Prvi predsjednik Republike Slovenije dao je vrlo interesantan i široko interpretiran intervju u kojem je govorio o mnogim važnim pitanjima iz nedavne prošlosti, koja se odnose na raspad bivše države, uzroke i posljedice rata, te njegovo viđenje sadašnjih hrvatsko-slovenskih i bosanskohercegovačkih odnosa. Posebno se osvrnuo na sadašnje stanje u Bosni i Hercegovini. U dosta pitanja rekli bismo – ništa novoga.
Piše: akademik Božo Žepić, Hrvatski Medijski Servis
Takvima se čine ocjene po kojima Daytonski sporazum ima „urođene probleme“, da je njime BiH podijeljena na dva entiteta, da je BiH „nefunkcionalna zemlja“ te da je velika greška međunarodne zajednice što ovdje šalje ljude „koji ne poznaju povijest“.
Na ta i mnoga druga pitanja ukazivali su znanstvenici, vjerski poglavari, pa i javni dužnosnici iz reda sva tri naroda. Ali, gotovo ništa se nije promijenilo. Država već dvadeset pet godina preživljava na nametnutom Ustavu, u uvjetima permanentnog kriznog stanja i svojevrsnog protektorata međunarodne zajednice i njezina visokog predstavnika. Svi su se na to adaptirali, gotovo svi priželjkuju ustavne promjene – ako će biti sve po njihovu!. Svi to znaju i vide, svi osjećaju da ovako nije dobro, ali promjene nitko ne pokreće!?
Međutim, ono što je, ipak, novo u našem medijskom i javnom prostoru to su tri pitanja, na koje Kučan ukazuje.
Prvo, njegova ocjena da je „urođeni problem“ Daytonskoga sporazuma ustavno rješenje za Bosnu i Hercegovinu, koje je kreirala i nametnula međunarodna zajednica. Čak je i jedan od njezinih visokih predstavnika izjavio kako je Dayton „luđačka košulja“ za ove narode i građane.
Nemoralno je, ali i politički neprihvatljivo da ona sve vrijeme, točnije četvrtinu stoljeća, govori „izvolite se dogovoriti pa ćemo mi dogovoreno prihvatiti“. Unaprijed znajući da dogovora bez njih nema, jer da ga je moglo biti – ne bi bilo ni rata ni Daytona! Ona je kreirala i nametnula ovakvo nakaradno i ekscentrično ustavno rješenje i zato bi morala bi biti inicijator nasušno potrebne ustavne reforme, ali također organizator i medijator ustavnih promjena.
Drugo, koliko znadem ovo je prvi slučaj da bivši visoki jugoslavenski političar, a onda i predsjednik susjedne države, ukazuje na neriješeno „hrvatsko pitanje“ i na ponižavanje jednog naroda tako što drugi brojniji njemu za njegova – bira svoga člana državnoga Predsjedništva! I to, u tri mandata po pet godina!
Kučan to ne vidi tek samo kao problem institucionalne neravnopravnosti Hrvata, već primarno kao problem nefunkcioniranja institucija države Bosne i Hercegovine.
Ovakva BiH ne može izgraditi razvojne uključive institucije, a povijest i društvena znanost općenito, pokazale su da propadaju i nacije koje nisu razvile takve institucije. Bez institucionalne jednakosti nema, niti može biti jednakopravnosti konstitutivnih naroda i građana, a bez nje ni stabilnosti države.
Otuda njegova treća novina po kojoj je BiH „bure baruta“. To su teške riječi i ozbiljna upozorenja. Autor nije stručnjak za sigurnost, nije se time nikada bavio i zato to ne bi želio ni komentirati je li i koliko Kučan u pravu? Ali, ako bi to bilo točno, onda imamo puno razloga za duboku zabrinutost! Prije svega svi mi koji ovdje živimo, ali također i drugi u našem balkanskom okruženju. Pa i Europljani.
Davno rekoše da je povijest učiteljica života, a ovakvo stanje ukazuje na činjenicu da smo mi slabi učenici te da gotovo ništa nismo naučili iz nedavne prošlosti kada se u teškom i dugotrajnom ratu raspala bivša zajednička država. Istina je da se povijest često ponavlja. Ne dozvolimo da nam se to ovdje ponovno dogodi radi nas i generacija koje će iza nas doći. Sačuvajmo Bosnu i Hercegovinu za sebe, za našu djecu i potomke, a onda za mir i slobodu kao najveće od svih društvenih vrijednosti.
Na kraju, upitajmo se što je s nama? Jesmo li sami sebi problem kada drugi vide ono što mi ne vidimo, drugi govore o ono što se nas egzistencijalno tiče a mi šutimo, drugi brinu za opasnosti u našem dvorištu a mi na to posve ravnodušni!?/HMS/
wpDiscuz