U Sudu BiH danas će biti nastavljeno suđenje Azri Bašić za ubojstvo i zlostavljanje zarobljenih srpskih civila u Domu JNA u Derventi i na području sela Polje 1992. godine. Na ročištu održanom 12. svibnja, svjedok Tužiteljstva BiH Zagorka Kuzmanović rekla je kako joj je suprug Mile, koji je bio zarobljen u Domu JNA u Derventi 24. travnja 1992., ispričao da je Azra Bašić malim nožem presjekla grkljan Blagoju Đurašu. Kuzmanović je pred Sudom BiH rekla da je tijekom zarobljeništva njen suprug najviše strahovao od Bašićeve, te objasnila kako se sa suprugom vidjela tri mjeseca nakon zarobljavanja, kada joj je ispričao što se dešavalo sa srpskim civilima iz naselja Čardak u Domu JNA u Derventi.
Danju je radila dva posla, a noću spavala na rabljenim madracima prostrtim po dnevnoj sobi, uz stalni monotoni šum kasnonoćnog TV programa. Vozila je rabljeni džip, puno kašljala, i često psovala na nerazumljivom jeziku.
Zove se Issabell.
Prije pet je godina ušla u život Lucy i Stevea Lomana u ulici Pecks Creek 1730 i odmah postala dio obitelji. Za rođendan ih je častila Sacher tortama.
Susjedi u Stantonu, malenom gradiću od kojih tri tisuće ljudi, u srcu savezne države Kentucky, i nisu joj baš mogli naći posebnu manu.
Issabell, prisjećaju se, nije podnosila samo jednu stvar – ratne filmove. To je bilo čudno. U trenu bi je oblio hladan znoj, počela bi mrmljati sebi u bradu, pa naglo promijenila program. Takve neobične ispade prisutni ne bi komentirali.
Uglavnom, život je u domu Lomanovih do prije osam mjeseci išao uobičajenim, pomalo usporenim tokom.
A onda su na vrata pokucali ljudi u crnom.
Na leđima su im bila otisnuta tri slova. FBI.
…
Godine 1992., u Derventi, puna 8062 kilometra istočno od Kentuckyja, usred vrelog ljeta, žena u tridesetima u maskirnoj uniformi nervozno je ušetala u prostranu halu. Iz čizme je izvadila nož. Muškarci svezanih ruku na blatnjavom podu bivšeg Doma JNA odmah su ušutjeli. Mršavu ženu kraće kestenjaste kose znali su pod imenom Azra Dva Noža. Smrtno su je se bojali.
Ona zastane i zapali cigaretu pa ih prostrijeli pogledom. Kraj nogu joj se skutri pas pa joj stane lizati čizmu.
– Samo ti liži, upravo sam zaklala jednog, pa je krv još svježa – obrati se životinji a da je ne pogleda pa se nasmije. Grleni smijeh prohuji dvoranom poput sjeverca. Među svezanim muškarcima počne birati svoju novu žrtvu.
Pogled joj stane na Blagoju Đurašu. On tu noć neće preživjeti.
…
Azra Dva Noža Alešević okrutna je ratna zločinka koja je ranih devedesetih sijala smrt u Bosni I Hercegovini.
Issabell Bašić neugledna je žena široke ruke koja povučeno čeka mirovinu u američkoj zabiti.
Azra i Issabell ista su osoba.
Dvadeset godina nakon krvavog sukoba u BiH, američki ju je FBI 16. ožujka uhitio zbog istražnog zahtjeva Okružnog tužiteljstva u Doboju. Prije točno pet dana na američkom joj je sudu počelo ekstradicijsko ročište na kojem će vlasti morati odlučiti – šalju li Azru u BiH da se suoči s pravdom ili će je odbiti izručiti. Prema njezinu odvjetniku, Patricku Nashu, ishod je prilično neizvjestan.
Njene okrutne zločine Jutarnjem su nakon uhićenja opisali logoraši iz Dervente, a njen mirni život u Americi donedavni susjedi iz Stantona.
Na temelju tih svjedočanstava sastavili smo dvadeset godina dugu priču o kapetanovoj kćeri koja je odrastala u Rijeci, zapovjednici paravojne brigade koja je ubijala po Derventi, i na kraju umornoj ženi koja je starost čekala skrivajući se kod umirovljenog vozača kamiona u Americi.
– Znam. Vas sigurno zanima naša Azrica – dočekao nas je cinično Drago Knežević, predsjednik Udruženja logoraša iz Dervente, pa nastavio u istom tonu.
– Ja nisam imao tu ‘sreću’ da budem njen pacijent, ali mnoge moje kolege iskusile su vrh njene čizme – objašnjava Knežević koji je za vrijeme sukoba u Bosni također bio zarobljen. Za njega je bio zadužen zapovjednik kojem se ne sjeća imena već samo nadimka.
– Taj Tekila me tada vodao iz jednog štaba u drugi, pa sam upoznao mnoge logoraše i čuo mnoga svjedočanstva o Azri Alešević – ističe.
On ju je osobno vidio samo u prolazu. Možda je upravo zato danas živ.
Azra je rodom iz pretežno muslimanskog sela Kotorsko nedaleko od Doboja. Mnoge obitelji iz tog kraja odselile su se u potrazi za boljim životom još pedesetih godina prošlog stoljeća na zapad, a neki su ostali u Rijeci, otkud su se planirali otisnuti prema Italiji. Tamo je Azra i rođena, objašnjava Knežević, barem ako je suditi po službenim podacima iz istražnog zahtjeva Okružnog tužiteljstva u Doboju, i to 1959. godine.
Iz tog je doba malo podataka o obitelji Alešević, ali se priča kako joj je otac bio pomorski kapetan, pa Azri u djetinstvu ništa nije nedostajalo.
