Oblike i metode narodnog oslobođenja povijest je ponudila, znanost potvrdila, a praksa posvjedočila. Predvođen svojim svjetovnim i duhovnim vodstvom znat će to i hrvatski narod u BiH. Daj Bože da to ne bude u procesu raspada države, ili nekog novog ratnog sukoba na politički vječito trusnom tlu ove lijepe zemlje. Nažalost, mnogi ne isključuju tu mogućnost, kaže Žepić. Dodaje kako on u knjizi zagovara dijalog, razumijevanje, novi društveni ugovor, opstanak i cjelovitost BiH.
Sutra će u Mostaru biti predstavljena jedanaesta po redu knjiga akademika emeritusa dr. sc. Bože Žepića s naslovom “Nacija i nacionalno pitanje”. To je ujedno prva publikacija Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH. Žepić se nada da je knjigom “pomogao budućim generacijama da ne budu “zbrkani” dnevno-medijskom politikom, nego vođeni jasnoćom koja može pomoći izgrađivati i životne stavove”.
Žepić u intervjuu za Večernji list navodi kako je nedavno pročitao tvrdnju jedne mlade znanstvenice kako u BiH postoje tri potpuno dovršene nacije. Smatra da je to sa znanstvenog gledišta potpuno neistinita teza.
– U BiH ne postoji ni jedna dovršena nacija, već samo tri konstitutivna naroda. Ona ne pravi razliku između naroda kao primarno etničke, od nacije kao primarno političke zajednice. Primjerice, značilo bi to da postoji više hrvatskih i srpskih nacija, odnosno da Hrvati i Srbi u BiH imaju “svoje”, od matičnih naroda i njihovih država potpuno odvojene nacije, posve različita nacionalnog identiteta. I, da su Bošnjaci nacija “po sebi i za sebe”, objašnjava Žepić.
Prema njegovim riječima, u etnički trosložnoj BiH postoji samo teorijska mogućnost izgradnje jedinstvene “državne nacije”, ili jednonacionalne države koja bi nastala prisilnom asimilacijom dvaju naroda i njihovih pripadnika od trećeg.
– Ili, dragovoljnim kolektivnim odlukama dvaju naroda i njihovih pripadnika da se odreknu vlastita političkog, etničkog i kulturnog identiteta u korist nastanka nekog posve novog i zajedničkog za sve. Realna mogućnost i praktični izgledi za novu “bosansku naciju” ili državu “Bosanaca” koja bi, prisilno ili dragovoljno, nastala potpunim razdvajanjem etničkog od političkog identiteta, te potpunim raskidom sa susjednim matičnim narodima i državama, gotovo je bezizgledna. U knjizi je to mnogo šire elaborirano, kaže Žepić.
U knjizi govori i o neriješenim hrvatskim pitanjima, a na upit zašto množina, Žepić kaže da je zato što je ipak neravnopravna pozicija najmalobrojnijeg hrvatskoga naroda specifična.
– Može to i u jednini pod nazivom “hrvatsko pitanje” u BiH. Ali, s mnoštvom različitih aspekata i dokaza. U knjizi zastupam tezu da je BiH moguća i da ima perspektivnu budućnost jedino kao trosložna država jednakopravnih naroda i nacionalnih manjina u njihovim kolektivnim pravima, a onda i njezinih građana u svim njihovim individualnim ljudskim i građanskim pravima i slobodama, neovisno od nacionalne, vjerske, kulturne i svake druge raznolikosti, navodi Žepić.
Govoreći o neravnopravnosti Hrvata na svim razinama, od lokalne do državne razine vlasti, on naglašava kako je želio knjigom dokazati najvažnije oblike te neravnopravnosti.
– U tomu sam tek samo djelomično uspio zbog nedostatka podataka i izvornih dokumenata, ali i nerazumijevanja nekih hrvatskih političara i ministara koji, sudeći o položaju naroda po sebi i broju ministarskih mjesta za Hrvate, ne dijele moje mišljenje. Objektivniji političari iz reda druga dva naroda i vide i priznaju hrvatsku neravnopravnost, ali uopće ne pokazuju političku volju da se to promijeni, navodi Žepić.
Međutim, naglašava kako je svima jasno da su nepravedno ekscentrično daytonsko državno uređenje i neriješeno hrvatsko pitanje ključni uzroci nestabilnosti, neizvjesne opstojnosti i problematične budućnosti ove napaćene zemlje.
Žepić naglašava kako je iluzija očekivati boljitak kada nemate institucije koje drugi imaju. Pojašnjava kako Srbi u RS-uimaju Skupštinu i Vladu te entitetski veto na državnoj razini, a Bošnjaci ustavnu dominaciju u Vladi FBiH.
– Biti neravnopravan znači biti ekonomski eksploatiran, politički podređen, etički neslobodan i moralno ponižen. Izvjesno je da neće doći do dragovoljnog poništenja te neravnopravnosti. Povijest potvrđuje da nikada nikome nitko nije dragovoljno i na pladnju servirao jednakopravnost i slobodu, kaže Žepić. Dodaje kako se za nju mora na razne načine i velikom upornošću boriti i izboriti.
– Oblike i metode narodnog oslobođenja povijest je ponudila, znanost potvrdila, a praksa posvjedočila. Predvođen svojim svjetovnim i duhovnim vodstvom znat će to i hrvatski narod u BiH. Daj Bože da to ne bude u procesu raspada države, ili nekog novog ratnog sukoba na politički vječito trusnom tlu ove lijepe zemlje. Nažalost, mnogi ne isključuju tu mogućnost, kaže Žepić. Dodaje kako on u knjizi zagovara dijalog, razumijevanje, novi društveni ugovor, opstanak i cjelovitost BiH.
Prema njegovim riječima, neravnopravnost Hrvata sada je skupna i individualna neravnopravnost državljana RH i državljana Europske unije u BiH. Hrvatska šutnja je, kaže, dokaz da još nije “dogorjelo”, ali svako strpljenje ima početak i kraj.
– Na neriješenu nacionalnom pitanju raspala se bivša pedesetogodišnja zajednička država. Istina, ono u BiH nije riješeno ni za jedan narod, pa je rješenje za sve i racionalno i poželjno. Specifičnost je kod Hrvata da su od svih u najtežem položaju, pa zato najviše zainteresirani za ustavne i druge reforme, kaže Žepić za Večernji list.
Naglašava kako u knjizi zagovara ponovnu izgradnju međusobnog povjerenja stalnim i otvorenim dijalogom. A, društvene reforme označio je putokazom za prevladavanje krize i konačno rješenje enigme.
– Jednostavno, smatram da se na daytonskoj nepravdi, nacionalnoj neravnopravnosti, političkoj majorizaciji i etničkom ponižavanju Hrvata ne može graditi sigurna i prosperitetna budućnost zajedničke države, naglašava Žepić./HMS/
wpDiscuz