Avioni su ove stare godine nestajali s lica neba poput zaprašenih muha. Ljudi su nestajali s lica zemlje u desecima, stotinama na dan, avionskom brzinom. Podli bankari su započinjali ratove, sada već ne zbog puno novca. Čini se, iz zabave. Po principu po kome krv rađa krv kao što lešinar rađa lešinara, nastao je i taj IS. Gomila luđaka spremnih ubiti svakoga, uključujući i sebe. Moj prijatelj Hajan kaže da bi to zlo nestalo kad bi iz tog zla nestalo agenata zapadnih tajnih službi.
__________piše: Veselin Gatalo
Igre gladi su započele. Započele su, baš kao što to biva sa započinjanjem ratnih igara, lošom procjenom. Kao kad psihijatar procijeni da ljudi s istim simptomima imaju i istu bolest, pa antidepresive kombiniraju s akinetonom bez obzira na činjenicu da smo svi različiti. Procjena je loša, da gora ne može biti. Slaveni zvani Ukrajinci progutali su isti mamac, udicu i olovo kao i mi. Mi znamo, ali kao pravi istočnjaci, nećemo priznati da nas huda udica već odavno grebe po jednjaku. Procjena o mentalitetu ruskog naroda je bila pogrešna. Debelo pogrešna. Jedina procjena ruskog naroda je bila ona uzeta, namjerno ili slučajno, od onoga što Amerikanci zovu „srednja klasa“, onoga što je, u desetljeću blagostanja, steklo naviku ljetovanja na Mediteranu i zimovanja na Alpama, onu folušku u koju smo i mi, Bog da nam dušu prosti, povjerovali. Kako rekoše „Prije braka brda i doline, nakon braka dobiješ samo školski atlas“. Mislili su, ti na Zapadu, da ruska „srednja klasa“ neće moći bez toga vraga. I bili su u pravu. Ali, nisu računali na to da će tu srednju klasu pobiti radnici i seljaci, samo ako bude ta klasa inzistirala na tome da prodaju i radnike i seljake Zapadu, kao što su nas prodali za marku po tvornici. Ček ne i za marku po glavi stanovnika, kako imam običaj kazati.
Gospodo iz OHR-a, čisto da znate, Istok nije Zapad. Zapad čini vrijedan radni svijet, navikao na rad i red, na tlačenje onih koji nisu Zapad. Istok je, ipak, naviknut na mir i nespreman na promjene. Istok ne voli pretumbacije. Nije spreman umrijeti za vlastitu dobrobit, ali je spreman boriti se protiv promjene. Zna da se vrijedi boriti za više i bolje, za više para, bolja kola, skuplju odjeću, ljetovanja i zimovanja, zapravo čak samo za jalovu nadu da će mu Zapad to omogućiti, ali nije spreman to platiti gubitkom svog načina života i…
Komplicirano. Ali, pokušat ću pojednostaviti. Francuzi ručaju oko 12. I ostali na Zapadu imaju vrijeme za jelo. Pauze za doručak također. Slaven i „Ilirec“ jedu kad su gladni i ako su gladni. Ne znaju kad će ogladnjeti. Otud ovoliko pekara posvuda. Ogladni čovjek, pa poždere burek. Kaos u njemačkoj vojsci je nastao kad su obroci počeli kasniti. Počela je i sumnja u sustav, rasap Reicha. Slaveni su istrajni u patnji. To vi iz OHR-a koji ovo čitate, ne razumijete. Patnjom ih se ne lomi. Lomi ih se luksuzom, nepotrebnim stvarima koje žele imati. Slaven se krsti pred juriš, spreman umrijeti bez kalkuliranja. Anglosaksonac vjeruje u kraljicu i nagradu ako ostane živ. Ako postoji 10% šanse da pogine, neće se pokrenuti. Eto, samo da znate.
Kako god, sretna Nova godina. A, Bog i duša, neće biti nimalo dosadna.