Književnik i scenarist Josip Mlakić i novinar i redatelj Zdenko Jurilj uputili su otvoreno pismo na temu aktualne situacije u bosanskohercegovačkoj kinematografiji. Pismo je adresirano na HDZ Bosne i Hercegovine, Odjel za kulturu Hrvatskog narodnog sabora, Sveučilište u Mostaru, Radio televiziju Herceg-Bosne, HAZU BiH te Udrugu dragovoljaca i veterana HVO-a.
OTVORENO PISMO U NASTAVKU:
Povod ovom otvorenom pismu aktualna je situacija u bosanskohercegovačkoj kinematografiji, s naglaskom na uvjetno rečeno hrvatskoj strani cijele priče, koja je urušena dolaskom Sanje Vlaisavljević na čelo Federalnog ministarstva kulture.
Zabrinjavajuća je kadrovska politika koju unutar Federalnog ministarstva kulture i sporta vodi i nadzire administrativna klika iz HDZ-a i njima priključenih stranaka. Umjesto da dojučerašnje, neustavno ministarstvo koje po slovu Daytona ne bi trebalo ni postojati, postave stručne kadrove, taj isti HDZ, čije se perjanice ponose kulturom, nepotistički gura u njega kadrove s političkom pozadinom koji nemaju nikakvo iskustvo u kulturnoj industriji ili kinematografiji. Umjesto angažiranja stručnjaka s relevantnim znanjem i iskustvom, Ministarstvo je odlučilo zaposliti političke amatere koji ne razumiju specifičnosti kulturne politike.
Ovakva praksa dovodi do toga da ključne institucije ne mogu učinkovito funkcionirati, što se negativno odražava na kulturnu proizvodnju, financiranje filmskih projekata i održavanje ionako narušene stabilnosti u kinematografiji i izdavaštvu. Prvi čin ove bizarne groteske odvio se u rujnu 2023. godine, kada je ministrica poništila zakonski provedene natječaje prethodnog saziva Fondacije za kinematografiju u trenutku kada su postali operativni, kada je Fondacija potpisala ugovore s korisnicima i uplatila im inicijalna sredstva, što je zakonsko-pravno nasilje bez presedana. Kao formalni povod za ovakvu odluku poslužio je fantomski i krivotvoreni dopis Udruženja redatelja BiH, koje zbog sukoba interesa ne može odlučivati o projektima pristiglim na natječaj.
Pravi razlog ministričina postupka bio je dopis Damira Ibrahimovića iz producentske kuće Deblokada, koji je uputio nakon što Fondacija nije iz proceduralnih razloga podržala novi projekt Jasmile Žbanić. U svom odgovoru Ibrahimoviću, koji je procurio u javnost, ministrica Vlaisavljević servilno kaže: „Poštovani gospodine Ibrahimović, Zatečena sam sadržajem Vašeg dopisa. Uvjerena sam da je riječ o slučajnom previdu Fondacije te da će previd biti žurno otklonjen.“
Apsurd i politička sprdnja
Drugi čin groteske, u kojem je ministrica „žurno otklonila previd“ s poništenog natječaja, odigrao se u prvoj polovici prosinca prošle godine, kada su objavljeni rezultati natječaja za 2024. godinu. Na natječaju je po svim osnovama ukupno podijeljeno 2.001.686,84 konvertibilne marke. Hrvatima, uvjetno rečeno, od tog je iznosa pripalo ukupno 51.857,1 konvertibilna marka, odnosno 2,59 posto. Cinik bi, sjetivši se u kakvoj zemlji živimo i tko Hrvate vodi, rekao da su Hrvati još dobro i prošli: moglo se lako dogoditi da ne dobiju ništa.
Gotovo cjelokupan iznos sredstava Fondacije otišao je u ruke sarajevske filmske aristokracije koja već gotovo dvadeset godina koristi bosanskohercegovačke filmske fondove kao vlastite bankomate, uzimajući sredstva za filmove koji nikada nisu snimljeni. Cijeli ovaj rašomon, čini nam se, ima za cilj vratiti kinematografiju u „mitske“ 2010-te, kada su uzimali i jedni i drugi, i kada je veći dio novca odlazio na nikad snimljene filmove. Hrvatske „filmadžije“ ovaj su put žestoko izigrane od ministrice i njezinih sarajevskih šibicarki, što je jedini vid poetske pravde u cijelom ovom slučaju.
Posljedice za hrvatsku kulturu
U ovih proteklih dvadesetak godina u hrvatskom korpusu stvorena su tri filmska punkta, u Neumu, Uskoplju i Širokom Brijegu, gdje su nastajala filmska djela po najvišim profesionalnim standardima. Svojim odlukama, ministrica Vlaisavljević ih je naprosto ugasila, svodeći kinematografiju u Hrvata na Mostar, gdje praktički nikada nije ni postojala, barem u usporedbi s tri spomenuta centra.
Ovdje se, na žalost, radi o načelu spaljene zemlje koja je rezultat višegodišnje nebrige HDZ-a prema drugim hrvatskim sredinama koje se ciljano uništavaju za račun Mostara. Tim više nas čudi šutnja HDZ-ovih kadrova iz drugih sredina, koji nijemo gledaju devastaciju i uništavanje tih prostora koji su, čini se, kako stvari stoje u ovom trenutku, žrtvovani egu jedne bolesno narcisoidne osobe kakva je ministrica Vlaisavljević.
Zbog čega smo svoje pismo uputili na gore naznačene adrese? Jer dok mi šutimo, propada cijeli identitet jednog naroda. Sretan je onaj koji preživi molitveno-folklornu industriju, jer, kako stvari stoje, jedino nas to još čeka.
wpDiscuz
