Trideset i dvije godine od pogibije brigadira Božana Šimovića, legendarnog zapovjednika HVO-a, Zvirovići su još jednom postali mjesto okupljanja svih onih koji pamte, koji razumiju veličinu žrtve i koji znaju da hrabrost nije samo riječ, nego odgovornost. Komemorativni skup “U spomen na hrvatske vitezove” održan je danas s posebnim pijetetom, jer svaka godina koja prođe donosi težinu pitanja: koliko smo dostojni njihovih žrtava?
Hrabrost koja ne blijedi
Božan Šimović nije bio samo zapovjednik. Bio je simbol, lider čija je hrabrost nadahnjivala ljude oko njega. Poginuo je na području Rotimlje, vodeći svoje suborce u trenucima koji su odlučivali o opstanku mnogih. Danas, trideset i dvije godine kasnije, njegovo ime nije samo podsjetnik na heroizam Domovinskog rata, nego i poziv na nezaborav.
Uz njega, komemoracija se prisjetila i devet hrvatskih vitezova iz župe koji su dali svoje živote u Domovinskom ratu, kao i 77 žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Svaka od ovih brojki nosi priču, sudbinu, život koji je ugašen u ime slobode i opstanka hrvatskog naroda.
Važnost nezaborava
Danas je u Zvirovićima, nakon polaganja vijenaca na spomen-križu i na grobu Božana Šimovića, služena sveta misa u crkvi svete Ane. Ali ovo nije bila samo misa. Ovo je bio trenutak da se svi okupljeni prisjete zašto su oni poginuli – i zašto ih mi ne smijemo zaboraviti.
Jer svijet koji zaboravlja svoje heroje postaje svijet bez identiteta. A povijest nas uči da zaborav donosi propast. Naša je odgovornost osigurati da imena poput Božana Šimovića ostanu ne samo na spomenicima i u molitvama, nego i u svijesti budućih generacija.
Poruka hrabrosti za budućnost
Božanova hrabrost nije bila samo u vođenju bitaka, nego u nepokolebljivoj vjeri u ono što je ispravno. On nije odustajao, a ni mi ne smijemo. Jer ako zaboravimo njih, zaboravljamo i sebe.
Ovakvi komemorativni skupovi nisu samo ritual. Oni su podsjetnik da smo dio nečeg većeg. Dio naroda koji je opstao zbog ljudi poput Božana Šimovića i svih hrvatskih vitezova.
I zato, danas u Zvirovićima nije bilo samo sjećanje. Bila je to poruka. Poruka da hrabrost i ljubav prema domovini nadilaze vrijeme. Da je njihova žrtva temelj na kojem stojimo. I da ih nikada, ali nikada, ne smijemo zaboraviti.