Dok svakodnevno na vidjelo izlaze nova svjedočanstva o zlostavljanjima u Međunarodnoj školi, koja djeluje u okviru turske obrazovne ustanove Bosna- Sema u sarajevskom naselju Ilidža, koji zgrožavaju normalan svijet, a društvenim mrežama i portalima kruže prijetnje navodnim zlostavljačima malog, tragično preminulog Mahira Rakovca -država šuti.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Šuti Predsjedništvo BiH jer zlostavljanje djece, međuvršnjačko nasilje nije u njihovoj nadležnosti. Šuti Vijeće ministara i federalna vlada, jer, valjda, ono što se događa u učionicama nije dio reformske agende. Šuti federalno neustavno ministarstvo obrazovanja jer obrazovanje nije u njihovoj, već domeni županijskih ministarstava. Županijsko ministarstvo šuti jer im je tako sugerirano iz županijskog tužiteljstva. Županijsko tužiteljstvo šuti jer sprovodi istragu. Sarajevskom Županijskom Pedagoškom zavodu još nitko ništa nije prijavio pa se po njima ništa nije ni dogodilo.
A dječaka silovali i ne samo njega, kako tvrde Mahirov očuh Dubravko i njegova majka Alisa. Potvrdili im učenici te škole. Jedan od njih ispričao im kako se taj okrutni, brutalni, zvjerski čin, zbog čega se, po uvjerenjima njegovih roditelja, Mahir ubio, dogodio na očigled drugih učenika.
-Najindikativnije, ipak, bilo je igranje igre zvane “traženje ratnog zločinca” – jedan vid žmire gdje sam ja bio gonjena životinja… A jednom su moji “drugari” odlučili da me “osunete”, što ipak nije prešlo apsolutnu granicu ljudskog kao u Mahirovom slučaju, posvjedočio je javnosti novinar Aleksandar Brezar o torturama u spomenutoj školi koju je svojevremeno pohađao.
“Sva djeca su podijeljena na dvije grupe ‘favoriti i belajsuzi’, a sredine nema. Učenicima se ne dozvoljava izaći u WC, nakon čega se unerede, presvuku ih bez obavijesti roditeljima, a onda prljavi veš pred svima daju djeci i traumatiziraju ih”, prenosi majka iskustva svoga djeteta koji je pohađao spomenutu školu u Zenici.
Osim djece, veliki mobing trpe i nastavnici koji su, prema njenim riječima, prinuđeni šutjeti i trpjeti, navodi u pismu zabrinuta majka iz Zenice, koje prenosi Klix.ba.
Sve ove i druge tvrdnje demantiraju iz spomenute škole.
Roditelji tragično preminulog dječaka, ali i javnost postavljaju brojna pitanja, na koja država ne odgovara: Po kojem nastavnom planu i programu se izvodi nastava u školama Bosna- Seme. Koji pedagoški standardi se primjenjuju u tim školama. Jesu li te škole eksteritorijalna područja i primjenjuju li su u njima zakonski propisi BiH? Jesu li diplome nastavnika spomenute škole nostrificirane?…
Koliko god vas stiskalo u grudima zbog boli nanesene malom Mahiru, a Bog zna koliko je još Mahira u ovoj zemlji, koji pomišljaju, zbog zla koje im se nanosi, napustiti ovaj svijet, bilo bi lakše kada bi znali da postoji država. Kada bi se ona oglasila i rekla: “Suosjećamo s roditeljima malog Mahira. Ovo je neprihvatljivo. Zahtijevamo hitno provođenje istrage, ne može se tolerirati zlostavljanje djece. Svako dijete u ovoj zemlji mora uživati punu zaštitu države”.
Ali uzalud, nje nema, nema je kada je najpotrebnija; da osjetimo da će pravda stići zlostavljače malog Mahira, da će učiniti sve da se nikada više ni jednom djetetu ne dogodi ono što se njemu dogodilo.
Umjesto riječi ohrabrenja, utjehe, zaštite, država kroz usta onih koji je pretstavljaju nas, svakodnevno smara, terorizira floskulama o “europskim integracijama i tračnicama”, “kredibilnim aplikacijama”, “članstvu u NATO-u”, “rastu BDP-a”, “deviznim rezervama”, “političkoj stabilnosti” i koještarijama, kojih nam je na vrh glave.
Državni dužnosnici ne samo da pokazuju da su operirani od bilo kakvih ljudskih osjećanja, već, izgleda, ne razumiju da šutnjom proizvode opasnu situaciju u kojoj, ljudi kad osjete da se ne poštuje “društevni dogovor”, da će država koristiti represivni i pravosudi aparat da bi ih zaštitila i kažnjavala ugrozitelje njihovih života, prema zakonima, usvojenim u njihovo ime, početi sami koristiti silu da bi se zaštitili, ili po vlastitim mjerilima provoditi pravdu. A simptomi da se baš to događa se upravo pojavljuju na društvenim mrežama i portalima.
Zato predstavnici države, progovorite za Boga miloga, dok ne bude kasno.Ili… idite dođavola./HMS/