Unatoč političkoj krizi i paralizi gotovo svih državnih institucija, te činjenici kako niti pola godine nakon parlamentarnih izbora nisu formirane vlade na državnom i na nivou Federacije, ovih su dana u Bosni i Hercegovini glavna tema pripadnici LGBT populacije koji su za rujan ove godine najavili organiziranje Povorke ponosa u Sarajevu, što je događaj od velike važnosti za ovaj grad jer je on danas posljednja homofobna utvrda u regiji, pa i u Europi, jedan od rijetkih glavnih gradova neke države u kojima dosad nije bilo Povorke ponosa.
U Tirani je, primjerice, dosad održana u četiri navrata, Podgorica je također imala svoju Povorku ponosa, pa i Priština, a o Zagrebu i Ljubljani, koji su po ovome otišli daleko ispred drugih u regiji, ne treba ni govoriti.
____________piše: Josip Mlakić I Express.hr
Dobar primjer koliko slične manifestacije imaju smisla i utemeljenja je Beograd, gdje su početne inicijative bile popraćene velikim neredima i nasiljem, o čemu je Srđan Dragojević svojedobno snimio iznimno gledan film, “Paradu” iz 2011., a danas, primjerice prošle godine, Povorka ponosa prošla je u mirnom i tolerantnom ozračju, čemu je svakako pridonijela i Vučićeva pragmatična gesta, kad je 2017. za premijerku Srbije postavio Anu Brnabić, deklariranu LGBT osobu.
Nažalost, boljim poznavateljima prilika u BiH ovakav odnos prema LGBT populaciji nije ništa neuobičajeno. Sarajevo je danas grad poprilično netolerantan prema drugačijem, s medijima sklonim sotoniziranju i etiketiranju svega što nije u skladu s većinskom politikom, pri čemu se gotovo po pravilu koristi i otvoreni govor mržnje, tako da je odnos prema LGBT populaciji samo dio jedne šire slike – on je danas pomalo paradigmatski za položaj manjina u društvu, a u Bosni i Hercegovini, zbog kompliciranog društveno-političkog uređenja, svi su narodi u pojedinim dijelovima zemlje na neki način manjinci, tako da se najavljena manifestacija tiče svih njih.
Iz Izetbegovićeve SDA odmah su se promptno digli na stražnje noge: “Pravo na slobodan život, imovinu, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i posao mora biti zajamčeno svakoj osobi, neovisno o njezinoj seksualnoj orijentaciji. Međutim, smatramo da u društvu kakvo je naše, koje njeguje temeljne vrijednosti i uz sve veće izazove suvremenog doba nastoji sačuvati obitelj, javne parade i povorke LGBT osoba ne treba organizirati jer će se time samo produbiti jaz između ljudi različitih shvaćanja, a ljudska prava neće dobiti novu vrijednost.”
Međutim, i ovakva, homofobna izjava je svojevrsni napredak u odnosu na neke slične izjave iz ove stranke koje su dolazile ranije po sličnom povodu. Na to vrijeme podsjetila je Samra Ćosović-Hajdarević, zastupnica SDA u Sarajevskoj županiji, koja je na svom Facebook profilu objavila post u kojemu je navela kako LGBT aktivisti organiziraju ovaj prosvjed s ciljem da upropaste Bosnu i Hercegovinu i njen narod, te ih se zbog toga treba izolirati i skloniti što dalje od “naše djece i društva”.
Gdje ih skloniti, i jesu li i LGBT osobe nečija djeca, to uvažena zastupnica u svom postu, koji je ubrzo uklonila, ne kaže. Jedino logično i učinkovito rješenje koje joj stoji na raspolaganju su – logori. Bivši premijer Sarajevske županije Dino Konaković, čija je stranka dio vladajuće, “građanske” koalicije u ovoj županiji, suprotstavljene stranci SDA, izjavio je kako se on protivi održavanju Povorke ponosa jer je on, je li, “tradicionalno odgojen”.
Kakve ovo ima veze s vladavinom zakona i koga briga kako je nekakav Dino Konaković odgojen, te zbog čega bi to trebao biti nekakav protuargument za održavanje Povorke ponosa, nitko ne zna. Slična pitanja u BiH odavno više nitko ne postavlja, što je dobar pokazatelj poraznog stanja u društvu. Uzgred, Konaković je bivši visokopozicionirani član SDA, te za njega vrijedi ona znamenita izjava Ljube Ćesića Rojsa: može Dino iz SDA, ali ne i SDA iz njegove glave.
S druge strane, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović dao je politički korektnu izjavu koje se ne bi postidjeli niti članovi Europske komisije, a koja, da se ne lažemo, ni približno ne odražava stav stranačke baze. “Ovdje stalno imamo povorke. Ja sam pobornik svih različitosti, to je osobna stvar. Naravno, svatko od nas razmišlja drugačije i to treba uvažavati, i to je različitost”, izjavio je Čović.
