O ČEMU ŠUTE EUROPA(L)MERI: Jakob i Dervo da žive u Belgiji ili SAD-u nikako se ne bi mogli kandidirati za kraljeve Belgije ili Predsjednika SAD-a. U tim svijetlim imperijicama “civilizacijskih vrijednosti”

Finzi: Koliko puta moram ponoviti, moje ime nije Sejdić, nego Jakob!

 

 

Dodajmo ovome i sljedeće: Sejdić i Finzi da dobiju US državljanstvo nikako ne bi mogli postati Predsjednici SAD-a. Iako bi bilo punopravni državljani te zemlje.

Dakle u “dvije prijestolnice demokracije” Belgiji i SAD-u , dva moralna tutora u BiH, vidimo očitu ustavnu diskriminaciju određenog broj građana.

U Belgiji je diskriminacija po nasljednom pravu uvedena u Ustav te monarhije. Kraljem Belgije može postati samo član određene obiteljske loze prema nasljednom tradicijskom pravu. Nikako to ne mogu postati belgijski Jakob i Dervo.

U SAD-u je diskriminacija po mjestu rođena uvedena u Ustav svjetskog policajca. Predsjednikom može postati samo državljanin SAD-a koji se rodio na tlu SAD-a. Jakob i Dervo, Amerikanci rođeni u Bosni ne mogu se kandidirati za predsjednika SAD-a.

Kako je moguće da Europski sud za ljudska prava o tome nikada nije vijećao?

Kako je moguće da u Imperatoru ljudskih sloboda Americi, državljane diskriminiraju na osnovu mjesta rođenja? Zašto Amerikanac rođen u Europi manje vrijedi od Amerikanca rođenog u SAD-u?

Kakve veze ima je li se Amerikanka porodila služeći u Vijetnamu ili je to učinila na Capitol Hillu?

Zamislimo da BIH uvede tu odredbu , poput Amerikanaca u svoj Ustav?

Tisuće male bošnjačke djece rođene u izbjeglištvu, recimo u agresorskoj Hrvatskoj, tijekom notorne i neupitne agresije Hrvatske na Bošnjake, posebno agrsije provođene  u Makarskoj, Podgori i na otocima , danas ne bi mogli biti predsjednici BIH. Pa ni sam Ejup Ganić.

Ili zamislimo kada bi BIH uzela sebi za uzor Belgiju. I uvela nasljednu monarhijsku logiku.

Samo Tomaševići, Kotromanići, Ostojići i Hercezi, mogli bi biti kraljevi BIH monarhije dok bi Izetbegovići morali mijenjati prezime na staro.

Dok Komšiću ni  promjena prezimena ne bi pomogla.

Licemjerno, licemjernije Vijeće Europe ne traži da Belgija prilagodi svoj “zastarjeli anticivilizacijski Ustav” modernim trendovima.

Ne ruše se u masovnim prosvjedima institucije i posjedi belgijskog kralja čija kruna ima dugu povijest antieuropskih vrijednosti pa čak i jedan skriveni genocidić u Africi. U Kongu. Od “samo” 40 milijuna građana Konga.

Iliti preračunato na bosanski ukupnog 5000 Srebrenica. Na hercegovačkom bi to bilo 1.300.000 Grabovica. Ali kako znamo genocid u Grabovici nije se dogodio. Pitajte Agiusa. On čak tvrdi da tamo nema ni zločinca. Bio ćoek na starom mostu, burek jeo, narodu našem pripovjedo, i kad ga je jedan naš čoek upito reko fino Agius: Kakva bolan Grabovica. Đe je to. A na pitanje tko je Augustina Grebenar, kazao je: Je li to ona mala Bošnjakinja koju je raznijela granata HVO-a? Na što je Čuvar Trafika reko, Allaha mi, u pravi su časni sudče. A onda su otišli na šišu.

