Zamislite ovakvu bizarnu filmsku situaciju, koja graniči s paranormalnim.
- Džihadist, radikal iz neke države koja već gaji takve radikale bude uhvaćen, potom osuđen u nekoj zemlji Europe, npr, zbog pokušaja ubojstva taksiste.
- Džihadist je inače u tu državu otišao da ubije Predsjednika te države, no nije mu uspjelo, jer se u međuvremenu zakačio s taksistom, kojem nije htio platiti vožnju, te ga je toliko izudarao, skoro na smrt, da je završio na 3 godine robije.
- Potom džihadist leži u zatvoru. Tamo propovjeda o svom nesretnom putu i širi ideje panvehabizma.
- Džihadist biva pušten iz zatvora. I što čini? Nastavlja ubijati taksiste?
- Neee.Odlučuje se ići pješice. Gdje?Gdje ga “Allah dovede”, kaže.
I kako je hodao pješice, sve semafori pred njim “zeleno svijetlili” i navodili mu put.
I tako ga Allah dovede u ambasadu.
Onda je džihadist ubio ambasadora?
Neee.
Allah ga je doveo u njegovu ambasadu. Zemlju koja pomaže ljudima poput njega. Koja ih ne tjera s praga ambasade.
Jer ako je Allah milostiv u zemlji u kojoj vlada Allahova milost i ambasador valjda mora biti milostiv.
I tako bi. Ambasador ga prima.
Pije s njim kavu, potapše ga po ramenu, kaže mu “drž se jarane” i potom mu daje novce da si kupi kartu za kući.
Džihadist potom sjeda na avion, autobus, vlak, i odlazi kući, plaćen državnim novcima, koje mu je iz svog džepa dao državni službenik.
Ambasador.
Zamislite dakle ovakvu državu.
Biste li uopće mogli pomisliti da takva država postoji?
Biste li takvu državu smatrali ozbiljnom i mogli biti njen patriot?
O čijem džihadisti se radi?
Sirijskom? Iranskom?
Ne.
Zemlja o kojoj govorimo, poštovani čitatelji, zove se Bosna i Hercegovina
On Christmas Eve 20 years ago the terrorist attack committed by a jihadist on a Croatian family in Konjic. Muamer Topalović, whom Komšić, who was ambassador in Belgrade at the time, gave a money to return to BiH after being released from prison in Serbia for attempted murder pic.twitter.com/cae0TDqaqn
— hercegovka klo (@HercegovkaKlo) December 24, 2022
Džihadist se zove Muamer Topalović a ambasador koji prima zatvorenika vehabijske ideologije koji je u Srbiju došao ubiti zove se nit manje nit više nego Željko Komšić.
Pare koje mu u trom trenu daje su hrvatske pare budući da Komšić, nasilnim postavljanjem Joze Križanovića od strane OHR-a postaje nasilno imenovani Ambasador. Godina je 2001-a. Traje režim Alijanse.
Ambasador Komšić je isti ovaj Komšić koji ponavlja kako je “predsjednik svima nama”.
Pa tako i obitelji Anđelić iz Konjica.
Mali problem s tom tvrdnjom je što obitelji Anđelić Komšić više nema na ovoj zemlji.
Pobijena je u jednoj Badnjoj noći. U Konjicu.
U onom istom Konjic u koji Topalović dolazi, oduševljen činjenicom kakvog ambasadora ima.
Uzima pušku. I ubija za Badnjak troje članova obitelji Anđelić. Pojašnjavajući da je “osjetio da je to pravedno”.
Zato danas Muamer nema problema reći “Da Željko je moj predsjednik”, a Anđelići imaju problem to reći.
Jer su mrtvi. I jer ih nema.
Ni majke Grabovice ne mogu reći “Željko je naš predsjednik”. Dok Majke Srebrenice mogu.
To je ta ključna razlika između Majki Grabovice i Majki Srebrenice.
Majke Grabovice su mrtve.