Kada je buknuo rat, ona se zajedno s mnogima iz Rijeke vratila u rodni kraj i uzela pušku. Tu počinje velika zavrzlama zbog koje se Azrin odvjetnik Pat Nash nada da će osporiti izručenje.
– Jeste li vi uopće sigurni da je ona bila pripadnica Hrvatske Vojske? – pita Nash i dodaje kako on nikako ne može naći službene podatke koji bi tu činjenicu potkrijepili.
Iako istražni zahtjev BIH tužitelja kaže kako je Azra počinila zločine kao pripadnica 108. brigade HV-a iz Rijeke, u MORH-u nas uvjeravaju kako ta brigada nije postojala.
– Niti jedna riječka brigada nije sudjelovala u sukobima u Bosni, a jedina 108. brigada postoji u Slavonskom Brodu. U Rijeci je osnovana 111. brigada – tvrde u Ministarstvu obrane.
Međutim, na službenom popisu branitelja imena Azre Alešević nema. U Ministarstvu branitelja kažu kako su upoznati sa slučajem, ali su provjerama ustanovili da Azra Alešević, pa ni Azra Bašić službeno nije bila pripadnica Hrvatske vojske.
Misterij ubrzo razjašnjava Okružno tužiteljstvo u Doboju.
– Pogreškom smo objavili da je riječ o 108. brigadi. Ona je bila pripadnica 111. brigade, ali u Derventi je bila prisutna kao pripadnica jedne formacije sastavljene od riječkih dobrovoljaca – kaže Slobodanka Lukić iz tužiteljstva iz Doboja.
Paravojna formacija iz Rijeke?
– Za nas je nevažno kojoj je formaciji pripadala.Teretimo je za teške zločine, objašnjava Lukić.
Azrin slučaj je kompliciran. Podrijetlom je iz muslimanskog sela u BiH, ali je hrvatska državljanka. Ratne zločine počinila je u hrvatskoj uniformi, ali u sklopu paravojne formacije koja nije postojala. Meta su joj bili Srbi, ali motiv osveta zbog napada na Bošnjake. Nakon svega u SAD-u je dobila državljanstvo pa je izručenje još kompliciranije.
Azrin je ratni put ogledni primjer kaosa u Bosni u to doba. Priče o njoj su beskrajne, neke nesumljivo istinite, a neke nevjerojatne.
…
Sudjelovala je u etničkom čišćenju od Bosanskog Broda do Dervente – konkretan je Knežević.
Nakon Uskrsa 1992. godine srpske su zarobljenike dovodili u sabirni centar u bivšem Domu JNA u središtu Dervente, preko puta zgrade Općine. Otamo su odvođeni u jedan od dva logora u okolici.
– Bio je mirotvorac, taj Blagoje Đuraš. Radio je u mojoj tvrtki kao šef knjigovodstva – prisjeća se Knežević.
Za Đurasa kažu kako je izbjegavao politiku i kako je u predvečerje rata pokušavao održati dobre odnose svih triju etničkih skupina u gradu.
– Uvijek je pozivao na kavu, na razgovor, na mir – kažu prijatelji.
Kada je Đuraš s ostalim muškarcima zarobljen, vojnici su ga tukli na podu.
– Bio je ponosan čovjek i rekao je: Samo vi udrite. Nije htio pružati otpor. A onda je došla Azra – govori Knežević.
Izvadila je zloglasni nož iz čizme, što potvrđuje svjedočanstvo dvadesetak muškaraca koji su bili u Domu, došla do Đuraša i da nije trepnula, ubola ga u vrat. Svi su stali u šoku.
– Zaklala ga je hladnokrvno kao da pije kafu – tvrdi Knežević.
Tada za vrat prima prvog do njega i tjera ga da pije krv s rane na vratu. Ovi jezivi detalji nalaze se i u istražnom zahtjevu tužiteljstva BiH. Iako zahtjev nikada nije službeno objavljen, detalja su se dokopale brojne agencije, pa su oni objavljeni i u stranim medijima, čak i u NY Timesu. Spis je službeno tajan.
– Postoji čovjek, 75 mu je godina i zove se Luka Golub. On mi ispričao kako je na svoje oči vidio kako joj pas liže krv s čizama, a ona govori da je krv svježa jer je upravo nekog zaklala – kaže šef logoraša Dervente.
Drugi logoraši svjedočili su da je Azra zatvorenicima kliještima rezala uši, a vrućim žaračima ih hvatala za spolne organe.
Neke je skinula, natjerala ih da pužu po podu punom stakla, a ona bi sjela na njihova leđa i stavila im uže u usta koje je povlačila rukama.
Kada su zarobljenike pretražili, u džepovima su pronašli svežnjeve bivših njemačkih maraka. Azra ih je tjerala da sve zasoljene novčanice pojedu. Morali su piti benzin, a čitavo su vrijeme premlaćivani.
Čuvari logora zasijecali su im nosove, a nekoliko je puta, prema svjedočanstvima preživjelih, Azra osobno urezivali četničko znakovlje na čela zatvorenika.
Odvjetnik Pat Nash kaže kako je najspornije to što u zahtjevu postoje dokazi da je ubila samo jednog čovjeka. Prema njemu, to nije ratni zločin, etničko čišćenje ni genocid, već izolirano ubojstvo koje tek treba dokazati.
– Sudac mora odlučiti ima li pravnih temelja za izručenje BiH. Riječ je o kompliciranom procesu – kaže Nash i dodaje da će čitavo vrijeme Azra Alešević, koju on zna kao Issabell Bašić, provesti u pritvoru u Lexingtonu.
wpDiscuz