SARAJEVO – Unakrsnim ispitivanjem obrane Senada Hakalovića, Nedžada Hodžića i Nihada Bojadžića u Sudu BiH jučer je Rasema Handanović zvana Zolja nastavila sa svjedočenjem na suđenju optuženima za zločine u Trusini u travnju 1993. godine. Podsjetimo, osim Hakalovića, Hodžića i Bojadžića, optužnica tereti Mensura Memića, Dževada Salčina i Zulfikara Ališpagu.
Odgovarajući na pitanja Hakalovićevog odvjetnika Kadrije Kolića, Handanović je ponovila da su pripadnike odreda “Zulfikar” na Trusinu u dvije skupine vodili Hodžić i izvjesni Samko te da je ona bila u Nedžadovoj skupini.
Svjedočenja o strijeljanju
– Eniz Popara i Orhan Juić su pretresali kuće u zaseoku kod Trusine koji se zove Gaj i izveli su neku ženu iz jedne od kuća. Juić ju je poslao na brdo Križ da dovede neke muškarce. S brda su dovedena trojica muškaraca koji su kasnije strijeljani, rekla je Handanović, koja Koliću nije mogla odgovoriti na pitanje “ je li itko iz 45. brdske brigade Neretvica izdavao naredbe pripadnicima odreda ‘Zulfikar’” te je dodala da su im vodiči kazali koje kuće smiju pretresati, a koje ne smiju.
Handanović je jučer ispričala i da je, osim nje, u napadu na Trusinu sudjelovala još jedna žena-vojnik, koja je sebe zvala “slobodnim strijelcem” i nije bila pripadnica nijedne jedinice. Ona je nosila snajper. Kolić je također, upitao svjedokinju “ je li na putu prema Buturović Polju gdje je bila s nekim pripadnicima jedinice naišao civil i njoj osobno rekao: Što to radite, zašto ubijate civile”, no, Handanović se nije mogla sjetiti tog događaja. Nije znala odgovoriti ni na pitanje jesu li Zdravko Drljo i Željko Blažević, koji su strijeljani, bili civili ili vojnici HVO-a.
– Nisam mogla izdati nikakvu naredbu kada je bilo strijeljanje. Mogla sam, ali me nitko ne bi poslušao, tvrdi svjedokinja.
Hodžić pokušao silovati Handanović
Na pitanje odvjetnika Mithata Koče “kada je upoznala njegovog klijenta Hodžića”, svjedokinja je kazala da je to bilo kada su na Igmanu pripadnici odreda “Zulfikar” i Handžar divizije, kojoj je tada pripadala, radili akciju protiv Juke Prazine.
– Nedžad je prije 19 godina bio puno oholiji nego sad, bio je pun sebe. Bio je strah i trepet i za zatvorenike i za vojsku. Pokušao me silovati u hotelu na Mrazištu, kada me zaskočio s Poparom i Edinom Džekom. Tada me je spasio Samko, a Nedžad mi je rekao da ću dobiti metak u leđa čim krenemo u prvu akciju. Samko, Nihad i Zuka su uvijek puštali Nedžada da radi što hoće, prisjetila se svjedokinja Handanović.
Pričala je zatim i o strijeljanju pet do sedam muškaraca, od kojih su neki bili civili, a neki vojnici, te da je zapovjedništvo u Trusini, nakon Samkovog ranjavanja, preuzeo Hodžić.
– Tu smo bili, Džeko, Popara i ja, ne mogu se sjetiti tko još. Bio je i Ramiz Bećiri, ali ne znam je li pucao. Imala sam osjećaj da smo svi pucali. Nedžad mi je rekao da provjerim jesu li ti ljudi mrtvi i da ispucam svakom čovjeku metak u čelo, što nisam uradila, navela je Handanović. Odvjetniku je još odgovorila da je od hrvatskih pripadnika jedinice “Zulfikar” u napadu na Trusinu sudjelovao Mario Leko.
Nastavak 23. travnja
Obrana Nihada Bojadžića, kako je i najavila, jučer je postavljala pitanja Handanović s namjerom diskreditacije svjedoka. Tako je odvjetnica Vasvija Vidović upitala svjedokinju “zašto nigdje nije zavedeno da je u Travniku bila pripadnica Prvog krajiškog bataljuna, te Handžar divizije na Igmanu, a jest evidentirano da je bila pripadnica odreda ‘Zulfikar’”. Handanović je odgovorila da je imala vojne akreditacije iz svih jedinica u kojima je bila. Odvjetnicu Vidović je zanimalo “što svjedokinja zna od napadu na humanitarni konvoj kod Gornjeg Vakufa 29. svibnja 1993. godine kada su ubijena trojica Talijana te je li se tada družila s Hanefijom Prijićem Paragom”, ali je Handanović odgovorila da tada nije bila u Gornjem Vakufu, da je o napadu čitala u novinama te da joj Prijićevo ime ne znači ništa.
Odvjetnica Vidović je prezentirala dopis MUP-a SBŽ-a prema Županijskom tužiteljstvu Travnik u kojoj se nalazi slika optužene, za koju je potvrdila da je njezina, te ju je pitala “je li o okolnostima njezina sudjelovanja u ubojstvima humanitaraca dala izjavu Tužiteljstvu”, na što je Handanović odgovorila: – Nisam još.
Bojadžićevu obranu je zanimalo što je optužena radila u zapovjedništvu HOS-a 1992. godine u Mostaru, a Handanović je rekla da u Mostaru nikada nije bila. Handanović je još pričala kako je 1996. godine u Austriji, prije odlaska u SAD, razgovarala s nekim časnicima iz Pentagona i ispričala im u kojim je sve jedinicama bila, te da je bila i u Trusini. Tada su je pitali bi li svjedočila u Haagu, ali je Handanović to odbila. Odvjetnica Vidović je svjedokinji prezentirala dokument u kojem stoji da je 1998. godine u zračnu luku u Chicago ušla kao politička izbjeglica, bez spominjanja sudjelovanja u ratu, a Handanović je to ocijenila netočnim. Ispričala je da se 1998. godine vjenčala s Ismetom Jetsenom i da je njegovo prezime uzela 1999. godine kada je rodila dijete. Suđenje optuženima za zločine u Trusini nastavlja se 23. travnja kada je planirano da s unakrsnim ispitivanjem svjedokinje završi Bojadžićeva obrana te će je ispitati obrana optuženog Ališpage.
Piše: H. Rovčanin
wpDiscuz