Majke Grabovice međutim nisu uopće žrtve. Nema u Haagu presude koja ih naziva žrtvama genocida. Jer pobogu ne može Armija SDA načiniti genocid, pa čak i ako izbriše cijelo mjesto iz prava na postojanje. Dok su Majke Srebrenice žrtve genocida. I viču “Željko naš predsjednik”. I imaju presudu da su sve one, tako žive,žrtve genocida.
I svi mi moramo poštavi rad tog suda. Suda koji se proglasio nenadležnim za zločine džihada na Balkanu i šire.
Osim majki Grabovice, i djece Grabovice, nema u cijelom Konjicu bilo tko preostao od Hrvata, dakle u tom u “tolerantnom” Konjicu, da u njihovu čast napiše roman, koji bi se zvao recimo “Diplomatska depeša anđelima”. Sve je protjerano. Iako je sad presudio drugačije. Da su Bošnjaci u Konjicu tjerani i ubijani a ne da su oni tjerali i ubijali.
I izvoli poštuj tu presudu, kad hodaš Konjicem, Jablanicom, tim etnički očišćenim gradovima. S genocidom u sebi, o kojem se ne smije pričati.
Ovdje stajemo s daljnjim tekstom.
U prilog liku i djelu Željka Komšića smatramo da ova koincidencija nije nimalo nevažan detalj.
Jer Komšić se gazdama s Poljina dokazuje odavno. Oni mu vraćaju uslugu. I plaho sumnjamo da bi 2001 riskirao posao plativši kartu iz Beograda nekom radikalnom Hrvoju ili Vukoti.
postscriptum
Komšić je nakon financiranja teroriste, koji je na Badnjak sasjekao Hrvate u Konjicu, najavio da će ići njegovim stopama. Te je proveo sječu hrvatske kvote diplomacije, i postavljanje svojih ljudi tamo. Nermina, Ermina, Martine i drugih, koji će se za potrebe Režima izjasniti kao Hrvati a ako su Hrvati za potrebe režima će se izjasniti kao Ostali. Sve je to dio istog terorizma nad našim narodom.
Koliko god vam bilo čudno da ovo tek sad čitate ne čudite se. Nije ovo jedino otkriće Poskoka koje se cenzurira u RH medijima. Sve je podvedeno pod Plenkovićevo nasilje pomirbe nad nama. Mi se moramo miriti s onima koji nas nazivaju zločincima, i nipošto ne smijemo tražiti presude njihovih zločinaca.
Ovu vijest Plenković/Mesić HRT cenzurira kao i pjesmu Lijepa li si.
Nikada u četiri gostovanja Željka Komšića na HRT ne samo da on nije priveden na ulasku u RH zbog potiranja prava hrvatskih državljana u drugoj zemlji nego ga Aleksandar Stanković nikada nije smio upitati bilo koji detalj oko Topalovića. A događaj s vehabijama u Tuzli, ljudima okupljenima na skupu potpore Komšiću, koji prijete silovanje Kolindi Grabar, tek su onako šeretski prokomentirali.
Tko zna, možda ostaci ostataka obitelji Anđelić, razasuti po Hrvatskoj, kao i ostaci ostataka Grabovice, plaćaju pretplatu HRT-u. Tko zna, možda je i ti plaćaš.
On Christmas Eve 20 years ago the terrorist attack committed by a jihadist on a Croatian family in Konjic. Muamer Topalović, whom Komšić, who was ambassador in Belgrade at the time, gave a money to return to BiH after being released from prison in Serbia for attempted murder pic.twitter.com/cae0TDqaqn
— hercegovka klo (@HercegovkaKlo) December 24, 2022
Have you ever heard that an ambassador receives a radical prisoner who was released from jail, convicted of attempted assassination and attempted murder of the president – to give him money for the trip back to BIH -as Komšić did in Belgrade at the embassy? pic.twitter.com/YoxCBGNadH
— hercegovka klo (@HercegovkaKlo) December 24, 2022
This is the whole story about the position of Croats in Bosnia and Herzegovina … bloody terrorism sponsored and paid for by the ambassador and the three-time President who has never been held accountable for this and all his other misdeeds 😡😡😡
Na dobro Vam došao Badnjak!
— hercegovka klo (@HercegovkaKlo) December 24, 2022
Poskok.info
wpDiscuz
