“ZBOG teksta koji pišem za svoju redakciju morala sam analizirati sve dostupne informacije iz Bosne”, piše kolegica novinarka koja radi u Bruxellesu, te nastavlja: “Nakon mnogih razgovora, moj zaključak je – nije unitaristički udar. To je gnjev Bošnjaka protiv bošnjačkih nekompetentnih, odvojenih, indiferentnih vlasti. Nije bošnjačko-nacionalistički, jer kao ni vi, ni ja nisam čula niti jednu antihrvatsku ili antisrpsku primjedbu za vrijeme demonstracija. Dakako da se oko toga sve preslaguje, ali inicijalno i najšire, to je antipatija naroda prema vođama, nešto što se više nije dalo izdržati. Argument za unitaristički udar bio je da se radi o napadu na kantone koji su jedina garancija Hrvatima za sudjelovanje u vlasti i samoupravu. Svi napadi na kantone bili su tamo gdje je na vlasti Lagumdžija, dakle SDP, ali u Sarajevu je na vlasti SDA…”
Denis Kuljiš l index.hr
Hvala dragom Bogu i svetom Marku Zuckerbergu pa možeš na daljinu ispravljati krive Drine posredstvom interneta. Odgovorio sam joj: Pa i slobistički udar na Jugoslaviju nije bio primarno unitaristički nego antibirokratski. Ne znam zašto o tome pišeš za svoj list iz Bruxellesa – nije mi jasno kakav ti možeš imati u to uvid odanle? Kao da ja pišem zagrebački pogled na nogometnu utakmicu zonske lige u Gornjoj Vukojebini, iako je nisam gledao, ali se nalazim u glavnom gradu zemlje i pročitao sam izvještaje pristranih lokalnih sportskih novinara.
Moram priznati da imam puno trjezniji pogled na stvari otkako sam na Baščaršiji kupio kineski iPhone koji – dovraga! – uopće ne radi. Ali čovjek koji mi ga je utrapio genij je uličnog poslovanja i ja mu se klanjam od zemlje…
Ti si to potpuno krivo shvatila – nije to Lagumdžijin udar na Hrvate i Srbe nego primarno na SDA. Izbori su, i Lagumdžija se boji poraza. Izgredi kojima se prosvjed “nacionalizira” poželjnim sukobom u Mostaru, prizivaju intervenciju inozemnog faktora koji po logici stvari uvijek ude u prilog sarajevskog “serviserskog” gremija prišipetlji međunarodne zajednice, što se ondje rasprostrla preko lijepih četvrti s dobrim restoranima. Prihod NVO sektora premašuje ukupni prihod cijelog industrijskog sektora u BiH! Znači, “nerealni” sektor prerastao je “realni” i ostvarila se zloguka prognoza Tuđmanova savjetnika Slavena Letice s početka devedesetih kad je prorekao nastanak “humanitarne države Sarajevo”, smještene između srpske i hrvatske interesne zone. Između Velike Srbije i Velike Hrvatske, koju su zamislila dva velika nacionalistička lidera, ranije najveća komunista. Dakle, bazična ekonomija te zemlje sad je – proizvodnja žvake. A jedna od bitnih djelatnosti obmanjivanje dobronamjernih ljudi poput tebe praznim pričama i eksportnim multikulturalističkim bajkama. Moram priznati da imam puno trjezniji pogled na stvari otkako sam na Baščaršiji kupio kineski iPhone koji – dovraga! – uopće ne radi. Ali čovjek koji mi ga je utrapio genij je uličnog poslovanja i ja mu se klanjam od zemlje… Hvala bogu što nije imao vremena da mi utrapi leteći kilim ili tapiju kantona Shangri-La.
No, što su to “odvojene” i “indiferentne” vlasti? Ako bi bile “spojene” ili “jedinstvene” bi li bile manje indiferentne, kao ova osjetljiva hrvatska vlada koja je umjesto starog Mercedesa L-klase prešla u novi, skromni Audi A-8? Najbolji primjer “jedinstva” vlasti imaš u Srbiji. To je tek brižna vlast, osjetljiva na nedaće naroda, koji ima prosječno četiri puta niže prihode nego stanovništvo Beograda, gdje također ne vlada blagostanje…
Kojeg si vraga zapela iz Bruxellesa spajati Bosnu?
I, uostalom, kojeg si vraga zapela iz Bruxellesa spajati Bosnu? Pa spoji, brate, prvo Belgiju, koja je svjetski primjer “odvojenih” institucija jedne “nejedinstvene” vlade.
Kako, uostalom, izgleda ustrojstvo Belgije?