Vijeće Europe je međunarodna organizacija 46 država članica šire europske regije + Bosne i Hercegovine koju u šali zovu državom dok ju tretiraju kao glupavu koloniju punu glupih domorodaca, nesuverenih, vjerski fanatičnih Hrvata i Bošnjaka koji uporno žele da nad njima upravlja netko drugi. Jedini problem Vijeću Europe predstavljaju Srbi koji kao državotvoran narod ne žele više kolonijalnu upravu nad sobom. Kažemo u šali našu zemlju zovu državom, iako ta zemlja ovih dana upravo nestaje. Već je zovu nekadašnja BIH.

A upravo preko preko BIH se tamo utrpala i šinjorina Dunja Mijatović. Žena koja lijepo živi na našoj muci. I koja kaže voli Perast, NYC, Sarajevo i Istanbul. U zahvalnost onima koji su joj namjestili sjajno namještenje stavila je na cover i jednu lijepu sliku Sarajeva. Daklem u prilog jučerašnjem tekstu o tome što je sve SDA AID potrpao u urede US Ambasade i OHR-a dodajmo i ovaj kadar u Vijeću Europe. Kadar koji tamo strogo mora paziti da Vijeće Europe slučajno ne sazna za kršenje prava novinara, žena, žrtava rata, nad kojima silu činiše ili čini SDA i njihove talibanske satelitiske strančice.

Dunja voli život na visokoj nozi. Ona je povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe. Jako se istakla u europskoj promociji  notorne lažljivice Štefice Galić i njenog filma s Miroslavom Hrstićem. Nacistom. Deklariranim ustašom. Čovjekom koji je silovao zatvorenice Dretelja. Iako je  znala da je Štefica Galić u taj isti film o ljudskim pravima, ubacila ratnog zločinca, kršitelja ljudskih prava i to ne kako zločinca nego kao svjedoka humanizma svog  pokojnog muža HOS-ovca, također pripadnika ustaške postrojbe, Mijatovićka nije zaustavila promidžbu tog filma. Dapače. Krčila je put Miroslavu Hrstiću širom malih i velikih ekrana Europe. I takko širila mit o Štefavoj. A njemu Hrstiću je taj put trebao jer je upravo tada pobjegao od Suda Za Ratne Zločine u BIH, put Europe. Iako je optužen znatno ranije. Al eto moro se snimati film. Pa ga je Tužiteljstvo sačekalo da snimi. I da pobjegne.

Hrstić je optužen za serijska silovanja i mučenja Olge Draško, zatočenice njegovog HOS logora, nekadašnje čapljinske doktorice, kojoj je čupao nokte i palio kosu, nad kojom je radio stvari koje je ovdje teško ljudskim jezikom izgovoriti. Olga je danas  mrtva žrtva silovanja koja je o detaljima Hrstićevog iživljavanja nad zatvorenicam napisala cijelu knjigu. Dunja Mijatović je živa građanka koja svoju karijeru ne gradi na istini o mrtvoj Olgi nego na laži o živoj Štefici i živome Hrstiću. I baš niti jednog Hrvata nit Srbina nema da u Vijeću Europe pojasne koja lažna babetina i lažna zaštinica ljudskih prava kormilari istim tim Vijeće, Prokuratorica jednog filma s jednim nacistom. Posvećena kaže i fokusirana na prava građana. Posebno na polju ljudskih prava.

Iz njene prokleto odvratne šutnje i njenog prokleto odvratnog žara da promovira Šteficu i Hrstića moglo bi se zaključiti da Dunja Mijatović smatra kako Srpkinje u Hercegovini, koje siluje HOS-ovac, još ako je taj HOS-ovac Štefičin prijatelj i vjenčani kum, baš i nemaju neko pravo na ljudsko pravo. Uostalom jebote Srpkinje su!  A silovao ih je antifašistički HOS. Dakle ko im je kriv što su se našle nasuprot antifašizmu ZaDomSpermaša.

