U šezdesetim godinama prošlog stoljeća rumunjski ekonomist Stefan Mandel jedva je spajao kraj s krajem.
Tad je došao do neobičnog rješenja za svoje brige – osvojit će lutriju. No za ono što je za većinu ljudi bio san koji se bazira na sreći Mandel je imao druge ideje. Matematički genij u slobodno vrijeme proučavao je Fibonaccijeve teorije vjerojatnosti, a nakon godina mukotrpnog istraživanja osmislio je “algoritam za biranje brojeva”, koji je počivao na metodi nazvanoj kombinatorna kondenzacija.
Mandel se hvalio kako tom metodom može predvidjeti pet od šest brojeva koji će pobijediti – što je broj mogućih kombinacija svelo na tisuće umjesto milijune. S grupom prijatelja kupio je golem broj listića, koristeći sve moguće kombinacije. Osvojio je najveću nagradu, vrijednu više od 120 tisuća kuna.
Nakon što je pokrio troškove, ostalo mu je dovoljno da podmiti koga je trebalo te pobjegne iz rumunjskog komunističkog sustava i preseli se u Australiju gdje je sa suprugom i dvoje djece započeo novi život.
No njegovi dobici tek su započinjali – lutriju je osvojio 14 puta a da nije prekršio ijedan zakon.
Nakon što se akomodirao u Australiji, Mandel je shvatio da je u nekim izvlačenjima cijena kupovanja listića svih mogućih kombinacija puno manja od jackpota. Primjerice, ako je izvlačenje brojeva bilo od 1 do 40, postojalo bi 3.838.380 mogućih kombinacija brojeva. Ako je jackpot bio 10 milijuna dolara, a listići svaki po 1 dolar, Mandel bi još uvijek masno zaradio.
Naravno, još uvijek je imao nekoliko zapreka – prikupiti kapital za listiće, a zatim kako ih fizički sve ispuniti. U to vrijeme radio je kao agent za prodaju osiguranja, a slobodno vrijeme koristio je kako bi uvjerio investitore da ulože zajedno i izgrade takozvani loto sindikat.
Također, izumio je sustav automatizacije s računalima i printerima koristeći algoritam za ispunjavanje listića automatski, koristeći sve kombinacije brojeva, piše News.com.au.
Tijekom 1980-ih, sindikat je čekao da jackpot naraste, prije nego što su kupili tisuće listića.
Grupa je osvojila 12 lutrija i stotine tisuća manjih nagrada diljem Australije i Ujedinjenog Kraljevstva.
No nije sve bilo toliko blistavo. Profiti nisu bili dovoljno visoki, a Australci su naposljetku i shvatili njihov plan pa su promijenili pravila – zabranili su printane listiće te kupnju velikog broja.
No Mandel je u rukavu imao plan B. S profitima koje je već imao odlučio je pronaći lutrije u Americi koje su imale jackpot najmanje tri puta veći od broja svih mogućih kombinacija.
Virginia Lottery bila je idealna. Brojevi su bili samo od 1 do 44, što je značilo da je broj mogućih kombinacija bio milijunima manji nego u drugim igrama. Tad je otvorio službenu tvrtku, Pacific Financial Resources, a pod njom razvio Loto fond. Tisuće investitora uvjerio je da ulože te prikupio milijune dolara u procesu.
U veljači 1992. godine Virginia Lottery imala je jackpot 27 milijuna dolara. Mandel je u to vrijeme već imao 16 zaposlenika u skladištu u Melbourneu koji su tijekom tri mjeseca isprintali sedam milijuna listića te ih poštom poslali u SAD.
Sindikat je osvojio jackpot, uz još gotovo milijun dolara sekundarnih nagrada.
I dok Mandelova metoda nije bila ilegalna, podignula je sumnju te se našao u četverogodišnjoj legalnoj bici. Tijekom tog doba istraživale su ga brojne međunarodne agencije, među njima i CIA i FBI.
Naposljetku, oslobođen je bilo kakvih optužbi, no dok je on osvojio milijune, njegovi investitori dobili su tek 1400 dolara od 4000 dolara uloga – daleko od bogatstva koje im je obećano.
Mandel je 1995. godine otišao u bankrot, a u jednom trenu proveo je 20 mjeseci iza rešetaka u Izraelu zahvaljujući muljanju investitora.
Ovih dana živi u Vanuatuu, daleko od svjetla reflektora.
U međuvremenu su sve američke države zabranile korištenje njegove strategije.
wpDiscuz