HOS, vojna formacija ABIH U Hercegovini, odana Aliji Izetbegoviću i nelegalnom Predsjedništvu BIH u doba rata u prvim mjesecima logora Dretelj upravljala je tim logorom u kojem su pritvarani i ubijani hercegovački Srbi. Upravo zbog ubojstava iz tog vremena Dretelj je došao na zao glas. Kasnije Dretelj preuzima HVO u doba bošnjačko hrvatskog sukoba, i dalje se događaju u njemu zločini no klanja vratova nema kao u doba dok je Dreteljom drmao Blaž Kraljević, onaj koji danas stoji u Komšićevom uredu, i čiji portret začudo ne smeta Pudariću. No danas kada se na FTV govori o Dretelju govori se samo u kontekstu hrvatskog zločina nad Bošnjacima dok se zločini i ubojstva ABIH u Dretelju koji su bili daleko brutalniji i gori u doba Alijinog HOS-a i Edina Buljubašića zapovjednika logora, uopće ne spominju. Isto tako kada se govori o Hercegovini i zločinima govori se samo o hrvatskim zločinima nad Bošnjacima, kao da nije bilo bošnjačkih zločina nad Hrvatima, dok se zločini nad Srbima gotovo uopće ne spominju. Koliko je propaganda utjecala na sudske presude najbolje govori podatak da je Slobodan Praljak danas , iako formalno nevin čovjek, postao paradigma zločinca u BIH dok čovjeku bošnjačke nacionalnosti, koji je za zločin masovnog ubojstva Hrvata u Istočnom Mostaru, koje je ubijao “kreativno” tao što bi ih vezao za dimnjake a onda im palio kuće, nitko u Hercegovini gotovo i ne zna ime. Lik je za te performanse dobio tek tri godine zatvora.
Svjedočeći u svoju korist, optužena Marina Grubišić – Fejzić je izjavila kako je u Dretelju bila običan vojnik i kako nikada nije osiguravala niti zlostavljala zatvorenike.
Grubišić – Fejzić je rekla da je, kao pripadnica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), 1992. godine provela mjesec i pol u Dretelju kod Čapljine, gdje je prošla vojnu obuku. Kazala je da su tu bile zatvorene osobe srpske nacionalnosti, ali da ona nije vršila njihovo osiguranje.
Optužena je dodala kako je u Dretelju vjerojatno bilo pojedinačnih maltretiranja zatvorenika. “Mnogi svjedoci su o tome govorili. Ali ja to nisam vidjela, ni sudjelovala u tome. Odgovorno tvrdim da ni fizički ni psihički nikome ništa nisam učinila, ni ružnu riječ rekla. Nemam motiv da ljude razlikujem po nacionalnosti“, kazala je optužena.
Grubišić – Fejzić je optužena da je, zajedno sa Ivanom Zelenikom, Srećkom Hercegom, Edibom Buljubašićem i Ivanom Medićem, počinila zločine u Dretelju. Prema optužnici, oni su sudjelovali u tjeranju zatočenika na prisilni rad i u njihovom mučenju. Zelenika je, kako smatra Tužiteljstvo BiH, bio oficir HOS-a, Herceg zapovjednik Dretelja, Buljubašić zamjenik zapovjednika vojarne u Dretelju, dok su Medić i Grubišić-Fejzić bivši stražari.
Grubišić -Fejzić je posvjedočila da je u Dretelju bilo više žena pripadnica HOS-a, i da je bilo još Marina. Na pitanje Obrane da li je moguće da su je svjedoci zamijenili s nekom drugom osobom, optužena je rekla da je moguće.
Optužena je kazala i da su neki od zapovjednika u Dretelju bili Šime Martinović, Derviš Kurtić, Edib Buljubašić, a da je viđala Miru Hrstića i Ivana Petrušića kako su odlazili prema hangarima. Ona je dodala i da je u Dretelju viđala zatvorenike, ali da nikada nije ušla u hangar u kojem su bili.
“U Dretelju sam bila dok nisam krenula u Posavinu. Prvi autobus koji je krenuo na to ratište, ja sam u njemu bila“, rekla je ona, dodavši da je to bila polovina kolovoza 1992. godine. Odgovarajući na pitanja Obranâ, kazala je kako je za optužene Hercega, Medića i Zeleniku čula tek nakon uhićenja.
Obrana optuženog Medića je na ovom suđenju uvela 18 materijalnih dokaza, kojima dokazuje pripadnost Medića HOS-u, da je i prije rata bio vojno nesposoban, te političke i vojne ciljeve HOS-a, kao i medicinsku dokumentaciju o zdravstvenom stanju optuženog. Uvođenjem ovih dokumenata završen je dokazni postupak Medićeve Obrane.
Suđenje se nastavlja 01. travnja, kada je planirano saslušanje svjedoka Obrane trećeoptuženog, navodi BIRN.
wpDiscuz