Isto to misli i Boris Dežulović, ta odurna laž, taj ustaški narator, koji je uz Dunju i Svetlanu Broz bio najgorljiviji zagovornik propagandne laži o humanizmu Štefice i Neđe.

Nakon mjeseci torture u medijima oni i danas nikako da nam odgovore : Kako o lažljivci, humanist može biti pripadnik HOS-a koji tijekom rata polaže ustašku zakletvu? Kako humanist može biti netko tko je prijatelj, kum, i intimus s Mirom Hrstićem, serijskim silovateljem,  i prije rata i poslije rata, bez obzira što isti jeste ratni zločinac.  Što lažljiva Galićeva  zna i u doba snimanja filma. Kao i za njegovu epizodu tjeranja srpskih zarobljenika da pasu travu usred Ljubuškog. S kim Galićevi trebaju prijateljevati da Dežulović  napiše ispriku javnosti a Dunja kovertira ostavku? S Ratkom Mladićem?

Eto to je to Vijeće Europe. Eto to je ta Dunja. I to su ti uredi koji nama određuju što su europske vrijednosti. A nedavno su dobili podršku i od Bundestaga. Od Manuela Saracena! Koji se također zadao u promociju ovog filma s ustašom i zločincem u jednoj od glavnih uloga.

No pustimo Mijatovićkino selektivno poimanje prava žena na ne biti silovanima. Vratimo se na bit samog Vijeća Europe.

To tijelo je nastalo međunarodnim ugovorom i dužno je poštivati svoj osnivački akt i međunarodno pravo. Praksa Vijeća Europe da uvjetuje promjenu Ustava nekoj državi je nečuvena.

BIH je primljena u Vijeće Europe s postojećim Ustavom. Nikada niti jednoj zemlji nije uvjetovana promjena Ustava kao uvjet pristupanja Europskoj Uniji. Štoviše, problem zadržavanja u Vijeću Europe imaju države koje naknadno dodaju svašta u svoje Ustave. Primjerice Mađarska. Kojoj prijeti izbacivanje zbog nekih odredbi koje Vijeće Europe smatra neprihvatljivima za svoje članstvo.

U trenutku kada je BIH primana u to Vijeće, ništa po pitanju Ustava BIH pravnicima te međunarodne organizacije nije bilo sporno. Danas je ta organizacija najgrlatija institucija Europe koja traži izmjenu Ustava svoje članice. Što je suprotno njenom osnivačkom aktu, međunarodnom pravu i svemu što pravo jeste.

A zašto je Vijeće Europe tako agilno u tome? Pa zbog Dunje. Dunje, promotorice filma sa serijskim silovateljem kao svjedokom humanizma Štefičinog muža.

Dakle institucija čiji su glavni zadaci jačanje demokracije, zaštite ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu , krši vlastiti Statu, krši međunarodno pravo , ucjenjuje BIH, i daje plaću ženi koja je promovirala film sa ratnim zločincem i nacistom u glavnoj ulozi. Te  slijedi njene apele za izmjenu Ustava BIH, vlastite članice.

Za to vrijeme belgijski , španjolski, britanski, američi Jakob i Dervo šutljivo  u svojim državama prihvaćaju činjenicu da su građani drugog reda.

Ali dobro, njihove države barem u vijeće Europe ili Amerike nisu poslali njihove Dunje. Promotorice ratnih zločinaca po EU festivalima, Bundestazima i ostalim mjestima na kojima se nacizam toplo prima.  Niti su takvima davali nagrade a imena silovanih žena tih režima krili. Ili odbili izustiti. Baš onako kako Dunja Mijatović, kako bi mogla putovati po Perastu, NYC, Istanbulu, ima zadatak da ne smije izustiti ime Olge Draško. Najveće žrtve HOS-a. Štefičinog i Neđinog i Hrstićevog HOS-a. HOS-a koji je dao člana Glavnog štaba Prostora Džihada.

Pa pizda mu materina, drugarice Europo. A i ti nekad dobra Ameriko.