Vlast je prepuštena nacionalnim zajednicama koje su definira u geografskim granicama, a imaju nadležnost nad kulturom, zdravstvom, socijalnom skrbi, ekonomijom, energetikom, zapošljavanjem, poljoprivredom, vodoprivredom, urbanizmu, očuvanju prirode, financijama, trgovini s inozemstvom i lokalnom upravom.
Vlast je ustrojena na tri razine.
“Savezna”, u Bruxellesu. Zatim tri “jezična”, zapravo nacionalna entiteta: flamanski (govori se nizozemski jezik), francuski i njemački. To se preslikava u tri regije: Flamansku, podijeljenu u pet provincija; Valonsku, također razdijeljenu na pet provincija i departman glavnog grada, valonskog Bruxellesa. Ustavno priznate jezične i teritorijalne zajednice omogućile bi formiranje sedam skupština, tri po jezicima, tri po regijama, ali su štedljivi flamanski političari koji preziru rasipne Valonce 1980. svoje kantone integrirali, pa ih je u Belgiji ostalo ukupno pet – jedan flamanski i četiri ostala.
Što tu, dakle, imamo? Saveznu belgijsku vlast (kao republičku u BiH), zatim Republiku Flamansku i Valonsko-briselsku Frnkofonsku Federaciju, s ukupno pet “kantonalnih” skupština, od kojih je jedna briselska, kao ona sarajevska koju su sad zapalili pristaše Željka Komšića i Zlatka Lagumdžije.
Da mi u Hrvatskoj konstruiramo neracionalnu vlast po uzoru na Belgiju, imali bismo tri skupštine, Kajkavsko spravišče, Čakavski sabor i štokavsku skupštinu na Duvanjskom polju, te tri regije – Zapadnu Hrvatsku, Istočnu Hrvatsku od pet županija i zagrebački nezavisni Bandustan s ustavnim prerogativima, kao posebno teritorijaliziran glavni grad.
“Problemi BiH tako su gorući da se bi ih vidjela iz svemira da živiš na Mjesecu”
Tu se moja prijateljica iz Bruxellesa stala braniti. “Pisala sam samo o odnosu EU-a prema Bosni, o tome što misle i što će eventualno učiniti, ako će išta poduzimati. Što je tzv. EU-bosanski pothvat, zašto zapinju, pa Sejdić-Finci i to… Ne bih, naravno, sa 1800 km udaljenosti, pisala reportažu. Ali što mi želiš reći oko belgijske federacije? Da se raspada? Pa da, točno, makar ne znam da li će proces ići do kraja. Znam da je to uzor za RS, i da će možda BiH tako završiti.”
Dobila je odmah potporu – neki su se uključili i poručili: Bravo, problemi BiH tako su gorući da se bi ih vidjela iz svemira da živiš na Mjesecu.
Nisam se dao… Rekoh: Evo zahtjeva tuzlanskih prosvjednika koje su urbi et orbi, preko preko portala Index.hr, uputile grupacije koje se potpisuju s “Udar” i “Revolt”. Čini se da su autentični, baš kao da su ih pisali polupismeni tuzlanski studenti, ne bih rekao da su se radnici mašili pera ili tableta. Traži se:
(1) Ostavka Bakira Izetbegovića i Nebojše Radmanovića predsjednika Bosne i Hercegovine, te prijelazno preuzimanje vlasti od strane Željke Komšića (Gosp. Komšić je educiran u jednoj od top 5 svjetskih institucija u smjeru političkih nauka, dok Izetbegović ima diplomu arhitekta, a Radmanović diplomu sa filozofskog fakulteta).
(2) Zakon u Bosanskohercegovačkom državnom ustavu koja će zabraniti postojeće i buduće nacionalističke i religiozne političke partije i opredijeljene stranke.
(3) Ukidanje kantona i entiteta, sa ciljem smanjenja javne potrošnje.
(4) Ujedinjenje Bosne i Hercegovine kao cjeline.
(5) Izgradnja Bosanskohercegovačkog građanskog identiteta umjesto identiteta narodnosti.
(6) Raspuštanje političkog utjecaja iz sistema javnih škola i firmi.
(7) Ostavka svih nacionalno-religiozno opredijeljenih političara.
(8) Početak pristupnih ugovora sa NATO savezom i Europskom Unijom.
Ujedinjenje BiH kao cjeline može se proklamirati kao i svetost braka, ali bit će ga teško održati
Ne zna se kako su ti zahtjevi agregirani, koje od njih sugerirao “Revolt”, grupa koja valjda pljačka robne kuće, a koje “Udar”, bit će više zaokupljen tučnjavom sa specijalcima. U svakom slučaju, prvo je i najvažnije – traži se koncentracija vlasti u rukama “osjetljivog” Željka Komšića. Uvijek se sjetim kako mi je kolega, sarajevski novinar pričao kako Komšić dođe da se šiša kod njegova brijača u jedan od onih dva sa dva lokala, a vani ga čekaju tjelohranitelji, jer za svih unutra nema mjesta.
