Neobično selo Šojna nalazi se na rubu arktičkog kruga, a unatoč hladnim temperaturama njihova se obala smatra pustinjom. Kruti pijesak prostire se na oko 10 kilometara obale Bijelog mora, gdje se nalazi Šojna.Ono što je nekoć bilo malo i tiho ribarsko selo 1930-ih je naraslo na impresivnu nastambinu s preko 1500 mještana i čak 70-ak ribarskih brodova, koća. Nekoć vrlo bogat morski život ta je industrija ugrozila masovnim izlovom, a naposljetku je zbog nestašice ribe propao posao te se populacija u selu značajno smanjila.
Ljudi su se masovno počeli iseljavati, trbuhom za kruhom krećući u nova ribarska mjesta koja im nude bolju perspektivu. Ipak, ostali su starosjedioci i oni koji nisu imali mogućnosti otići, a uskoro su u Šojni doživjeli i neobičan fenomen – pješčane su dine započele svoju invaziju na mjesto.
Село Шойна – РУССКОЕ МАКОНДО. ПОСЕЛЕНИЕ НА БЕЛОМ МОРЕ ПОГРУЖАЕТСЯ В ПЕСКИhttps://t.co/M5fO5aZ4mq pic.twitter.com/U4Mm6BAcM1
— ТЕА (@helenti7) July 13, 2016
Napočetku je to bilo neznatno, no 1980-ih se pijesak počeo približavati kućama, a u ranim 1990-ima je zahvatio grad.
Zakapanje na dnevnoj bazi
Ljudi iz Šojne su jednu večer normalno legli na počinak, a ujutro su imali što vidjeti – bili su živi zakopani u svojim kućama. Pogled kroz prozor otkrivao je samo gomilu srebrnog pijeska preko kojeg se prelijeva sunčeva svjetlost – naprosto ih je progutalo oceansko dno.
Nakon što su se iskopali nadali su se da je njihova noćna mora gotova, no nije bila. Pijesak im se i dalje prikrada dok spavaju zakapajući stanovnike.
Masovni egzodus
Ionako mala populacija pretrpjela je još jedan egzodus, iza sebe ostavljajući groblje brodova i kuće koje se urušavaju u selu koje se pretvara u ono duhova. Danas je Šojna dom 300-injak ljudi koji preživljavaju s mizernim mirovinama, socijalnim naknadama za nezaposlene, u slobodno vrijeme loveći guske i otkopavajući pijesak. Nažalost, tržište rada je nepostojeće, a mjesto nema novca kako bi se u njega ulagalo.
#Добродел Шойна – село, утопающее в песке (27 фото) – https://t.co/zHe7MSOBBa pic.twitter.com/Wj6PaRUXob
— Алексей Симонов (@Master_XaXa) July 12, 2016
Nema hotela ni restorana, a grad ima samo nekoliko manjih trgovina. Ljudi iz Šojne se probude, iskopaju iz pijeska kad je potrebno i jednostavno postoje u tom udaljenom i bizarnom kutu svijeta.
Svakodnevni život s pješčanim olujama
Zapadni vjetrovi nose dine uz obale tako brzo da doslovno mogu pokriti cijelu zgradu u jednoj noći. Ipak, stanovnici su naučili nekoliko trikova koji im olakšavaju život – noću ostave vrata otvorena u dobrodošlicu pijesku, no barem ujutro mogu izaći van. Ovakav način života čini većinu kućanskih zadataka besmislenim, pa tamo nema brisanja prašine ili usisavanja.
Izaći se može jedino morem ili zrakom
U selu nema potrebe za asfaltiranom cestom ili željeznicom, a svako putovanje iz Šojne svodi se na brod ili zrakoplov koji polijeće sa skromne piste duge 650 metara i naravno, prekrivene pijeskom. No, čak i to nije neka nužda, nije da lokalci žele otići od tamo.
Шойна — деревню засыпало песком https://t.co/5vCxyJlTlE via @alltravelscomu | https://t.co/xdeGjipZpo pic.twitter.com/KXQHCrQJj2
— Грани Туризма (@alltravelscomua) July 23, 2016
Unatoč teškim okolnostima, stanovnici su samodostatni i ponosni na svoj neobičan stil života, a uvjeti koji se drugima čine nepodnošljivima za njih su normalni.
Rekonstruiranje grada da smjeste pijesak
Ipak, brojni stranci pokušavaju naći način kako im olakšati, a arhitekt Jan Gunnar Skjeldsøy prikuplja najbolja arhitektonska rješenja za stanovanje kojima bi se mogao umanjiti utjecaj pijeska.
wpDiscuz