Međutim, uslijedila je izjava Marija Karamatića, predsjednika bosanskohercegovačkog HSS-a i člana Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora (HNS), koja mnogo bolje pogađa puls prosječnog HDZ-ovca.
“Drago mi je da će povorka biti u Sarajevu, pošto političko Sarajevo već godinama, barem prema bosanskohercegovačkim Hrvatima vodi pedersku politiku, onda mi je nekako i logično da ona bude u Sarajevu”, izjavio je Karamatić za N1 televiziju, “naslađujući” se mukama svojih sarajevskih kolega političara, pogotovo onih iz SDA koji još nisu načisto žele li sekularnu ili vjersku državu.
Otvorenu potporu LGBT populaciji dala je tek Naša stranka, dok “ljevičari” iz SDP-a zasad “mudro šute”, jer se očito ne žele zamjeriti svom glasačkom tijelu koje je slično onom SDA-ovom. Jedina razlika između ove dvije stranke, što je nedavno duhovito primijetio konceptualni umjetnik Damir Nikšić, odnos je njihovih članova prema alkoholu: dok SDP-ovci otvoreno piju, dotle dobar dio članstva SDA to čini u intimi svoja četiri zida.
Kada je riječ o najavljenoj povorci, treba se prisjetiti događaja od prije jedanaest godina, kada je u Sarajevu organiziran prvi Sarajevo Queer Festival koji je odmah, nakon prvog dana otkazan zbog nasilja od strane selefija, kada je napadnut Predrag Kojović iz Naše stranke i tadašnji novinar sarajevskih Dana, a danas Expressa, Emir Imamović. Reakcija policije je bila blago rečeno neadekvatna, jer su pojedini sudionici napadani i par kilometara dalje od mjesta održavanja festivala.
Međutim, reakcije medija i civilnog sektora tada su bile mnogo jače i konkretnije, nego li se to može očekivati danas, što na svoj govori o mnogo boljem stanju društva tada, odnosno da se ono u proteklih jedanaest godina potpuno urušilo.
“Ovo što se jučer desilo nije bilo spontano. Govor mržnje koji je bio prisutan inicirao je ta dešavanja, a bilo je i fašističke retorike. Da ste na plakatima riječ homoseksualac zamijenili riječima Jevrej, Rom ili bilo kojom drugom dobili biste program Adolfa Hitlera”, izjavio je tada Srđan Dizdarević, diplomat i tadašnji predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava iz BiH.
Po svemu sudeći predstojeća Povorka ponosa ima dobre izgleda na uspjeh iz niza razloga. Kao prvo, teško je očekivati da će oslabljena SDA otvoreno opstruirati ovaj događaj, niti će to umjesto njih i ovaj put napraviti vjerski radikali iz selefijske zajednice, o čemu možda na svoj način govori i održavanje ovogodišnjeg petog izdanja Queer festivala u Tuzli iz ožujka, bez obzira na to što je Tuzla mnogo liberalnija sredina od Sarajeva.
Festival je održan uz mirne prosvjede dvadesetak selefija, koji su “uredno” i bez izgreda istaknuli transparente s homofobnim sadržajem. Kada je riječ o ovoj populaciji, treba uzeti u obzir društveni kontekst od prije jedanaest godina, kada su selefije djelovale nesmetano, uz otvorenu potporu iz SDA i Islamske zajednice, stvarajući gotovo paralelno društvo u zemlji, uključujući obrazovanje i vjerske institucije.
Danas su se stvari umnogome promijenile, danas je ta populacija, “novi muslimani”, odnosno neka vrst bošnjačkih arijevaca, kako ih je svojevremeno nazvao bivši reis Cerić, u defenzivi, ponajprije zbog hipoteke ISIL-a, ali i niza terorističkih napada koji su se u međuvremenu dogodili širom BiH, a iza kojih su stajale selefije: od Bugojna, preko Rajlovca, pa do Zvornika.
Dakle, problem LGBT populacije u BiH i povorke koja bi se trebala održati u Sarajevu, ima mnogo širi društveni značaj za zemlju, negoli se to na prvi pogled čini. Mario Karamatić je gotovo nesvjesno detektirao taj problem u “pederskim politikama” prema manjinama, koje su slične i u Sarajevu i u Mostaru i u Banja Luci, jedino “pederi”, odnosno manjinci, mijenjaju uloge ovisno o nacionalnom sastavu pojedine sredine. Stoga je predstojeća povorka, kojoj treba poželjeti svaki uspjeh, bez obzira na sve drugo prije svega prvorazredno širenje područja sloboda u učmalim sredinama poput Sarajeva, što je od velikog značaja za cijelu BiH.
wpDiscuz