Komšić je, inače, završio sarajevsko pravo, a zatim, u Washingtonu, jedan leadership-kurs od mjesec dana. I sad, ako ga smjesta ne postave za lokalnog Džingis-kana, gnjevni Bošnjaci ima da zapale pola đačkih domova po Sarajevu, opljačkaju sve robne kuće u Tuzli i orobe banke po Mostaru.
“Udar” i “Revolt”, bošnjački radničko-studentski Krik i Bijes, traže također ukidanje “nacionalističkih” i “religioznih” stranaka, valjda samo u Bosni, jer bi se inače morale zabraniti i Merkeličin kršćansko-demokratski CDU i svaka francuska stranka s pridjevom koji vrijeđa druge stanovnike višenacionalne Europske unije. Ujedinjenje BiH kao cjeline može se proklamirati kao i svetost braka, ali bit će ga teško održati i još će teže biti kontrolirati striktno uvođenje toga bh-građanskog identiteta – valjda će neke inspekcije ići po kućama da vide variš li smjerno bosanski lonac, ili si krenuo u neki opasni eksperiment s blitvom na maslinovom ulju…
“Ostavka svih nacionalno-religioznih političara”… To će biti dosta teško verificirati. U Jokohami, japanski su izolacionisti u doba šogunata od europskih trgovaca koji bi se ondje iskrcali, zahtijevali da gaze po hrpi križeva. U Tuzli će možda tražiti da prospektivni funkcioneri otiru guzicu stranicama iz Kurana, a papine slike da nabijaju na lingam.
Nostalgija za nepostojećom Bosnom!
“Vidjela sam da traže ukidanje kantona i entiteta”, pobunila se kolegica, “no za njih je to leglo uhljeba i korupcije. Pa dobro, sjeli su i pisali, vidiš da je to zbrda-zdola, lopatom nabacano, a ne duboko promišljeno i ubojito. Znaš što je to? Nostalgija za nepostojećom Bosnom!”
Da, ali takvu nježnu nostalgiju za unitarnom Jugoslavijom iz doba Aleksandra Rankovića podjednako iskreno su osjećali mnogi Srbi početkom devedesetih, čak i neki moji beogradski prijatelji, a posljedice su nam dobro poznate. Nemam ja ništa protiv nostalgije kao takve, i sam je osjećam za raznim aspektima vlastite mladosti, čak i prema onoj izgubljenoj godini koju sam protratio u JNA, trčeći sa svojim M-53 na “Titovo brdo”, da bih isaplio cijeli redenik sa svjetlećim mecima… Ali ako osjetim nostalgiju za Splitom, ili za Jugoslavijom iz osamdesetih kad je prodrla trava i komadi se napokon opustili, ne znači da trebam sići dolje u Todorićev dućan, zapaliti ga i opljačkati pa zatražiti da se ukine svih dvadeset hrvatskih županija. Što bi svakako trebalo napraviti. Ja mislim da naši političari nisu ništa manje neosjetljivi, a o uhljebima mislim da je besmisleno da nam govore iz glavnog grada kontinentalnog uhljebiteljstva – Babilona Kaldejskoga neosjetljive birokracije, gdje stanuju mandarini bez ikakva demokratskog legitimiteta, usto utočišta svih manifestacija mnogoruke NVO-Šive.
Usputni prolaznici opet su se uključili pa mi prigovarali: “Za vas su svi jednaki. Analize su vam bespotrebne i jednodimenzionalne. A ovdje je sve užasno komplikovano, dok su nam ruke apsolutno vezane, ne možemo uspostaviti smisleno strukturirano društvo. Uostalom, ti demonstranti ne šljive ni Komšića, zar ne? U biti nikoga od onih koji su na vlasti! Ipak je to što pišete presipanje iz šupljeg u prazno. To što pišete je bezdimenzionalno…”
I kolegica se nećka: “Malo sam zaboravila kako je izgledao početak antibirokratske revolucije, ali koliko se sjećam, bila je usmjerena protiv autonomije Vojvodine, dakle protiv autonomije, na vlasti su bili tzv. autonomaši, dok u ovom bošnjačko-bošnjačkom sukobu SDP i SDA, nije tako…”
Još jedan se ubacio mudrujući: “Prijašnji unitarizam bio je velikosrpski, a ovaj bosanski to sigurno nije”. Drugi napominje: “A teorija s Fahrom, da je on potkurio, zar to ne pije vode?”
