:00 ispred Akademije likovnih umjetnosti krenut će mirna šetnja – 10 godina poslije: Šetnja u našim cipelama. Sarajevski Otvoreni Centar organizira ovaj događaj s ciljem da se napravi kratka retrospektiva svega što je urađeno u međuvremenu na polju unaprijeđenja LGBTI prava.

Ovaj događaj osim što univerzalno predstavlja čin solidarnosti i otpora, u isto vrijeme je bitan i za oslobađanje javnog prostora od nametnutih socijalnih normi. Podsjećanja radi, Sarajevski Otvoreni Centar u prethodne dvije godine više puta je odbijen u svojim zahtjevima u organizovanom pristupanju javnim površinama. Iako se iste te ulice i trgovi zatvaraju za potrebe drugih uličnih akcija, događaja i sajmova, na zahtjeve LGBTI zajednice nadležne institucije i ministarstva ili se oglušuju, ili događaje tretiraju kao neprimjerene.

U LGBTI događajima nema ništa neprikladno, a naročito u slučajevima gdje postoji kulturni predznak, kao i javno objavljena agenda i program. Isti slučaj važi i za ovu šetnju koja je edukativna i ima za cilj da pozove na odgovornost, kao i da ukaže na važnost sigurnosti u javnom prostoru. Pošto ne možemo baš šetati u tuđim cipelama i identifikovati se uvijek s tuđim autentičnim iskustvima, možemo o njima barem slušati i na taj način dati legitimitet nezahvalnom položaju u kojem se nalaze.

Bitan događaj

Zadnja stanica šetnje biti će Art Kino Kriterion gdje će premijerno biti otvorena i izložba grafičke dizajnerice i ilustratorice Vanje Lazić, kao i slikara Kristofera Andrića, koji u svojim radovima propituju različite motive roda, tjelesnosti kao i seksualnosti. Svi zainteresirani moći će pogledati i dva filma Dana Dansena, nakon čega će biti poslužen i koktel.

LGBTI događaji se po automatizmu demoniziraju i seksualiziraju, što zapravo nema nikakve veze sa realnim životima LGBTI osoba u Bosni i  Hercegovini. Različitim pritiscima, politikama zastraživanja i subverzivnim cenzurama ovakvim događajima se oduzima zasluženo mjesto u javnom diskursu, iako ova populacija i pored svih opstrukcija i dalje i u kontinuitetu nastavlja ukazivati na nepravdu koja se događa u društvu.

Dakako, pitanje različitih oblika cenzurisanja ne obuhvata samo LGBTI zajednicu. Brojni su slučajevi napada i pokušaja sprečavanja održavanja različitih događaja koji uključuju predstave, izložbe, filmske projekcije i druge slične aktivnosti. One nužno ne moraju govoriti o stanju LGBTI zajednice, nego je dovoljno da progovaraju uopće, jer danas je jako teško govoriti kroz bilo koji medij, a naročito u kontinuitetu.

Događaji ove prirode izuzetno su bitni za LGBTI zajednicu, kao i za sve građane/ke Bosne i Hercegovine. Kultura sjećanja i stalnog podsjećanja čini se kao nikad potrebnija. Nepravde za koje se mislilo da su pobijeđene u svijetu vraćaju se na velika vrata. Rasizam, nacizam, ksenofobija, islamofobija, klasne podjele sve su izraženije, te je s tim u vezi potrebno kreirati atmosferu i stanje društvene svijesti koje će njegovati plemenite pionire/ke. Tako postupajući krenut ćemo prepoznavat i priznavati i zasluge jedni drugima, jer jedino tada ćemo naše pokrete moći smjestiti u socijalni kontekst. Samo historiju koju poznajemo možemo staviti u službu naše budućnosti.