Pa naravno da su svi isti!
Nevolja je u ovakvim internetskim raspravama što moraš kao Miyamoto Musashi odjednom udariti na sto sabalja, ali za samuraja to nije neki problem…
Napisao sam: Pa naravno da su svi isti! Samo ljudi se razlikuju, a ne narodi, pogotovo balkanski, to je sve isti genotipski potvrđen soj koji seže u mlađe kameno doba. A što je “bezdimenzionalno”? I ruke nam nisu zavezane da stvorimo smisleno strukturirano društvo – to je besmislica. Bosna se mora uklopiti u europski format. Mora se federalizirati, kao što je proklamirao i Europski parlament. Izbori moraju biti izravni, svaki funkcioner mora imati demokratski legitimitet. Treba ukinuti SVE NVO-aktivnosti osim humanitarnih i sav novac usmjeriti isključivo u investicije, ali ne preko države, nego preko banaka, za privatne poduzetnike. I točka. Sad je u NVO-sektoru zaposleno 90.000 ljudi. Samo u prvih pet godina u BiH je uloženo 5 milijarda dolara, a zatim se gotovo podjednako mnogo ulagalo… Ali u same gluposti, u fabrikante tih lažnih priča kojih sad pretječe za izvoz. A trebalo je podizati termoelektrane – u BiH grade ih sad Rusi, Kinezi i Vuk Hamović. Trebalo je uložiti u pogone drvne industrije, u proizvodnju opeke i crijepa, što se sad uvoze iz Hrvatske. Kao i mlijeko. A travnički sir proizvode vahabiti. Uskoro ćeš auto morati popravljati kod neke alevitske sekte, dok će ti kotače centrirati mevlevije…
A kako je izgledao početak antibirokratske revolucije? Pa upravo ovako. Miloševiću su smetali “autonomaši” u Vojvodini pa je dao da se kamenuje zgrada njihove “kantonalne” administracije u Novom Sadu, smetali su mu Albanci, pa je poslao jurišne odrede da im oduzmu bilo kakve prerogative, kao što sad bošnjačka falanga pokušava u Mostaru, nakon što su u Bihaću zapalili kuću predsjednika SDA, koji je s familijom morao pobjeći u Hrvatsku.
Ako se Bošnjaci bune protiv bošnjačkog rukovodstva, aferim! Ako štogod pritom i zapale, mašala, njihovo je, pa ako uživaju sveopću podršku napredne domaće javnosti, vala, mogu. A ako je SDP odlučio da se obračuna s Izetbegovićevim kadrovima uličnim nasiljem, ni to se ne čini kao nešto što bi moglo dovesti do destabilizacije ili rata – to, bezbeli, pripada u nadležnosti domaće policije. Ali ako ministar policije – lokalni tajkun Fahrudin Radončić ne želi suzbijati prosvjede, nego još “kuri vatru” jer sebe vidi kao pobjednika poubijaju li se ili onemoguće ta druga dva klana, “crveni” i “zeleni”, sarajevski Bloods and Blues, onda je to problem koji mora riješiti federacijska skupština, a ako je ona blokirana, predstavnik međunarodne zajednice. On upravo stoga ima “bonske ovlasti”, može ga ukloniti s mjesta ministra, a ravnateljstvo policije izravno zadužiti za održavanje javne sigurnost, ali tada bi na čelo policije trebalo dovesti jednog stranog funkcionera, ja bih preporučio – flamanskog. Tako se uvijek radilo u vilajetu: pošalje se Omer paša Latas koji raznese raju na albanskim handžarima, i poslije – mirna Bosna. A onda se svi staloženo mogu posvetiti ustavnim promjenama. Koje su nužne. A kako god da se provedu, Željko Komšić nestat će, grehota onog njegova kursa, ali on nema nikakav demokratski legitimitet – kao marioneta, jalijaški Karadžoz, izabran je od Lagumdžijinih esdepeovaca ne bi li se napakostilo Hrvatima i delegitimiralo etničku trodiobu vlasti. U federaliziranoj Bosni i Hercegovini Željko neće više naći mjesta jer nema svoju stranku, niti bi u bilo kojoj postojećoj ili zamislivoj mogao doći dalje od klupa sarajevske gradske skupštine. Da, obične skupštine, tu ne treba kanton, budući da je naprosto riječ o glavnom gradu bošnjačkog entiteta. Etnički prilično čist, ipak je lijep, ima još tu čarobnu poluorijentalnu atmosferu i arhitekturu iz razdoblja multikulturalizma, pa bi mogao privući mnoštvo turista – ali da dolaze i provode se za vlastite pare!